Indiana Pacersi melju konkurenciju, a "grumen zlata" još uvijek stoji neiskorišten

Orlando, New Orleans, Cleveland, Detroit, Chicago, Toronto, Brooklyn, Memphis. S glatkih 8-0 Indiana Pacersi ubilježili su najbolji početak sezone u svojoj povijesti i potvrdili da ih se s pravom smatra jednim od glavnih favorita za naslov NBA prvaka ove sezone. Da će budućnost pripasti Pacersima ako budu znali brojati pisao sam još u lipnju nakon poraza od Miamija u finalu Istoka.

Minulog ljeta menadžment Pacersa na čelu s legendarnim Larryjem Birdom napravio je sjajne poteze u dodatnom ojačavanju momčadi koja je oduševljavala u doigravanju. Doveli su boljeg pričuvnog razigravača (CJ Watson umjesto DJ Augustinea), boljeg krilnog centra (Luis Scola umjesto Tylera Hansbrougha), a rotaciju dodatno proširili zanimljivim krilom dobrog šuta Chrisom Copelandom.

Paul George je novu sezonu otvorio na način na koji je zatvorio prošlu. U osam startnih utakmica dao je ekspresan odgovor na pitanje "je li spreman biti elitni igrač i nositelj momčadi". George igra na razini MVP-a, na prosjeku je od gotovo 25 poena, 7.8 skokova i 3.6 asistencija!

Nastavi li ovim ritmom George će sigurno biti visoko u poretku najkorisnijih igrača sezone, što je u posljednjih pet sezona uspjelo samo dvojici. LeBronu Jamesu i Derricku Roseu. Zanimljivo, nikad u povijesti ova nagrada nije pripala igraču Indiana Pacersa.

Osim sjajnog Georgea, još barem dvojica Pacera najavili su lov na individualne nagrade na kraju sezone. Roy Hibbert (8.8 skokova, 4.4 blokade) visoko kotira kao potencijalni najbolji obrambeni igrač. Otkako je ta nagrada ustanovljena (1983.) samo petorica osvajača nisu bili centri ili visoka krila, a posljednji je bio Gary "Rukavica" Payton prije ravno 18 godina. U dresu Indiane tu je nagradu osvojio Ron Artest, rečeni Svjetski Mir, prije točno jednog desetljeća.

Treći kojeg vidim kao potencijalnog osvajača neke od individualnih nagrada je Lance Stephenson. On bi zapravo mogao konkurirati u dvije kategorije. Za igrača koji je najviše napredovao i za najboljeg šestog igrača. Za ovu drugu će mu trebati povratak na klupu nakon što se Danny Granger vrati u petorku ili razmjenom pribavi neku "zvjerku" koja će ga tamo zamijeniti.

A to je zapravo jedna od najboljih stvari ovih Pacersa. Koji su osam pobjeda u nizu ostvarili praktično bez pomoći ozlijeđenih Grangera i Copelanda (odigrao tek osam minuta), čijim se povratkom može očekivati značajno širenje lepeze napadačkih rješenja u stroju koji i bez njih izgleda impresivno. Posebno je u tom smislu važan Granger.

Najbolji igrač i strijelac Indiane u posljednjih pet sezona napokon je dočekao "prave" Pacerse. Dok je on zaliječivao ozljedu George je stasao u superzvijezdu, a Frank Vogel zajedno s Birdom i Walshom složio je momčad za "ubiti vola". No, njega ozljede i dalje drže daleko, predaleko od parketa. Propustio je početak sezone, propustit će i još nekoliko utakmica sigurno, nitko ne može sa sigurnošću reći kad će se vratiti na teren. I što je još važnije - kakav.

"Larry The Legend" će stoga uskoro morati donijeti vrlo ozbiljnu odluku. Što s Dannyjem Grangerom?

OPCIJA OSTANAK

Danny Granger je u principu idealan komadić "puzzla" za ove i ovakve Pacerse. Zdravi Danny Granger. Daje im sjajnu poveznicu između vanjske i unutarnje linije, igra obranu, ima šut, može pokupiti puno lopti koje izmaknu Hibbertu i Westu i može im donijeti ogromno iskustvo koje svakoj momčadi u borbi za naslov prvaka vrijedi zlata.

Sa zdravim Grangerom je petorka Pacersa gotovo pa idealna po svim teoretskim košakaškim mjerilima. Vrlo dobar razigravač George Hill, školovan u pobjedničkoj organizaciji San Antonio Spursa. Sjajni All-Star šuter Paul George kao "slobodni umjetnik" koji može zabiti uvijek i svakome. Iskusni Granger na "trojci" kao kazna za svaku obranu koja se posveti isključivo Georgeu ili isključivo Hibbertu. I poveznica s unutarnjom linijom u kojoj su David West, snažan, tjelesno moćan i agresivan u obrani, a opet jako dobar u napadačkoj igri licem prema košu i Roy Hibbert koji izrasta u najboljeg obrambenog igrača lige s dramatičnim napadačkim napretkom iz sezone u sezonu.

Čekanje Grangera može biti slično čekanju Godota, ali igrača tog iskustva i tih kvaliteta teško je dobiti. Osim toga, na kraju sezone i s istekom ugovora njegova će plaća sigurno biti debelo ispod sadašnjih 14 milijuna. Granger je bogat čovjek i teško je vjerovati da će otići negdje drugdje zbog milijun ili dva više gaže, umjesto da ostane u Pacersima za neku vrstu minimalca i još se nekoliko godina s aktualnim nukleusom bori za naslov prvaka.

A to znači da se na kraju sezone može dobiti i Grangera i k tome dovesti još nekog ozbiljnog igrača za ozbiljan novac. I još uvijek si priuštiti novi ugovor za Lancea Stephensona, koji će u ljeto 2014. tražiti barem četverostruko veću plaću od sadašnjih nešto manje od milijun dolara.

OPCIJA ODLAZAK

Pacersi na NBA naslov prvaka čekaju 37 godina, koliko nastupaju u tom društvu. Nikad nisu uspjeli doći dalje od finala, a i tamo su bili samo jednom, kad su 2000. poslužili kao "topovsko meso" za nedodirljive Los Angeles Lakerse. Čekanje na oporavak Grangera znači i riskiranje ove sezone u kojoj izgledaju bolji nego ikad.

Zar propustiti šansu kakva se ukazuje "jednom u stoljeću"? Propustiti priliku momčad koja izgleda sjajno dodatno pojačati? Što ako se Granger ne oporavi do kraja sezone? Hoće li Bird i Walsh godinama žaliti što nisu "unovčili" 14 milijuna njegovog ističućeg ugovora, koji je u NBA društvu uvijek atraktivna "udavača"?

Ali što za njega tražiti? I od koga?

S obzirom da bi Pacersi mijenjali Grangera samo ako od njega ne mogu ništa dobiti na igračkom planu, jasno je da će "kupci" biti zainteresirani samo za njegov ugovor u smislu "čišćenja" svojih platnih lista nekima kojih bi se rado riješili. Dakle - momčadi u "rebuildingu" ili barem u "buildingu". Takvih bi se zacijelo našlo barem desetak, ali što bi Birdu moglo biti najinteresantnije?

Prva opcija bi trebao biti baš igrač tipa Granger, no takvih je igrača malo i klubovi ih se ne rješavaju tako lako. Stoga bi realnije bilo očekivati da "Granger žeton" Pacersi iskoriste za pojačavanje šuterske linije, jer je takvih igrača visoke kvalitete puno više na raspolaganju. Bolje je dobiti vrhunskog igrača na "dvojci" nego prosječnog na trojci, zar ne?

Osim toga, Lance Stephenson na kraju sezone je slobodan igrač, što potencijalno ostavlja Paula Georgea bez prave alternative. Ako za Grangera Pacersi dobiju vrhunskog šutera, onda će imati i daleko bolju pregovaračku poziciju sa Stephensonom glede novog ugovora, ali i puno ga lakše preboljeti ako njegovi apetiti budu viši nego Indianine mogućnosti.

Ajmo se malo igrati Larryja Birda.

Trade 1: Danny Granger u Orlando, Aron Afflalo i Glenn Davis u Indianu

Orlando je "loše" krenuo u sezonu, a Afflalo je jedan od najzaslužnijih za to. Odličnim partijama skrenuo je mladu momčad Magica s tračnica "tankiranja", što je izvan planova GM-a Roba Hennigana koji na narednom Draftu želi jedan od tri prva "picka".

Afflalo je odličan igrač, ali nije onaj oko kojeg bi se gradila čitava momčad ili žrtvovala pomno planirana budućnost. Iz europske perspektive zvuči glupo, ali iz američke ne. Pet pobjeda viška koje Afflalo ove sezone svojim igrama može osigurati, Orlando mogu koštati čitavog desetljeća borbe za vrh NBA lige na krilima Andrewa Wigginsa, Jabarija Parkera ili nekoga od ostalih potencijalnih zvijezda Draft klase 2014.

Zašto Glenn Davis? Da bi se zaokružile uzajamne plaće i zato što "strši" iz mlade Orlandove momčadi budućnosti s dvogodišnjim ugovorom vrijednim 13 milijuna kojeg bi se Hennigan sigurno volio riješiti. I Afflalo ima dvije godine ugovora i to vrijednog više od 15 milijuna, što znači da bi Orlando ovom razmjenom "očistio" više od 14 milijuna za sezonu 2014/15. I povećao šanse da dobije nekoga od najboljih mladih igrača s narednog Drafta.

Indiana bi dobila odličnu i vrlo pouzdanu "dvojku" na koju može odmah ozbiljno računati u potencijalno šampionskoj rotaciji i "četvorku" koja je već sudjelovala u šampionskim pohodima u Bostonu i koja je dokazano dobar "backup". Puno bolji nego "go-to-guy", što je sam sebi umislio nakon godina s Pierceom, Garnettom i Allenom u Celticsima.

Trade 2: Danny Granger u New Orleans, Eric Gordon u Indianu

New Orleans je minulog ljeta doveo Jruea Holidaya i Tyrekea Evansa i vezao ih unosnim četverogodišnjim ugovorima, pokazavši time da su s Anthonyjem Davisom temelj budućnosti Pelicansa. Eric Gordon je postao čisti "luksuz" zbog svoje plaće od gotovo 15 milijuna godišnje u naredne tri sezone, što će prije ili kasnije postati omča oko vrata bilo kakvom ozbiljnijem pojačavanju Pelicansa na nekim drugim pozicijama na kojima trebaju pojačanja.

Ove sezone su odlučili pokušati sa svom trojicom, ali to će realno teško ići i što prije to shvate brže će moći početi slagati preostale kockice koje im nedostaju. Uz to, Gordon nikad nije skrivao "depresiju" što su ga Los Angeles Clippersi poslali u New Orleans u razmjeni za Chrisa Paula, a nije ga nešto posebno udobrovoljio ni dolazak Davisa, još manje dvojice gore spomenutih konkurenata na vanjskim pozicijama.

Pelicansi bi ovim tradeom bili u "win-win" situaciji. Ako se Granger oporavi, imali bi tip igrača koji im nedostaje. Ako ne ozdravi - očistili bi 15 Gordonovih milijuna iz naredne sezone i u ljeto 2014. s vrećom raspoloživog novca mogli krenuti u lov na četvrti komadić "puzzla" koji im nedostaje za put prema vrhu Zapada.

Indiana bi dobila odličnog, motiviranog, iako objektivno preplaćenog igrača, koji bi im proširio potencijal rješenja i na "jedinici" i na "dvojci" i na "trojci", na koju bi uz Copelanda povremeno po potrebi mogao preseliti George. I osigurao bi im poziciju u kojoj bi bez ikakvog pritiska mogli krenuti u pregovore sa Stephensonom.

Tražite dodatan začin i motiv za ovaj posao? Imam i to.

Danny Granger je rođen i odrastao u New Orleansu. Eric Gordon je rođen, odrastao i bio velika sveučilišna zvijezda u - Indianapolisu.

Larry, što čekaš?