Biti ili ne biti, pitanje je sad...

Sve je počelo, ma koliko god smatrali da je do toga jednostavno kad tad moralo doći, šokantnim izbacivanjem Varaždina/ Varteksa/ Baksuza u najniži rang županijskog natjecanja, kojih u toj najprosperitetnijoj županiji ima cijelih šest. Svi peru ruke, međutim, oprati ih ne mogu. Uvijek će im ostati barem ono malo crnog ispod noktiju, dovoljno da se ne mogu pogledati u ogledalo. A onaj koji se ne može pogledati u ogledalo, lako se poreže kad se krene brijati.

Međutim, nije to bio kraj za vikend uzbuđenja, dapače. Slijedom svemogućih žalbi koje su se prikačile na žalbu žalbe od žalbe u žalbi te uz prstohvat prigovora i blagodati hrvatskog sudstva od "tristo" stepenica, amnezije istih tih vertikala moralnosti, kao i zakona koje su Hrvati razvukli kao žvaku uz podatak da vjerojatno svaki od 4.290.612 stanovnika ima svoje tumačenje istog, i vjerojatno je u pravu, Hajduk, Šibenik i Karlovac ovo su kolo preživjeli i tako odgodili suspenziju nametnutu im u ranijoj fazi tjedna od vrlog nam HNS-a u kojem i dalje nema nikih problema. Hvala ti Bože na tome, al' zaista. Baš!

No, ni to nije bilo sve, dapače. Gorica je tako dobila određenu zadovoljštonu u vidu odluke Hrvatskog olimpijskog odbora koji je poništio odluku Izvršnog odbora HNS-a, a koji je uskratio licencu Gorici prošle sezone. Sad ovi traže lovu, podnose se tužbe, broje se i novci kojih još nema, što nas opet vraća na sam početak i sudstvo, žalbe, prigovore, amneziju, glumljenje nojeva i ostalih srodnih životinja sklonima manipulacijama.

Baš kako to i biva u onim amerikaniziranim reklamama, čak ni to nije sve, ali ovaj put nećete potpuno besplatno dobiti nekoliko setova noževa s kirurškim oštricama, dva masažera za relaksaciju nakon posla kojeg, budi uzgred rečeno, nemate ili pak novi novcati bager zaplinjen od strane leasing kuće nekom od propalih hrvatskih građevinara, dapače, besplatno možete dobiti tek čir na želucu.

Derbi della Istria i Kvarner, Istra 1961 vs Rijeka, Ščeglov v Volpi, Demoni vs Armada, HNS vs nogomet, sudac v gledatelji. Da odmah kažem - osuđujem devijantno ponašanje izvjesnih ljudi i ubacivanje pirotehnike, bez spora, ali... Zar je jedna mala Hrvatska morala biti pionir takvih rigoroznih odluka i prekida utakmice, zar zaista mislite da baklji nema u Njemačkoj, Španjolskoj, Francuskoj, Grčkoj, a Italiji da ne govorim, zar se nisu mogle u krajnjem slučaju ispraznit obje navijačke tribine? Ili pak ponovno plovimo u mislima da će Europa reći - bravo. Ma baš. Pravila za sve nisu ista, uvijek je bilo lakše pokazivati mišiće na, uvjetno rečeno manjima, nego na Italiji ili Francuskoj, odnosno u ovom našem slučaju na Dinamu i Hajduku. Očito i preočito neke baklje smrde, gore, dime, prijete i smetaju više na nekim drugim stadionima. "Mir, mir, nitko nije kriv", ovaj put gospodo, neće proći.

Svi ti nevjerojatni obrati, situacije, "slučajnosti", pravilnici i "briga" ne mogu i neće odagnati dojam kako je Hrvatski nogometni savez, ovaj po svemu povijesni tjedan, odlučio nad konzumentima svog proizvoda, odnosno nama gledateljima, izvršiti i veliku i malu nuždu, bez da su pustili vodu za sobom. I ne, ne radi se tu o amnestiranju odgovornih za prekid, o ljudima koji su zaglavili u kamenom dobu, ali dio odgovornosti svakako leži i na sudstvu i policiji kojima sve to konstantno promiče. Bože moj, uvijek je bilo lakše nekom nalijepit 300 kuna za svjetla ili 500 za pojas i tako ispuniti dnevnu normu, nego se uhvatiti u koštac s problemom koji se zove "manji dio navijača", dakle nipošto ne svi.

Je li zbilja nužno da baš Hrvati "do zadnje", kao nitko drugi, provode naputke Michela Platinija, da se baš na nama lomi, da se baš nama prijeti zbog polomljena četiri retrovizora i razbijene dvije lude glave, dok se tamo u njegovoj Francuskoj navijačima zabranjuju gostovanja. Oprostite, ali ja se nipošto ne želim naguziti Europi čekajući da se svi izredaju i potom razvući širok osmijeh i praviti se lud, živeći u imaginarnom svijetu u kojem je sve idealno, u kojem sam važan, u kojem nema "nikih" problema, u kojem prisutnima kad se sjetim mogu psovati mamu, prijetiti, šamarati, javno priznavati da sam plaćao suce, a da pritom ne snosim ama baš nikakve posljedice.

Užasnut sam tumačenjima i izjavama nekih o Varaždinu (koji je tek slučajno prvi završio tako kako jest) kao o "problemu", jer on to nije. Varaždin je tek posljedica mnogo složenijih problema, Varaždin je tek kap koja je prelila čašu, Varaždin je tek simbol jednog nerada i nebrige vodećih u HNS-u koji su isto to dozvolili, a sve u svrhu jeftinih "partizanskih" parola i odvratne demagogije, iskrivljavanja činjenica i ostvarivanja bolesnih egoističnih ambicija. Do kada, bumo vid'li.

Cijela ova situacija me neodoljivo podsjeća na najizvođeniju dramu u svijetu, Shakespeareov Hamlet. Jer baš kao i HNL-u dvojbi je mnogo, a zaključaka malo. Idemo prvo pokušati podijeliti uloge: Duh mrtvog kralja (HNL- bivši kralj kojeg je na vječna lovišta postao brat), Hamlet (Zdravko Mamić - sin pokojnog HNL-a), Klaudije (Vlatko Marković - aktualni kralj), Gertruda (Zorislav Srebrić - Hamletova majka), Ofelija (Davor Šuker - zaljubljen u Hamleta i ništa mu nije jasno), Laert (Hrvoje Maleš - Ofelijin brat koji se želi osvetiti i poziva Hamleta na dvoboj), Horacije (Mirko Barišić - naivno slijedi i odobrava sve što Hamlet radi), Fortinbras (Zvonimir Boban - progovorio u 43.) i dodat ću još famoznu zmiju (svjetska ekonomska kriza).

Radnju valjda znate, ali ukratko ćemo ponoviti gradivo. Naime, bio jednom jedan Kralj (HNL) kojega je zbog viših interesa ubio njegov brat Klaudije, ali malo tko je popušio priču da ga je ugrizla zmija u vrtu. To je strašno naljutilo Hamleta koji je želio na prijestolje, ali ga je nasanjkala majka Gertruda koja se udala po kratkom postupku, dok se kralj još nije ni ohladio, i to baš za Klaudija. Zatim, da bi se dokopao vlasti, Hamlet se počeo praviti lud i smišljati osvetu, a u svemu ga je vjerno pratio i slijepo mu odobravao sve njegove ispade, dakako njegov frend Horacije, dok je s druge strane jadna zaljubljena Ofelija gledala i nije kužila k.... (čitaj: ništa), a bila je sirotica uvjerena da je neki brend pa je i ona na kraju neslavno nestala s radara.

E, pazite sad, postaje zanimljivo.

To sve se pak nije svidjelo Laertu koji je, prosto rečeno, pokušao sve razj.... (čitaj: rasvijetliti) te izaziva Hamleta na dvoboj, ali je ipak malo prenaivan i praktički je sam sebi presudio, dok je Gertruda, koja je cijelo vrijeme stajala po strani i bez velikih riječi promatrala situaciju, i sama cvrkutnula od lošeg vina, kupljenog na teret pozeznih obveznika. Brzo je istu sudbinu doživio i izraubani Hamlet, uvjeren da je mučenik. A onda - svjetlost s neba, bolje rečeno ukazanje. Slučajni prolaznik, ničim izazvan došao po svoje, a to što ga nije bilo dok je grmjelo, nema veze. Dakako da je riječ o Fortinbrasu koji je progovorio u 40 i nekoj i čudom se čudio - otkud sad sva ta ubojstva - odjednom. Hm, baš. Kraj.

"Biti, ili ne biti" sadržajno je usko vezan uz jedan Shakespeareov sonet iz Hamleta, osobno mi onako jako prigodan za novonastalu situaciju:

"Sit svega toga, ostavio sve bih,
Kad smrću ljubav napustio ne bih.
I poruge i silu tlačitelja,
I rug i podsmijeh ljudi oholih,
I bol, što kini ljubav prezrenu,
I tromost pravde, naprasitost vlasti,
I prezir, što ga vrijednost strpljiva,
Od nevrijednika trpi."

Naravno, vjerovali ili ne, u svoj toj tragediji i komediji odigrano je i 24. kolo iste te, vrle nam, lige. Kome je bilo i bit će "biti", a tko je osuđen na "ne biti" otkrijmo zajedno u novoj power-rankings ljestvici: Iritirajuće dominantan Dinamo s terena je otpuhao Lokomotivu i u mrežu joj natrpao pola tuceta golova. Ako kojim slučajem mislite da mu je bilo lako, e pa varate se. Oduvijek je poznato da je najteže pobijedit samog sebe. Ako je Dinamu najteže pobijedit samog sebe, a što bi onda trebali reći Splićani kad pogledaju u kalendar i vide gostovanje u Koprivnici. Ovaj su put još i bili jako blizu, vodili do pred kraj, ali opet su uspjeli proslaviti nekog novog "Brezovca". Još uvijek su u potrazi za 127. golom Davora Vugrinca, jednim jedinim, pa da čovjek mirne duše može u mirovinu - napokon. Vjerujem da još uvijek razmišlja o 30. minuti, sjajno izvedenom slobodnjaku i odličnoj reakciji Gorana Blaževića koji je izvadio loptu doslovno s crte. "Dinamovci maleni mi smo vojska prava,
svakog dana rastemo ko zelena trava,
smrt fašizmu, a sloboda narodu,
i mene će moja mati jednog dana Dinamovcem zvati,
i mene će moja mati jednog dana Dinamovcem zvati"
Sve je rečeno. Tri boda bez igre, nakon tri kola isto tako bez igre. Nije loše. Istra je bila na tragu još jedne pobjede, kontrolirala tijek zbivanja, povela i zato dobila bakljom po sebi i to, tako se ispostavilo, od svojih navijača. Ipak, imat će oni i novu priliku u ponovljenoj utakmici da dokažu tko je bolji u zapadnom dijelu Lijepe naše. Crveni se polako bude iz zimskog sna, a sve bolje igre poklopile su se i s povratkom Ante Ercega, stoga se u Parku mladeži odsad kliče "Ante, Ante, svi smo za te". Stala je i pomalo čudesna serija Zadra od četiri utakmice bez poraza, od čega tri pobjede, a ovog puta primat su morali priznati Zagrebašima u Kranjčevićevoj gdje su svi do sada dobro "peškali". Svi osim njih. Nova metla uvijek bolje mete. Dražen Besek je tako uspio pomesti Zadrane, no ostaje za vidjeti ima li dovoljno dobru dršku da s travnjaka pomete i sveprisutnoga predsjednika koji je do sada pomeo već dva takva slična. Živjela radna akcija, ma kakva bila. Za dlaku su pokupili i deveti bod za zelenim stolom, no ovaj put krivica za prekid je podijeljena pa će morati odigrati novu utakmicu, što je prilično šokantno, jer nisu tako naviknuli. Jedinica, kao kuća, na Istru. E nećeš, ne. Sve mi se čini da je Ilija baš to uzviknuo kad sam se u jednom od proteklih izdanja Bockanja preispitao njegovu ulogu na klupi posrnulih Zaprešićana. Eh, ali ne zna on da je to bilo planski, jer, iskreno, nedostajale su mi njegove legendarne izjave. Brojimo i dalje s Osječanima. Jedan, dva, tri, četiri, pet, šest. Već šesta utakmica u nizu bez punog plijena, a za "novom metlom" posegnuli su i Slavonci pa su tako pred okršaj s Cibalijom doveli njihova bivšeg trenera Stanka "ne komentiram suđenje" Mršića. Jedno je sigurno, bit će veselo. Nije se šibenska mladost uspjela nametnuti fizički bitno potentnijem Splitu, spasa im više definitivno nema, međutim, barem su uspjeli preživjeti još jedan tjedan. Za njih, puna šaka brade. Lučko se ovo kolo otisnulo do obližnjeg Karlovca, napadalo ga sa svih strana, ali mreža napaćenih domaćina ostala je čista. No, sljedeću priliku imat će naredne godine - u Drugoj ligi. Karlovčani nastavljaju čekati da se dogodi nešto, međutim, događa se ništa. Čak je i predsjednik Talakić dignuo svoje sidro, a jedina je u klubu još ostala čistačica. Neće sad valjda i nju okrivit za kakvu pronevjeru. Pokoj vječni daruj mu Gospodine i svjetlost vječna svjetlila njemu. Počivao u miru. Amen. A sad, idite u miru - i vratite se ponovno u utorak. Kod mene će Varaždin iz prkosa stajati do kraja sezone i nema tog pravilnika koji će ga izbaciti. Iš hijene i strvinari.

Foto: Wikipedia, Lafayette Photo