Si vis pacem, para bellum - Ako želiš mir, pripremi se za rat!

Stvari su polako počele sjedati na svoje mjesto, reklo bi se. Vrh prvenstvene ljestvice ponovno pripada Dinamu koji, istini za volju, izgleda sve bolje i organiziranije, a za razliku od Hajduka koji je u dosadašnjem dijelu prvenstva do bodova dolazio na mišiće (čitaj: trku, borbenost, entuzijazam), Modri su ih skupljali individualnim kvalitetama, kao nadomjestak za momčadsku igru i borbenost. Čije se dionice čine boljima, barem ako ćemo gledati ovu bližu budućnost, nije teško shvatiti...

Naime, Modri su se prvih nekoliko kola debelo provlačili, prolazili kroz iglene uši, živjeli od poteza jednog ili dvojice inspiriranih u tom trenutku, od suparničkih grešaka, dijelom i velike sreće, nešto i od sudačkih previda, no unatoč svemu ipak su izvukli živu glavu i sebi otvorili mnogo šire horizonte, naravno ne zbog pobjede u Zadru i prve pozicije na ljestvici, koliko činjenice da imaju više prostora za nadogradnju postojećeg stanja, nego što to imaju drugi. S druge strane, ukoliko tome ne bude tako, neka se pripreme za novo rušenje rekorda uzduž i poprijeko Starog kontinenta i to ne nužno u najelitnijem europskom natjecanju.

Također, jasno je kako nema smisla niti pokapati Bijele nakon prvog poraza i prve lošije (kolektivne) igre, jer teško je vjerovati da bi trupe Miše Krstičevića mogle isplahnuti kao "radenska" netom nakon otvaranja, no isto tako sada je vrijeme da vidimo od čega je građena ta generacija koja je silom prilika dobila prostora pod poljudskim svodovima. Niti su oni odjednom postali "igrači" nakon pobjede and Interom, niti će postati "luzeri" nakon poraza od Lokomotive, ali je i više nego očito da kada podbaci plan A (trka, trka i trka), da plana B (kreiranje igre) nema ili ga barem nismo vidjeli u nedjelju na Maksimiru, što je pak manje vjerojatno.

Ne mogu se Splićani vaditi na mladost, jer je Lokomotiva još i mlađa. Ne mogu se vaditi ni na Gruziju, jer je i dio protivničkih igrača također bio u istoj državi i to istim poslom. Ne mogu se vaditi niti na A vrstu, jer jedan je igrao malo, a drugi "nikako". Ne mogu se vaditi niti na veliku grešku suca (drugi gol iz zaleđa), jer ionako nisu stvorili niti jednu jednu priliku za koju se može reći da je bila "kolosalna". Opravdanje nije niti osam utakmica u 30 dana, jer, klupa Hajduka je prošla iste pripreme, kvalitetom ne zaostaju (mnogo) za prvotimcima, a mogli su, ako ništa, barem ponuditi veću dozu agresivnosti. Jedino se mogu vaditi na loš dan, ali ni to neće vječno trajati.

Kako god da bilo, onaj koji će s pravom pokupiti više od standardnih rečenicu - dvije u pregledu kola je Osijek. Ne zbog pretjerano spektakularne igre, navijačke euforije ili pak činjenice da su primili prvi gol u novom prvenstvu, ni više ni manje nego od poslovično impotentne Rijeke, nego zbog činjenice da su u svakom pogledu iznenađenje prvenstva. Broj onih koji su vjerovali u njihove mogućnosti na početku priprema za novu sezonu bili su jednako brojni onima koji su u KPJ vjerovali u međugorsko ukazanje ili pak činjenici da Česi u novoj sezoni neće ponovno biti vlasnici najbizarnijih nesreća na Jadranu. Skoro pa vam dođe na isto.

Vjerujem da se i Riječani sada "češu" po glavi i viču - evo ga opet, što sada hoće, opet provocira, opet ima loš smisao za humor, opet je promašio "ceo fudbal", ali Bože moj, što činiti kada je Rijeka najviše "ulagala" (:-D) u predsezoni, kada se puno očekivalo, a tako malo dobilo. Što? Praviti se da nije tako, praviti se da nije bilo bolje uložiti u dva dobra od kojih će njihova mladost imati što i naučiti, nego deset polovnih koji se na utakmicama uporno trude potvrditi ono zbog čega su prozivani u prethodnim izdanjima. Priče o novoj momčadi, sustavu, idejama, navikama i hrpa sličnih izlika, to je već materijal za malo manje zahtjevne čitatelje iz reda onih koji su u ranoj mladosti i previše pitali - Kako živi Antuntun?

Uzmimo na primjer jedan Slaven Belupo. Klub koji mi redovito oduzme najviše vremena, jer su redovito uredni, redovito plaćaju plaće, redovito se za njima ne vuku nikakvu repovi, redovito su dobri na terenu. Što reći? Kod njih je jedina bizarnost kada im koji od gledatelja, vječito dobro upicanjenih, ne dođe počešljan ili, ne daj Bože, iz usta ispusti kakvu prostotu tipa "bemu miša". Najbolje ih preskočit ili pak izbaciti iz lige i vratiti, hm, Kamen Ingrad.

Ništa manje probleme ne pravi niti Inter (kronično loša igra zbog koje je više čak i meni neugodno zbijat šale na njihov račun), zatim Zagreb koji je loš kao tri loša i kojem je za sada velika stvar dobro izvesti i loptu s centra, a da ne govorimo o većim nogometnim zalogajima poput odigravanja s jednim dodirom i da rezultat toga ne bude aut. U Puli zato nakon dvije vezane pobjede nemaju problema, osim onih da ne smiju trošiti vodu i zalijevati svoj travnjak pa sada on sve više poprima izgled sjedalica, dakako ne onih zelenih.

S druge strane neki su uvijek "dobra" priča, poput Splita, no ovaj put ih ostavljamo po strani, neka uživaju u pobjedi nad Cibalijom koja je opet "dijelila" i koja, istini za volju, polako prerasta u "slučaj". Biti "d.d." znači biti i odgovoran, proizvoditi i na kraju krajeva imati konzumente tog svog proizvoda, nazovi domaćeg, koji to već polako prestaje biti. Kolo sreće se zavrtjelo, a gdje će se zaustaviti, teško je znati, iako sada gledajući teško da će biti bolje.

Nakon pet kola također možemo vidjeti i opasno letargično stanje u Zadru, vidi se da je vladajuća garnitura u HNS-u Reni mnogo bliža pa se sada i nema previše vremena baviti "nogometom", a ako netko očekuje da Dalibor Zebić podvikne ili se naljuti, e pa taj će se načekati kao i ja na jednu kolumnu bez negativnog komentara neke od uvrijeđenih strana. Dakle, jasno je, neće(mo) to dočekati.

Mnogi će uprijeti prstom u ovaj tekst i reći, čime su Hajduk i Dinamo zaslužili ovoliko priče, dok će drugi u nastavku istog pokupiti tek rečenicu ili ako su bolje sreće njih dvije. Stvar je jasna, zakon tržišta, omjer ponude i potražnje, jer kao što vam sigurno nije smetalo što o kolegi Branimiru Koraću, koji je košarku igrao u A2 ligi, nismo posvetili vremena kao na primjer Bojanu Bogdanoviću (nismo uopće, ne zbog kvalitete, nego zbog "frizure"), onda je jasno da, ma koliko mi to htjeli da budu, nisu svi jednako zanimljivi.

Izvoli pa se nametni, demantiraj me i budi "priča", u ovom ili onom smislu - potpuno nebitno za Fanatik, dio Sportneta u kojem se "ide na odmor", u blogu koji se na neki drugačiji način osvrće na nogometna zbivanja, koji nije mrziteljski niti ima "svoju" stranu, koji će iskoristiti svačiji "genijalan" potez da ga se sjesti na neki nekonvencionalan način, koji nikada sebi neće dopustiti da bude "ozbiljna" analiza, koji će sa zadovoljstvom onima koji shvaćaju njegovu poruku biti "lako štivo", dok će onima drugima sa zadovoljstvom dizati dlake i uživati u trenutku kada se propnu na "sve četiri".

Kako kaže ovaj opisni dio mene ispod ovog velebnog portreta, slike nastale u kasno modernističko doba s primjesama romantizma, zabilježene u viteškom gradu Sinju, gena brižno njegovanih stoljećima, koji nisu odoljeli mutaciji, nepobitno na bolje (:-P), ali i protkanih svime onime što se jednom rađa (:-P), stvara (:-P) i želi (:-P), - Živi bili pa uboli ;-).

Kažu ljudi, u latinskim izrekama sažeta je sva mudrost svijeta. Nije da se u potpunosti slažem, ali bolje je citirati i komentirati prvoligaše kroz njih, nego kroz "haiku" poeziju susjeda Mladena, ma koliko smatrao da baš on ima kudikamo kvalitetnije, direktnije, da ne kažem i mudrije "poruke". No, nekim stvarima je ipak maaaaalo bolje da ostanu u ilegali, barem ovaj put... Ut ameris, ama - Da bi bio ljubljen, ljubi! Gutta cavat lapidem non vi, sed saepe cadendo - Kap buši kamen, ne snagom, već čestim kapanjem! Carpe diem, quam minimum credula postero - Iskoristi dan, ne vjeruj sljedećem! Cessante causa cessat effectus - Prestankom uzroka, prestaje i posljedica! Qualis rex, talis grex - Kakav pastir, takvo stado! Sapere aude - Usudi se znati! Inter pedes virginum gaudium est iuvenum - Među nogama djevice leži zadovoljstvo mladića! Scio me nihil scire - Znam da ništa ne znam! Sunt pueri pueri, pueri puerilia tractant - Dječaci su dječaci i rade dječačke stvari! Sic est in fatis - Takva je sudbina, tako je suđeno! Vasa vacua maxime sonant - Prazne posude najjače zvone! Nunc est bibendum - Vrijeme je da pijemo!