Sve po planu

Na početku ovog projekta mnogi su bili uistinu sigurni ne samo da neću uspjeti već i da neću izdržati ni mjesec dana ozbiljnijih treninga. Slažem se, uspjeh je upitan do trenutka kad ću proći cilj u Nici, no već sada očekivanja mnogih uništena su i barem dijelu pratitelja već sam dokazao da uz volju svatko, ne samo ja, može napraviti puno više nego što mnogi misle.

Što je novo? Za početak, nakon kratke pauze od bloga moram istaknuti kako sam u ciljnoj ravnici prema otvaranju službene web i Facebook stranice projekta, a uskoro nas čeka i prvo triatlonsko natjecanje. Da, niste krivo pročitali. Kroz uistinu kratak period prvi ću se puta pojaviti u javnosti, a detalje ćete saznati u skorašnjoj, ovog puta to uistinu i mislim, objavi s najavom događaja. Hvala vam na svim prijedlozima koji su stigli putem e-mail poruka – usudio bih se reći da ste svi dobili odgovore, a ja povratnu informaciju koja će usmjeriti tijek ovog bloga ubuduće.

Napredak

Kao što sam već i spomenuo čini mi se kako sve ide po planu. Za početak svakako se moram osvrnuti na plivanje, disciplinu kod koje sam u startu bio u najvećim problemima. Kao što oni koji me prate na web-stranicama aplikacije RunKeeper već znaju, prije nekih tjedan dana, možda malo više, prvi sam puta preplivao 500 metara bez stanke, a što je najbolje imao sam osjećaj da mogu i više. Sve to kulminiralo je sinoć kad sam s istim osjećajem završio 750 metara dugu dionicu. Naprosto je fantastičan osjećaj kad preplivate dionicu koju ste prvi puta planirali proplivati neka tri tjedna kasnije – i još uvijek imate snage.

Naravno, iza toga krije se prilično mnogo truda i volje. Prije svega velika zahvala ide i Hrvoju Turčiću koji mi je poprilično pomogao u tehničkom pogledu na plivanje, a vježbe za ruke i noge koje mi je pokazao ubrzale su razvoj kondicije potrebne za duže trase. Za razliku od situacije prije mjesec dana, moj današnji plivački trening sastoji se od barem četvrtine ili trećine plivačkih vježbi, nekoliko kraćih i barem jedne dulje plivačke dionice, čime svaki trening bez problema otplivam barem 1,25 km. Ne tako davno, 1 km bio je samo san.

Ono što nikako ne smijem izostaviti je i prvi ovogodišnji odlazak na more, točnije u Pulu u kojoj ću i provesti veći dio ljeta (već od sredine srpnja). Prošle nedjelje tako sam i prvi puta ušao u morsku vodu i moram priznati da sam se preporodio. Očekivao sam da će plivanje u slanoj vodi biti lakše, no nisam očekivao ovakvu razliku. Istina, nisam odradio "pošteni" trening, no ako je suditi prema prvom dojmu čini mi se kako je ispravno plivanje u bazenu barem dvostruko teže nego što je to slučaj u moru, a o prekrasnom morskom pogledu kroz naočale ne možemo niti pričati.

Foto: Goran Markuš

Ovime sam još uvijek daleko od cilja, ali sam svakako spreman za ono što me čeka, čak dva triatlona u srpnju za koja donedavno još uvijek nisam bio siguran hoću li se stići pripremiti. Stvari su se promijenile i plivački treninzi polako će ući u rutinu zbog izgradnje kondicije dok će se fokus preseliti na druge discipline.

Što i kako dalje

Kao što sam u ranijim objavama već i spomenuo, moji biciklistički treninzi svode se na jednu, između 30 i 50 km dugu vožnju vikendom, a razlog je rekreativni bicikl koji nije pogodan za ozbiljniju, cestovnu vožnju. Ovo će se vrlo, vrlo, vrlo brzo promijeniti i možda već u sklopu najave svog prvog javnog nastupa predstavim i svoj novi bicikl koji bi, ako se ništa ne promijeni, trebao uz mene biti uz sve preostale treninge, ali i sam Iron Man Challenge u Nici. Već sad sam počeo razmišljati o imenu za isti stoga su apsolutno svi prijedlozi dobrodošli. :)

S druge strane tu je i trčanje koje sam vjerojatno najviše "zapostavio". Međutim, sve je to bilo ciljano. Već sam pričao o svojim problemima s koljenima zbog kojih sam se obratio Tomislavu iz HAVK Mladost Fitness i nakon pripremnih treninga prošli tjedan konačno sam se osjećao spremnim za pravu stvar. Naime, nakon što je dotični osmislio A i B plan treninga koji bi mi kao triatloncu trebao pomoći u sprječavanju ozljeda i održavanju potrebne mišićne mase, došli smo do zaključka kako zaista nema smisla da odmah krenem s time jer takav trening jednostavno neću moći odraditi.

Upravo zbog toga sljedećih 5-6 posjeta teretani odrađivao sam tzv. "pripremni trening" da bih prošli tjedan prvi puta otišao korak dalje i odradio prvi PRAVI trening. I nije bilo tako strašno. Istina, kasnije tu večer i naredna dva dana osjećao sam neku slabost u mišićima, zatezanje žila, posebice na rukama, i neku ukočenost u vratu, ali svejedno sam siguran da je tijelo konačno spremno za sljedeće korake, a prvi je trčanje.

Foto: Goran Markuš

U tu svrhu, na preporuku prijatelja Željka Adžage, javio sam se gosp. Damiru Adžagi iz Rijeke koji je pomoćni trener u "adidas škola trčanja" u Rijeci s nekoliko upita o trkaćim treninzima za koje se spremam. Nakon izmjene nekoliko poruka zaključak je da ću morati odraditi inicijalni trkaći trening na temelju kojeg će se moći isplanirati intenzitet i učestalost trkaćih treninga. Također, nakon kraćeg razgovora s gosp. Adžagom uvidio sam i nužnost kupnje kvalitetnog sata za triatlonce.

Nakon kratkog savjetovanja čini se kako će odluka pasti na Garmin Forerunner 910 XT za koji mi se čini, barem na prvi pogled, da zadovoljava sve zahtjeve koje bih mogao imati u narednih godinu dana. Odluka još uvijek nije donesena, primarno zbog cijene sata, stoga je svaki komentar, savjet i prijedlog i više nego dobrodošao.

Prije nego se oprostimo uz prolazak prvoplasiranog Frederieka van Lierdea i drugoplasiranog Barta Aernoutsa, na netom završenom Iron Man natjecanju u Nici, istom onom na kojem ću, nadam se i ja nastupiti naredne godine, ovim putem i službeno bih najavio novu objavu već sljedeći tjedan koja će se osvrnuti primarno na nadolazeći, moj prvi javni triatlonski nastup.