Kad srce kaže ljeto, kaže - euforija

Ljeto je za svakog novinara najgore moguće razdoblje. Ne samo što je to sezona "kiselih krastavaca", nego u tom razdoblju postoje situacije kada jednostavno morate sjesti za računalo umjesto izvući iz ormara ručnik i "havajke" i "otkotrljati" se do najbliže plaže u potrazi za osvježenjem.

No, dosta o novinarskim mukama. Tema ovog bloga su Hajdukove muke. Novi vladajući tercet Hrvoje Maleš - Milo Nižetić - Pavle Cicarelli odmah je prionuo poslu ne bi li što ranije sagradio momčad koja bi se napokon (kroz cijelu sezonu) mogla suprotstaviti nedodirljivim Modrima iz Maksimira.

Prije nego nastavim, moram reći pokoju riječ o novom predsjedniku uprave Hrvoju Malešu. Da njegov dosadašnji rad moram ocijeniti s ocjenom od 1 do 5, bilo bi to -4. Ovaj minus, pogađate, je zbog onog famoznog incidenta s ustaškom kapom. Sve ostalo bilo je za svaku pohvalu. Odmah je doveo trenera, inače nekoć velikog igrača i poznato ime u svijetu nogometa, Krasimira Balakova, uspješno je priveo kraju trakavicu oko gostovanja Barcelone na Poljudu, a evo sada intenzivno radi na dovođenju novih pojačanja nakon što su u Poljud već "sletjeli" Australci hrvatskih korijena Ljubo Miličević i Steven Luštica.

Naravno, velike zasluge za navedeno pripadaju i sportskom direktoru Nižetiću, a na šefu marketinga Cicarelliju je da osmisli što kvalitetniji plan unovčenja Barcelonina gostovanja 23. srpnja (promocija, rekviziti...). Šteta je što se izbor tročlane uprave toliko odužio pa Cicarelli i nema previše vremena, no vjerujem da će u preostalih malo manje od mjesec dana napraviti dobar posao te da Hajduk neće ponoviti već toliko spominjani gaf oko obljetnice 100 godina postojanja u veljači, kada se učinilo vrlo malo na marketinškom planu.

Sada je na snazi nova uprava, nadam se da će shodno tome i rezultati biti bolji jer lošiji teško da mogu biti.

Novi val nade ponovno je zahvatio sve Hajdukove navijače, baš kao što je to slučaj gotovo svakog ljeta. No, čini mi se da je ovaj put situacija znatno drukčija. Pa ipak se kreće praktički ispočetka s novom upravom, novim ljudima, novim idejama. Vide to i navijači, vjeruju da su Malešova i Cicarellijeva mladost i poletnost u koprodukciji s Nižetićevim iskustvom dobitna kombinacija za neka bolja vremena.

Znamo svi da je granica između euforije i depresije na ovim prostorima tanja od struka anoreksične djevojke i da iz sezone u sezonu kao papagaji ponavljamo kako ne valja poslije jedne pobjede slaviti kao da smo osvojili Ligu prvaka, baš kao i da nije zdravo "rezati vene" poslije prvog poraza.

A dojam je takav da bi se baš ono čega se pribojavamo moglo i dogoditi. Velika su iščekivanja Hajdukovih navijača, velike su frustracije pa možda i nije toliko iznenađenje da se svaki rezultat, bio on pozitivan ili negativan, toliko prima srcu.

Ipak, granicu treba pronaći. Balakovu treba dati vremena i prostora. Nema ni on čarobni štapić koji će sve nabolje promijeniti samo jednim potezom, ali prvi dojmovi i više su no pozitivni. I on se odmah uhvatio posla i svjestan je da mora krenuti od temelja. Baš zato je fokus na netom završenim kupreškim pripremama bio na kondicijskoj pripremi. Pamtimo svi prošlu sezonu i kako su igrači patili nakon napornog ritma uzrokovanog brojnim europskim utakmicama.

Kondicija je, uostalom, temeljni segment svakog sporta. Uzalud vam kao treneru svo teoretsko znanje nogometa kao igre ako nemate igrače koji su spremni provesti vaše ideje u djelo. Što mislite, bi li pokojni Tomislav Ivić u ono vrijeme ili primjerice Josep Guardiola danas ostvarili sve svoje uspjehe da na raspolaganju nisu imali vrhunski pripremljene igrače, spremne na "tri dana trčanja"? Naravno da se tu redom radilo o vrhunskim igračima u smislu sveukupne kvalitete, no bez njihove adekvatne kondicijske pripreme posao bi njihovim trenerima bio kudikamo teži.

Neovisno o tome što kvaliteta Hajdukovih igrača nije ni približna onoj iz usporedbe u prošlom odlomku, dobra kondicija zalog je za uspješniju budućnost u smislu rezultata. Aktualni kadar nije toliko loš, no još uvijek nije definiran i još se traže pojačanja, a ni rubrika odlazaka još nije zaključena. Čak i kada budemo znali Hajdukov kadar, teško da ćemo moći odmah procijeniti njegove realne mogućnosti. Za to ćemo morati sačekati prve natjecateljske utakmice.

I zato, nemojmo se prepustiti euforiji - pustimo Maleša, Balakova i ostale iz stručnog stožera da rade svoj posao i imajmo vjere i strpljenja. Ambicija je tu. Stručnost je tu. Volja i želja su tu. Rezultati na terenu (ali i izvan njega, u smislu stabilizacije i organizacije kluba) će sigurno doći...