Fanatik

Zarobljeni u prošlosti

Mišo Gulić • utorak, 17.04.2012.
Zarobljeni u prošlosti

Ključ 13, malo žice, kombinirke, ne previše znanja i spretnosti, ali do cilja ćete u svakom slučaju stići. To što ćete putem ostati bez jednog bubrega, što ćete pri svakom pokušaju kočenja mahnito vrtjeti volanom u pokušaju da umirite bijes tih brutalnih 25 konjskih snaga ispod haube, što ćete mirisati na eurosuper i zapaljeno ulje te naposljetku sa smiješkom izići vani uvjereni da je to sve normalno, jer boljeg nemamo, nikako nije opravdanje da čovjek ne poželi bolje. No, to je možda funkcioniralo nekada, ali nekada je i kočija bila vrhunac, prije kočije konj, prije konja magarac, prije magarca čovjek, a prije čovjeka majmun.

Bila je to formula jednog vremena i jedne ideologije, ali za naše aktualne probleme još uvijek nema takve vrste magičnog ključa, iako nam uporno nude "francuski". Jedino što kod nas još uvijek funkcionira, vezano uz prošla (ne)vremena, jest podmazivanje, jer nekih se navika jednostavno nemoguće riješiti.

Vjerujem da ste iz ovog uvoda prepoznali ponos Jugoslavije kodnog imena Zastava 750 ili u narodu popularnog Fiću. Ma tko još nije čuo barem poneku priču o Fićeku, prvim ljubavima u zamagljenoj unutrašnjosti našeg malenog junaka, iako, ruku na srce, i nije trebalo baš previše ljubavi da se zamagli zbog nikad riješene ventilacije (osobno iskustvo), no to je sad neka druga priča.

Tko nije imao posla s tom strojnicom i legendarnom prirubnicom i gumigelinkom, napravljenim toliko "kvalitetno" da bi, vjerujete mi na riječ, svaka žena od svog muškarca poželjela barem upola nježnosti od one koju je isti taj sisavac s XX kromosomom pridavao tom dijelu jednog od simbola bivše nam države, e taj ne zna što je to frustracija.

Vjerovanje da je "to" to uz paničan strah od gorega, sretan s mrvicama i uvjeren da je bogohulno tražiti što ti pripada, bila je jedna od ključnih osnova vlade svakog totalitarnog režima, a kako onda, tako i danas pravila nisu za svakoga ista. Koliko se sjećam, u ona vremena Tito se nije vozao u Fići, iako je imao svoj primjerak i iako je tvrdio da je razvoj "naše" industrije jedino rješenje, već je vozni park krasilo desetak Mercedesa, nekoliko Rolls Royceva te ostalih drugih zapadnjačkih "beštija".

Sve ovo na svima nama već godinama uspješno primjenjuju naši vlastodršci iz Rusanove, uporno nas uvjeravajući da moramo biti sretni s jednako takvim malim stvarima, "sitnim" nesavršenostima, da naučimo ne vidjeti svaku manu, da ne psujemo na svaku puknutu prirubnicu, da je smrad benzina i izgorenog ulja s vrelog ispušnog sustava zapravo afrodizijak, da su loše kočnice zapravo dobre kočnice, da je rješenje za zamagljena stakla zapravo propuh i tako do u nedogled, jer što glupi seljak zna. Njegovo je da šuti i radi, a ne da misli, jer misliti će valjda oni. Blago nama.

Ubod tjedna:

Davor Vugrinec, nakon što je postao rekorder sa 127 golova u HNL-u: "Ponosan sam na sve što sam prošao u cijeloj svojoj karijeri, na uloženi trud i rad, i mislim da je ovaj trenutak super, da ga trebam slaviti i uživati u tome"... A što reći nego, svaka čast. Naprosto nam je trebala jedna dobra i pozitivna sportska priča poslije svega.

S druge strane, za njih i njima bliske odjednom ne vrijede ista pravila, isti mirisi, isti problemi, jer oni Fiće niti nemaju, ali to ih ne sprječava da nas uvjeravaju kako ga mi moramo imati. Meni je osobno dosta Fiće i svega onoga što mi je priuštio, ne želim vjerovati da je to najbolje što mogu imati, dapače, želim bolje i to prije nego doživim penziju. Eto vama vaše, al' ode Mišo po das auto.

Naime, ponovno smo svjedoci niza novih neprincipijelnosti, dvostrukih mjerila, različitih tumačenja istih pravilnika u kojem god pravcu zatreba, odnosno - kako kome. Nakon što je disciplinski sudac odrezao kazne Dinamu i Hajduku u vidu jedne domaće utakmice bez prisustva gledatelja, rekavši to toliko samodopadno da se čovjek smrzne, i u najmanju ruku kao da će takva odluka "rukom" odnijeti sve probleme u kojima glavinja domaći nam nogomet, dogodila se utakmica u Osijeku, a prije toga u Šibeniku i još prije u Rijeci i još prije u Zagrebu, dakle pod "zakonom" istog tog pravilnika.

Prekid puta tri (na kraju prekrojeno u dva), minute i minute bez igre, vijećanje u utrobi stadiona što i kako, a rezultat je bio nastavak susreta uz već (ne)normalnu nadoknadu od 20-ak minuta, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu, jer eto - tako mora biti. Navijači su izgleda dobili još jednu bitku, praktički bez borbe, što im samo može dati dodatna krila u nastojanju da na ovakav način ratuju s nadležnima, a to je pak vrlo opasno po sam nogomet te čak i po njih same.

A što sad? Gdje je odjednom nestala principijelnost odgovornih koji su ultimativno tvrdili da povratka na staro nema, da kompromisa s tom drugom (navijačkom) stranom nema, da su se do kraja odlučili obračunati s onima koji godinama svojim ponašanjem ruše dignitet hrvatskog nogometa, jednom za sva vremena.

Zar je moguće da su se povukli već pod prvim "odgovorom" istih tih ljudi?

Stvari su prilično jasne. Čelništvo saveza vrištalo je kako je prekid u Puli strogi naputak Uefe, da sudac nakon drugog prekida mora prekinuti utakmicu, pa su se onda malo prebrojali i shvatili da hrvatski pravilnik nalaže tri prekida, da bi onda stiglo "prekrajanje" izvješća i uvjeravanje kako je Drosina kolateralna žrtva na putu za bolje sutra. Kamo sreće da je tako.

Kada su shvatili da su navijačima u ruke dali iznimno moćno oružje, koji tako mogu kad im se prohtije i ovisno o rezultatu pobacati nekoliko baklji u teren i time svojoj momčadi priuštiti novu rundu i priliku za popravak, nadležni su ostali u raskoraku.

Zašto se nije prekinula utakmica u Osijeku? Zašto su Rijeka i Istra diskriminirane u odnosu na Hajduk i Osijek ili pak tjedan dana ranije u odnosu na Šibenik i Dinamo ili pak Rijeku i Hajduk nekoliko kola unazad? Zbog čega dvostruka mjerila? Kakvu poruku šalje HNS s ovakvim odlukama? Zbog čega i koga je taj pravilnik toliko rastezljiv i jednima majka, a drugima maćeha? Pitam se je li ovo Hrvatski ili Privatni nogometni savez, savez odabranih ili savez svih? Zar je uopće normalno imati ovoliko upitnika?

I ovaj primjer prilog je tezi kako je prvenstvo neregularno.

Zadnji prijedlog koji je izašao iz kuće strave bila je "točka dva akcijskog plana", odnosno zabrana gostovanja za sve navijače, što opet ne daje odgovor na pitanje - kako nadoknaditi već počinjenu štetu? Opet i opet nije jednako za sve. Opet i opet se skreće s velikih problema na one manje. Opet i opet su krivi neki drugi. Opet i opet se problem pojednostavljuje. Opet i opet nam prodaju Fiću pod Mercedesa. Naime, dio navijača je samo dio problema, a sve ostalo je novo bacanje prašine u oči.

Do cilja (čitaj: kraja prvenstva) ćemo, baš kao i Fićo s početka teksta, doći i to nije sporno, ali kako? S koliko kvarova putem? S koliko smrada? S koliko frustracija? Jer cijeli taj put čeka nas i naredne sezone, a ne znam baš koliki mazohist trebaš biti da si svjesno želiš jednake probleme. Zar bi sad svi mi trebali vjerovati da je to najbolje od onog što imamo ili možemo imati u krajnjem slučaju, pomiriti se sa sudbinom, slegnuti ramenima i što Bog da, dok s druge strane povlašteni žive u paralelnom svemiru i za jednake probleme imaju 24 sata servis službu.

Silovanje zdravog razuma i dalje se nastavlja. Vrijeme novo, navike stare. Iz kola u kolo, s puta na put. Nekom opanci, a nekom obojci. Ili, da i dalje vjerujemo kako je meso za ručak kod direktora i krumpiri kod mene, zapravo dobar gulaš za obojicu. Kvrc, kvrc... Ispričajte me, moram na WC...

Kako je prošla vožnja naših prvoligaša ovo kolo, kome su pucale prirubnice, a tko je putem imao anđela čuvara, jasno će pokazati novo izdanje power-rankings ljestvice:

Foto: www.webpublicapress.net "Borbeni Zadar je na sablasno praznom Maksimiru uzeo bod Dinamu", vrištalo je s naslovnica. Zaista ne vidim razlog da se "sablasno prazan" mora toliko naglasiti, jer to i nije neka novost. Krstičeviću, dobrodošao u Hajduk. He he... Ostat će upisano da je upravo igrač u njihovom dresu zabio rekordni 127. zgoditak u HNL-u, plus tri boda, plus treće mjesto na tablici, plus plus na računu, plus plus plus plus... Cibalia je ipak nekoliko dana uranila s petardom u mreži svojih protivnika. Naime, rezultat je to koji su namijenili susjedima iz Osijeka, a ne Šibenčanima, stoga ostaje za vidjeti s koliko količinom baruta raspolažu, jer sad definitivno nije vrijeme da eksplodiraju prije vremena. Najbolji plasman Zadra možda i ikada. Honorar je to za remi na Maksimiru i činjenicu da će sezonu zaključiti kao jedini s pozitivnim skorom u sudaru s prvacima. Respect. Istra je u Kranjčevićevoj upisala prvi proljetni poraz, zaustavljen je njen napredak na ljestvici i tek sada će trebati vidjeti od kakvog su to materijala oni skrojeni. Na muci se poznaju junaci. Zagrebaši su pod vodstvom Dražena Beseka došli i do treće pobjede u nizu, no, sada kad su napokon pronašli recept za bodove, trebaju poraditi i na povratku publike kojih se ovaj put skupilo niti 200-tinjak, za što će pak trebati nekoliko Beseka. Novi stogodišnjak u slavljeničkoj je atmosferi svladao Rijeku, što i nije neki problem, a ako je istina što kažu da je najteže prvih 100, onda se ljubitelji Crvenih zaista imaju čemu veseliti. Recept za pobijediti Hajduk - Stanko Mršić. Čovjek je postao crna mačka bijelim miševima, stoga je sad krajnje vrijeme da Osječani iskoriste ovaj val i od lovine postanu lovac, jer jedna lasta ne čini proljeće... Još nedavno gledali su prema Europi, a nastave li s predstavama kao u posljednje vrijeme, Maksimir će naredne sezone gledati s vanjske strane. Jedino što Riječani još uvijek nisu uspjeli uprskati je gol razlika koja je za divno čudo i dalje u plusu. No, ne sumnjam ja u njih, a prilika za ispravak već je u narednom kolu kada im u goste stiže Dinamo. Inter ponovno briljira. Ovaj put u posljednoj minuti kaznio ih je njihov bivši igrač Miroslav Šarić, što mu je treći gol protiv Žutih ove sezone. Valjda im je nešto želio poručiti. Dečki s naplatnih i dalje nastavljaju šokirati sve one koji su valjda unaprijed upisali bodove protiv družine koja broji posljednje prvoligaške dane. Next please. Bili su lijepa sportska priča početkom proljetnog dijela, neko vrijeme čak i sanjali bolje dane, sve dok ih nije razbudila petarda u Vinkovcima. Što je najgore, tek trebaju tresnuti o pod. Karlovac je bez borbe stigao do "zaslužene" pobjede nad Varaždinom, a bila im je to prva prvenstvena nakon petog studenog i 2:0 slavlja nad Zadrom. Nije da im išta znači, ali barem da se nešto miče kod njih. Varaždinci do kraja bodovima časte sve redom, a bilo bi zanimljivo napraviti anketu s onima malobrojnim koji su na njima zapeli, još dok su bili za života te ih priupitati o regularnosti lige.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

  • Najnovije
  • Najčitanije

Sportnet Forum

Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!
  • lambik19.04.2012. u 12:02
    Miso ima stila! Mala primjedba, zene imaju kromosome XX a muskarci XY...
    lambik
  • Obrisan korisnik18.04.2012. u 09:38
    Dobar text :)
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik17.04.2012. u 17:24
    Počinje i završava na fići
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik17.04.2012. u 14:28
    Mišo, dobre su ti opaske i komentari.
    Obrisan korisnik
  • Obrisan korisnik17.04.2012. u 14:03
    Dobartekst,svaka čast
    Obrisan korisnik