Nakon poraza od Brazila, nije nam do ničega

Tekma s Brazilom je dobro krenula, obrana je bila super, pogotovo prvih dvadesetak minuta, ali realizacija i tehničke greške su nadmašile sve ono dobro što smo imale. Izgubili smo i iskreno nije nam ni do čega.

Iako čovjek katkada ne vidi razlog svojih loših nastupa, ponekad nema alibija za učinjena loša djela, nema povratka u prošlost, nema opravdanja, a opet nije u redu ni da se odmah nakon jednog poraza, nakon jednog pada odmah predaš i da digneš ruke od svega. Na to nemamo pravo, jer branimo boje naše Hrvatske.

U takvoj se situaciji mi sada nalazimo. Prve Olimpijske igre, prva tekma i prvi poraz. Zatim i prvo nezadovoljstvo, prvo razočaranje, ali moramo dalje i idemo dalje, jer na kraju krajeva još ništa nije gotovo, tek je počelo!

Možda će mnogi dok čitaju ovu kolumnu, ma možda čak i odmah nakon tekme reagirati negativno i reći da su naše mogućnosti za neki bolji plasman slabe. Mi im nećemo proturječiti i ne zamjeramo im, jer svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ćemo samo reći da mi kao ekipa vrijedimo i ako se hladne glave i vrućih srca borimo, ako nema oscilacija, ako idemo hrabro "na glavu", ako igramo jedna za drugu, ako nam želja i motivacija budu na nivou, e tek tada možemo nešto napraviti.

Da je jučer sve ovo bilo prisutno na terenu, uz naravno bolju realizaciju i manje tehničkih grešaka, rezultat bi bio znatno drugačiji. Svaki poraz, bio on sportski ili životni, je bolan, ali ako je iz njega izvučena neka lekcija, tek tada se može krenuti dalje. Mi krećemo dalje, sutra je novi dan, nova tekma nas čeka u ponedjeljak, novi protivnik, Angola, protivnik koji nam je poznat s prethodnih natjecanja. Imamo vremena još jednom analizirati njihovu igru te za trening s kojim ćemo se pokušati osvrnuti na naše minuse protiv Brazila i nema tu puno priče -treba ići "na glavu".

Trebale bi se osvrnuti malo na otvaranje OI, ali evo taj doživljaj vam nećemo moći dočarati jer nažalost na otvaranje nismo išle. Kako smo igrale u 14:30 sati u subotu, a samo otvaranje je počelo u petak u 21 sat, odlučeno je da ne idemo, jer sama ceremonija traje dosta dugo tako da smo otvaranje popratile iz soba.

Ispratile smo naše olimpijce, poželjele im lijep provod i okupile se ispred televizora i iščekivale kad će najaviti Lijepu našu, da vidimo naše olimpijce kako nam mašu (hahaha). Nakon cijele ceremonije na redu su bili vatromet, ali nas dvije je lagano počeo hvatati san. Ipak, vatromet nas je razbudio, stoga smo pohitale na terasu i to je bio pravi doživljaj, a mislim da je najbolji i najljepši prizor bio upravo iz soba.

Ima još nekih promjena koje se događaju u Londonu, naime, Londonom je napokon zavladalo tipično britansko vrijeme, lagano je počelo puhati, malo je zahladilo i malo kišice padne, ali to nije spriječilo kraljicu Elizabetu da posjeti sve nas sportaše u Selu, dakako uz pratnju britanskih vojnika i da nam još jednom zaželi sreću. Kako se nas dvije volimo pozabaviti modom, moramo pohvaliti kraljicu i njezin dotjerani styling. :)

Eto toliko od nas za sada, šaljemo vam veliki pozdrav iz Londona!!!