Westbrooče, ne laži mi

Cleveland je konačno dočekao i malo radosti, nakon što je u godinu dana proživio niz koji se sastojao od nade (u titulu), tuge (jer titule opet nije bilo), iščekivanja (LeBronove odluke), razočaranja (u LeBronovu odluku) i šamaranja mrtvog magarca (sezona 2010/11). Dobili su prvi i četvrti izbor ovogodišnjeg Drafta, pa iako se klasa 2011. ne doima pretjerano spektakularnom, imaju prigodu napraviti posve novu osovinu budućnosti koja će im pokušati donijeti ono što sam LeBron nije uspio u sedam pokušaja.

Svi očekuju da će razigravač Dukea Kyrie Irving "ući u LeBronove patike" i biti četvrti prvi izbor Drafta za Cavalierse nakon Austina Carra 1971., Brada Daughertyja (kojeg ćemo kasnije još spominjati) 1986. i LeBrona Jamesa 2003. Drugi bi trebao biti krilni centar Derrick Williams, osim ako Timberwolvesi opet ne polude i uzmu još jednog razigravača dok čekaju hoće li se Ricky Rubio konačno smilovati i toplu Barcelonu zamijeniti hladnim Minneapolisom.

Ovogodišnji Draft u nekoliko detalja podsjeća na onaj iz 2008., kad su Chicago Bullsi dobili blagoslov s neba i uz manje od 2% šanse dobili pravo odabrati Derricka Rosea. Ovog puta Clippersi su imali otprilike slične statističke šanse da dobiju prvi izbor i dogodio im se. Na žalost Griffina i Gordona, koji su mogli dobiti novu mladu i potentnu pomoć, mijenjali su ga u Cleveland u onoj razmjeni Baron Davis - Mo Williams, kad se činilo da su i Clipersi napokon uspjeli nekoga prevariti u razmjeni. Ispalo je da će više razloga za zadovoljstvo ipak imati Cavsi, makar ne zaboravimo da i dalje moraju trpjeti ćudljivog Davisa i njegovih gotovo 29 milijuna u naredne dvije sezone.

Drugi detalj koji podsjeća na 2008. je činjenica da su prilično sigurna oba prva izbora Drafta, da su na njihovim pozicijama razigravač i krilni centar i da se jedan od njih zove Derrick Prije tri godine Bullsi su odabrali playa Rosea, umjesto atraktivnog i snažnog Michaela Beasleya, a isto se očekuje i od Cavsa. Logično, razigravač je u mogućnosti puno brže i lakše preokrenuti čitavu momčad od krilnog centra ili bilo kojeg drugog visokog igrača, koji ipak mora imati i nekoga tko će mu donijeti loptu i isporučiti je u pravom trenutku na pravo mjesto. Beasley iz 2011. zove se Derrick Williams i kao treći zanimljiv detalj - mogao bi završiti baš tamo gdje je sad i pravi Beasley. U Minnesota Timberwolvesima koji biraju drugi.

I Utah je trećim biranjem dobila malo zadovoljštine nakon žrtvovanja Derona Williamsa, a uhvati li T-Wolvese "žuta minuta" pa preskoče krilo Arizone, jazz bi opet mogao zasvirati sličnim notama. Možda bi Derrick Williams bio uspješniji od Derona Williamsa u gradu kraj slanog jezera.

No dobro, vratimo se malo u sadašnjost. Chicago - Miami 1:1, Dallas - Oklahoma City 1:1. Očekivano? Za mene potpuno. I dalje se držim možda čudne i šuplje priče da je omjerom najbolja momčad Istoka autsajder u finalu Istoka i da momčad koja je pobijedila svog protivnika u sve četiri prve ovosezonske utakmice svejedno neće otići u veliko finale. Što mogu, takav osjećaj imam i protiv njega ne mogu. Isto kao što imam osjećaj da će uz sve lijepo što su Mavsi učinili protiv Lakersa, Oklahoma ipak izbaciti Dallas, jer se ne sjećam da je neka momčad koja je pauzirala skoro 10 dana, uspjela u narednoj seriji uhvatiti ritam i briljirati.

I Miami i Oklahoma imali su svoj "X-faktor" u drugoj utakmici konferencijskog finala. Miamijev "X-faktor" bio je Udonis Haslem, uz Wadea jedini preživjeli iz šampionske momčadi 2006., koji se prošlog ljeta odrekao desetak milijuna da bi bio dio "nove vrućine". Makar su cijelu sezonu kemijali, kuhali, tražili i vrtjeli različita imena, povratak s liste ozlijeđenih odmah je prometnuo Haslema u "Rajona Ronda" Miamijeve "velike trojke". Pri čemu svakako želim istaknuti da guranje Chrisa Bosha u istu kategoriju s Wadeom i Jamesom držim uvredljivom psovkom, ali ajde.

Thunderov "X-faktor" u pobjedi u Dallasu bio je - Russell Westbrook. Eksplozivni play napokon je svojim "mogu sve što može i Derrick Rose" stavom iziritirao i trenera Scotta Brooksa, koji ga je zakovao za klupu cijelu posljednju četvrtinu. I pogodio. Eric Maynor puno je više mislio na momčad nego na sebe, Kevin Durant i James Harden imali su dovoljno lopti da izbuše Mavse sa svih strana, a Westbrooku je preostalo samo navući kiseli osmijeh i glumiti da mu je drago. Međutim, svi koji su pogledali bar jednu epizodu serije Laži mi, nisu trebali pomoć Cala Lightmana da im pročita sve ono što je izbijalo iz Westbrookove neverbalne komunikacije na klupi.

Da se vratim na rečenog Brada Daughertyja, kojeg smo se prisjetili dvaput u dva dana ovog tjedna. Najprije kad su Cavsi dobili prigodu opet prvi birati, a drugi put kad su Nowitzki i Durant ubacili 48, odnosno 40 u istoj playoff utakmici. To su u prvoj rundi doigravanja 1991/92 između Clevelanda i New Jerseya napravili Daugherty i - Dražen Petrović. Daugherty i Durant, Dražen i Dirk. Dva velika Europljana u dva desetljeća razmaka. Jedan pionir, drugi veteran NBA lige.