Trenutno stanje stvari?

Za početak, htio bih se svima zahvaliti na podršci koju sam dobio kroz Sportnet, Facebook, razne forume, ali i direktno na [email protected]. Hvala na savjetima i motivacijskim video materijalima koji su već arhivirani i spremni da me vrate na pravi put ako (ikada) zalutam. Nakon što sam prođem neki početni trening kroz koji ću se najprije pokušati prilagoditi donekle izmijenjenom stilu života, već imam na pameti nekoliko manjih projekata i ljudi kojima ću se javiti ne bi li se uključili u ovaj projekt i pomogli mi da stignem do cilja.

Kao što sam u prvom članku i najavio, za početak sam u dnevnu rutinu uveo doručak, a s ovim ponedjeljkom krenula su i prva jutarnja razgibavanja. Naravno, brzi tempo razgibavanja (s ciljem da što prije završim) rezultirao je kratkom bukvicom moje drage, no čovjek uči dok je živ. Ako ništa drugo, sad znam da razgibavanje nije utrka, barem dok je ona u blizini. :)

Osim prilagodbe nešto zdravijem početku dana iza mene je i prvi zaista ozbiljan tjedan treniranja, no kako biste si ubuduće uopće mogli predočiti što je za mene ozbiljan tjedan treninga vrijeme je da vam predstavim opremu kojom trenutno raspolažem te subjektivnu ocjenu spremnosti za pojedini dio Iron Man natjecanja.

Kako je riječ o subjektivnoj ocjeni s kojom se možete, ali i ne morate složiti, vodio sam se idejom da je maksimalnih 10 moj cilj kako bih s velikom sigurnošću mogao stići do cilja Iron Man natjecanja, ali i da će nešto pesimističniji pristup automatski poslužiti i kao dodatna motivacija čak i tijekom dana kada je trening nešto što me najmanje privlači. Također, ovdje ću se tek ovlaš osvrnuti na pojedini dio triatlona dok ću neku dublju analizu prikazati u budućim objavama ovog bloga.

Plivanje

Spremnost: 2/10
Oprema: 7/10

Za prvi dio Iron Man natjecanja, plivanje, obično se kaže kako je dio kroz koji se utrka ne može osvojiti, ali se može izgubiti. Budući da ni ne ciljam na osvajanje prvog mjesta, ovaj drugi dio poslovice još me više brine.(ili "više me brine ovaj drugi dio uzrečice"). Naime, kao i većina kontinentalaca, i ja sam bio jedan od onih koji zna kako se održati na vodi i otplivati od jednog do drugog grebena, a da pritom ni u jednom trenutku oči ne smiju dodirnuti vodu.

Foto: Goran Markuš

Na moju žalost, takvim pristupom ne bih daleko stigao, zbog čega sam i prije ozbiljnijeg početka s ovim projektom, prije nekih mjesec dana, počeo redovito posjećivati "Zimsko Plivalište Mladost", gdje sam pokušavao iskoristiti naučeno iz brda pregledanih YouTube filmića na temu pravilnog plivanja.

Nakon tjedan-dva u pomoć sam pozvao i djevojku, zapravo zaručnicu koja dolazi iz Pule, a plivanjem se bavila tijekom ranih studentskih dana, koja me nagradila brojnim novim komentarima i savjetima zbog kojih danas moje plivanje ima, ako ništa drugo, barem glavu i rep iako tu još uvijek fali vezivnog tkiva. Nemojte me krivo shvatiti, i dalje je ovaj segment daleko najveći problem na putu do ostvarenja cilja, i dalje moj stil ima pregršt rupa i mjesta za napredak, no ako ništa drugo sad barem znam ponešto o pravilnom disanju, rotaciji tijela, pravilnim pokretima ruku i pravilnom radu nogu.

Svjestan sam kako je plivanje moja najveća mana i upravo zbog toga već idući tjedan planiram odraditi i trening s prijateljem triatloncem koji će mi zasigurno ukazati na još neke mane i savjetovati kako ih se što prije mogu riješiti. Nakon rada s kolegom planiram odraditi i barem sat ili dva s profesionalnim plivačkim trenerom prije nego se i ovo ljeto otpravim do Istre gdje bih sve naučeno iskoristio i kroz ljeto izgradio potrebnu kondiciju za odradu prvog dijela Iron Man natjecanja.

Što se same opreme tiče, plivanje je prilično zahvalan dio natjecanja i već sad posjedujem ono najvažnije – sasvim solidne naočale i plivaće gaće. Iako ću se kroz neko vrijeme bez pogovora morati zaputiti po kvalitetnije naočale, ali i plivačko odijelo bez kojeg se niti ne smije sudjelovati na Iron Man natjecanju u Nici, moja oprema za sad u potpunosti zadovoljava sve uvjete za početak treninga u zatvorenim bazenima.

Bicikliranje

Spremnost: 5/10
Oprema: 3/10

Dok sam kod plivanja najviše pričao o nepoznavanju istog, kod bicikliranja problem je potpuno druge naravi. Naime, prije dvije godine s gotovo identičnom opremom i s torbama prikvačenim za ovaj bicikl otputovao sam do i kroz Istru pri čemu valja napomenuti kako sam u rekordnom danu sa svim spomenutim prošao oko 110 km – bez prethodnog treninga.

Foto: Goran Markuš

Međutim, iako smatram kako je ovaj dio vjerojatno moj najjači adut, riječ je ujedno i o najdužem dijelu svakog triatlona zbog čega me još uvijek čeka jako mnogo treninga, ali i uvježbavanja pravilnog položaja na biciklu te idealnog tempa vožnje. Nažalost, ovo je i segment triatlona na kojem, zasad, mogu najmanje raditi.

Naravno, problem je oprema, primarno bicikl. Naime, iako bi mi dobro došlo triatlonsko odijelo za bicikliranje i trčanje, kao i kaciga s nešto aerodinamičnijim svojstvima, upravo je bicikl najveći minus. Usprkos činjenici da posjedujem sasvim solidan KHS, riječ je o biciklu koji najvjerojatnije ni prema jednom kriteriju nije pogodan za triatlonsku vožnju.

Bicikl kao takav bit će sasvim dobar za inicijalne, naglašavam, inicijalne treninge kod kojih se doslovce ubijem da bih prošao 40-ak km, no već sad radim na rješenju ovog nedostatka. Još uvijek pregovaram s nekolicinom proizvođača koje bih htio uključiti u ovaj projekt, no paralelno razmišljam i o barem jednodnevnom unajmljivanju adekvatnog bicikla u svrhu treninga, stoga ako znate mjesto gdje je to moguće, zamolio bih vas da mi pomognete i javite. Svakako valja napomenuti kako će upravo bicikliranje biti izlika za nekolicinu planiranih treninga na koje planiram pozvati i sve zainteresirane da se uključe i uz umaranje nogu daju mi i pokoji savjet uživo.

Trčanje

Spremnost: 4/10
Oprema: 8/10

U principu, spremnost za posljednju dionicu Iron Mana za koju se obično kaže kako je veći pokazatelj mentalne, nego fizičke snage, ocijenio bih čak i iznad spremnosti za bicikliranje, no ovdje imam prilično velik problem – koljena. Naime, iako su moji problemi u mladosti krenuli s lijevim koljenom, štednjom istog i radom na osnaženju mišića lijevog popustilo je i desno i tijekom pokušaja ozbiljnijeg trčanja već nakon 3 km pojavljuju se prvi bolovi. Iako to nije tako strašno, zasad se ne želim niti dovoditi u situaciju da ovako rano preživim ozljedu zbog čega sam treninge trčanja sveo na minimum i u teretani, ali i kod kuće užurbano radim na osnaženju mišića oba koljena.

Naravno, razmišljam i o nabavci steznika, no iz dana u dan isto odgađam s nadom da mi neće biti potrebni. Također, ne znam procijeniti niti oblik kakav mi je potreban zbog čega sam se odlučio, ako se problemi s koljenima ne smanje, na pregled kod specijalista koji bi procijenio stvarno stanje oba koljena i preporučio mi načine na koje bih se konačno riješio ovog problema.

Foto: Goran Markuš

Što se opreme tiče trčanje je prilično zahvalan dio Iron Man natjecanja jer osim tenisica za trčanje ništa drugo nije neophodno. Naravno, planiram nabaviti i već spomenuto triatlonsko odijelo za bicikliranje i trčanje, no treninzi bez istog nisu problem. "Champion" tenisice koje sam nedavno nabavio potpuno zadovoljavaju moje prve zahtjeve (udobnost i težina) zbog čega u dogledno vrijeme ne planiram nikakve zamjene.

Ukupno

Spremnost: 3,6/10
Oprema: 6/10

Ovako, ukupno gledano čini se kako krećem od oko trećine puta do cilja, no vrijedi zapamtiti kako je svaki novi korak teži od proteklog. Iako me svaki dan čeka mnogo posla, svakim novim treningom i svakom novom sekundom odgledanog videa te svakim novim pročitanim slovom o Iron Man natjecanjima i iskustvima drugih koji su stigli do cilja, sve sam sigurniji da ću uspjeti.

Što se same opreme tiče, uz gore spomenuto još uvijek nemam riješeno pitanje stalne teretane, a dobro bi mi došao i specijalizirani sat za triatlonce, no već sam naučio najbolje iskoristiti ono što mi je dostupno, a ovaj projekt, barem po tome, nije ništa drugačiji od nekolicine ranijih. Stoga, mjesta za isprike nema, sve je u znoju i volji!