Je li Dwight novi LeBron?

Nestalo je čarolije. Kad je Orlando Magic s trećeg mjesta Istoka 2009. otišao u finale izbacivši putem i Docov Boston i LeBronov Cleveland, činilo se da je Istok sasvim tiho i prilično neočekivano, dobio momčad koja će godinama biti sami vrh NBA društva.

Bila je to rijetko nezgodna momčad s ubojitom kombinacijom stravično dominantnog centra Howarda i visokih krila sjajnog šuta (Rashard Lewis, Hidayet Turkoglu), koji su izvana ubijali sve protivničke pokušaje njegovog udvajanja ili utrajanja. Imali su "mlade lavove" JJ Redicka, Courtneya Leea, Mickaela Pietrusa, solidnu Howardovu alternativu u atletičnom Marcinu Gortatu. Uz sve to prvi razigravač Jameer Nelson zbog ozljede je propustio velik dio doigravanja, a napadima je svejedno precizno poput švicarskog sata dirigirao "basketaš" Rafer Alston. Potencijala kao u priči. Nažalost, ne i pameti. Ili sreće, kako hoćete.

Prvu cigla koja je ištemana s prizemlja već sagrađene kule bila je odluka da se produženju ugovora s Turkogluom pretpostavi dovođenje Vincea Cartera. Air Canada ili Turkish Airlines? Ajde, priznajte - malo vas bi se odlučilo za Turčina, zar ne? I ja sam mislio da to neće biti neka velika pogreška, ali je ispala kardinalna. Da su to brzo shvatili i u menadžmentu Magica priznali su kad su nagovorili Sunse da im zapakiraju i Turkoglua u paket s Jasonom Richardsonom minule zime u zamjenu za Cartera, Gortata i Pietrusa. Sunsi jedva dočekali.

No, nije to više onaj Hido. I nije to više onaj Orlando. Dovođenjem Turkoglua, Richardsona i Arenasa povukli su očajnički potez kako bi već ove sezone uvjerili Supermana da će imati šampionski plašt u narednim godinama.

Ne samo da njega nisu uvjerili, nego su predstavama i ispadanjem od Atlante razuvjerili i ogromnu većinu onih koji su vjerovali da su se "čarobnjaci" sposobni narednih sezona hrvati s Miamijem, Bostonom i Chicagom za prevlast na Istoku. Orlando je od finala 2009. otišao potpuno krivim putem i pitanje je ima li povratka s tog puta? Posebno s obzirom da Howard na kraju naredne sezone može "odletjeti" iz Orlanda gdje god ga srce ili bankovni račun odvedu.

A zainteresirani već sad stoje u redu i čekaju da najboljeg centra i obrambenog igrača lige izda strpljenje. Prošlost je vrijeme u kojemu prve zvijezde momčadi tvrdoglavo i ponosno stoje na braniku franšize čekajući da ih pomiluje sreća i pamet generalnog menadžera koji slaže kockice oko njih.

Sumnjam da će i Howard čekati da Otis Smith i Stan van Gundy isprave sve one pogreške koje su tijekom zadnjih sezona napravili. Prošle sezone na nos nam je svima izlazila "LeBronova odluka", ove godine se sve vrtjelo oko Carmelove budućnosti, nema nikakve dvojbe da ćemo čitavu sljedeću sezonu provesti u svakodnevnim "insajderskim informacijama iz anonimnog izvora" glede mjesta gdje će Dwight Howard krenuti u sezonu 2012/13.

No, Howard i Magic su prošla i buduća priča, sadašnju diktiraju neki drugi "čarobnjaci". Za mene osobno nema zanimljivije, uzbudljivije i čekanije serije u ovom doigravanju od one između Miamija i Bostona. Otkad se spojila "zvjezdana vrućina" traju rasprave čija je trojka jača, veća, sposobnija, nezaustavljivija, čvršća, preciznija, mudatija, iritantnija, bučnija, spektakularnija i još tisuću drugih epiteta koji se iz tjedna u tjedan stavljaju na vagu. I sad ćemo ih konačno izmjeriti.

Celticsi su prošle sezone "redaljkom" ispratili svu trojicu Heatovih "talenata" na godišnji odmor. Jednog po jednog. Najprije su desetak dana prije kraja "regularne" sezone u gostima Boshevom Torontu uzeli pobjedu koja mu je baš nedostajala za plasman u doigravanje. Pa su onda Wadeov Miami izbacili na prvoj stepenici doigravanja, da bi sve začinili trijumfom nad Jamesovim Clevelandom u istočnom polufinalu.

Pojedinačno im nisu mogli ništa, padali su kao glineni golubovi jedan za drugim. Otprilike onako kako su i Pierce, Garnett i Allen godinama padali i krvarili dok se nisu grupirali. Čije će grupiranje biti uspješnije, pitanje je svih pitanja ovogodišnje NBA lige. Možda čak i veće od pitanja tko će biti prvak. Svaka čast i Bullsima i Lakersima i Thunderu, ali Miami i Boston igraju finale prije finala. Tko tijekom tih utakmica trepne, u opasnosti je da propusti spektakl.