Priča iz pustinje: kad novčić uzme Jabbara, a Slovenac natjera sunce da prerano izađe

Phoenix Sunsi su bez ikakve dvojbe najugodnije iznenađenje ove NBA sezone. Momčad koja je uoči sezone "očerupana do kosti" trenutno je na omjeru 29-20 i drži se čvrsto u zoni doigravanja. I to, hej, na Zapadu! Tamo gdje je jako malo loših i gdje se jako teško možete provući.

Sunsi su u tri mjeseca postali prava senzacija. Njihove igre i rezultati iznenadili su sve, pa čak i njih same. Priznao je to i GM Ryan McDonough, koji trenutno u rukama ima ono što nema ni jedan od njegovih 29 NBA kolega. Jedini ima sve tri komponente "svetog trojstva" kojeg sanja svaki GM lige.

- gomilu Draft-pickova i to na najjačem Draftu posljednjih godina.
- gomilu prostora na Salary Capu.
- 14,5 milijuna dolara ističućeg ugovora Emeke Okafora, igrača koji mu apsolutno ništa ne znači.

I kao bonus - momčad koja je već danas u zoni doigravanja. Sjajno, zar ne?

NBA priča iz arizonske pustinje počela je 1968., kad su Phoenix Sunsi primljeni u ligu zajedno s Milwaukee Bucksima. Već nakon prve sezone na Draftu im se smiješio fantastični centar Lou Alcindor, koji je dominirao sveučilišnom košarkom kao rijetko tko prije njega. Trebali su napraviti samo jedno. "Pobijediti" u bacanju novčića Milwaukee Buckse.

Novčić ih nije volio, a budući najbolji strijelac u povijesti NBA lige Kareem Abdul-Jabbar završio je u Bucksima. I donio im jedini naslov prvaka u povijesti. Onaj kojeg Sunsi i danas čekaju.

Ipak, kao organizacija nisu loše krenuli i već u svojoj 8. NBA sezoni ušli su u veliko finale. Paul Westphal, Dick Van Arsdale, Ricky Sobers, Curtis Perry, Gar Heard i Alvan Adams ipak nisu uspjeli do naslova preko Boston Celticsa, ali su omogućili budućem trenerskom i menadžerskom kralju Patu Rileyu da u igračku mirovinu uđe kao pobjednik Zapadne konferencije.

Do novog finala čekali su 17 godina. Kevin Johnson je bio i mozak i motor sjajne ekipe koja je pokorila Zapad u doigravanju 1993, Charles Barkley prva zvijezda, Danny Ainge "pokrivač" s klupe, Dan Majerle i Tom Chambers strojevi za koševe/skokove, Cedric Ceballos i Richard Dumas snažni univerzalci, Mark West i Oliver Miller "mrcine" koje su zajedno s legendarnim Chuckom tjerali iz reketa sve što se potjerati dalo.

No, kao i mnogi u to doba, morali su gledati u leđa "svemogućega", koji je slagao titule s Chicago Bullsima. Tješiti su se mogli tek komentarima kako je finalna serija iz 1993. godine bila jedna od najboljih u povijesti. I zaista jest.

Kad je tri i pol mjeseca kasnije Michael Jordan objavio svoju "prvu mirovinu", vjerovalo se da je došlo vrijeme Charlesa Barkleya. No, nije. Bilo je to vrijeme Hakeema Olajuwona, koji je Barkleya i Sunse izbacio u oba šampionska pohoda Tomjanovichevih Houston Rocketsa 1994. i 1995.

Svadljivi Barkley, koji je zadnjih godina često kritizirao LeBrona Jamesa zbog toga što je otišao po naslov kod Dwyanea Wadea u Miami, napravio je sličnu stvar, doduše s nešto više godina. Kad nije uspio pobijediti Olajuwona odlučio mu se priključiti. No, do naslova ipak nije stigao. Za razliku od LeBrona.

Taman u to vrijeme Sunsi su kao 15. izbor Drafta uzeli braniča Stevea Nasha. Navijači su bili zgroženi na tako "uludo bačen pick". Em je bio prilično nepoznat, em je bio Kanađanin, em su već imali veterana Kevina Johnsona i njegovog nasljednika Jasona Kidda. Nash je u Arizoni proveo dvije sezone, da bi ga Sunsi proslijedili u Dallas.

Zamislite, dvije sezone Phoenix Sunsi su u momčadi imali i Jasona Kidda i Stevea Nasha. Dva ponajbolja razigravača u NBA ligi na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće.

U godinama lutanja prvi veliki pogodak imali su na Draftu 2002. Uzeli su snažnog i skočnog krilnog centra Amar'ea Stoudamirea i dvije godine kasnije mu priključili Stevea Nasha. Koji je u međuvremenu u Mavericksima izrastao u ponajboljeg razigravača lige.

"Pick-n-roll" kojeg su usavršili Nash i Stoudamire pod vodstvom trenera Mikea D'Antonija postao je legendaran. Sunsi su iz omjera 29-53 u jednoj sezoni skočili na 62-20 i izjednačili najbolji skor u povijesti kluba. Okruženi Shawnom Marionom, Joeom Johnsonom, Leandrom Barbosom, Quentinom Richardsonom i Jimom Jacksonom Nash i Stoudamire su odveli Sunse u finale Zapada, gdje su ih nadmašili budući prvaci San Antonio Spursi.

Bile su to godine kad su Sunsi uredno izbacivali Lakerse, ali nikako nisu mogli protiv Spursa, koji su ih još dvaput zaustavljali na putu do finala. Ta se priča, međutim, potpuno okrenula u sezoni koja je bila "labuđi pjev" Nashovih i Stoudamireovih Sunsa. U doigravanju 2010. Sunsi su napokon preskočili Spurse, ali ih je u finalu Zapada zaustavio Kobe Bryant na putu do svoje (zasad) posljednje titule s Los Angeles Lakersima.

Istog tog ljeta Stoudamire je za maksimalan ugovor preselio u New York, Nash dvije godine kasnije u Los Angeles, među "omražene" Lakerse, što mu mnogi navijači Phoenixa nisu oprostili. Titulu nije dosanjao ni jedan ni drugi, vjerojatno neće ni na "većim tržištima". Povijest ih se ionako neće sjećati u dresu Knicksa i Lakersa nego u vremenima kad su oduševljavali atraktivnom i ubojitom košarkom u Phoenixu.

Baš kao što će i trener Mike D'Antoni zauvijek ostati upamćen po svojoj "napadačkoj košarci" koju je prilično uspješno (iako bez osvojenog naslova) implementirao u Sunse, ali ni približno tako dobro u Knickse i Lakerse. Ta njegova "košarka bez centra" i filozofija "napada od 7 sekunda" još uvijek nije pronašla način za osvojiti titulu, ali Phoenix Sunsi joj i dalje ostaju prilično vjerni. Uz poneku modifikaciju.

Pa je tako i Jeff Hornacek ove sezone odlučio istim putem kojeg su nakon D'Antonija neuspješno pokušavali implementirati Terry Porter, Alvin Gentry i Lindsey Hunter. Hornaceku (kojeg su kao igrača Sunsi mijenjali u Philadelphiju za Barkleya) je to daleko bolje krenulo.

Možda čak i predobro.

Sunsi su uoči ove sezone doista napravili sve što su mogli kako bi bili što lošiji. Svi potezi koje su vukli to su potvrđivali, a posebno onaj posljednji kojeg su napravili u tjednu uoči početka sezone. Čak četvoricu igrača, od čega dvojicu iz početne petorke, poslali su u Washington (Marcina Gortata, Shannona Browna, Kendalla Marshalla i Malcoma Leeja) za pick prve runde Drafta 2014. i ozlijeđenog Emeku Okafora. Čovjeka koji dosad nije odigrao ni jednu utakmicu za Sunse, a vjerojatno nikad i neće.

Taj potez Ryana McDonougha pokazao se - maestralnim. "Raščišćeni" Sunsi u sezonu su ušli sjajno, a sve ovlasti stavljene su u ruke brzih braniča Gorana Dragića i Erica Bledsoea. Koji su odgovorili na sjajan način.

Dragić je od igrača kojeg je ugledni ESPN-ov analitičar John Hollinger jednom proglasio "najgorim igračem u ligi", došao do statusa potencijalnog All Stara. Što je za europskog braniča u NBA ligi priličan doseg. S 20 poena i 6 asistencija ušao je u braničku elitu, ali ono što je još važnije od osobne statistike - učinio je svoju momčad pobjedničkom, a svoje suigrače boljima.

Dok je njegov sunarodnjak Beno Udrih razljutio Sloveniju otkazujući SMS-om nastup na Europskom prvenstvu u toj zemlji kako bi se bolje pripremio za veliku sezonu u New York Knicksima, Goran Dragić na svojim je munjevitim nogama nosio reprezentaciju vjerujući kako ga ionako u Sunsima očekuje mučna sezona puna poraza.

Ali, kako kažu Amerikanci - "Karma is a bitch". Udrih je ubrzo postao dežurni krivac u disfunkcionalnim Knicksima i još uvijek traži način kako od tamo pobjeći, dok Dragić uživa u sezoni karijere. Oboje na oduševljenje mnogih slovenskih ljubitelja košarke.

Dragić je, baš kao i Nash, u Sunsima "eksplodirao" tek u svom drugom dolasku. Zapravo je idealna kombinacija dva svoja velika prethodnika - Kevina Johnsona i Stevea Nasha. Ljevoruki, okomiti brzanac s visokim košarkaškim kvocjentom inteligencije koji sve što radi radi u petoj brzini. Njegova brzina s loptom ponekad je gotovo nestvarna, što se najbolje vidjelo na Eurobasketu u Sloveniji kad je pored nekih europskih braniča jurio kao da ih nema.

Cijela priča o ovogodišnjim Phoenix Sunsima dodatno je nevjerojatna ako se zna da je njihova nominalno prva zvijezda Eric Bledsoe već propustio pola sezone zbog ozljede, da spomenuti nominalno prvi centar Okafor nije odigrao niti minute, da im jedan od ključnih igrača Channing Frye ima srčanih problema, da njihov prošlogodišnji najviši pick Drafta Oleksij Len i ne igra baš nešto, a drugi Archie Goodwin skakuće između razvojne i NBA lige, dok Vjačeslava Kravcova Hornacek uopće ne doživljava.

A oni pobjeđuju. I to Indianu, Portland, Houston, Golden State, Clipperse...

Dragić, Frye, Bledsoe, Gerald Green, Miles Plumlee, blizanci Morris, PJ Tucker, Leandro Barbosa. To su ljudi koji su trenutno na omjeru 29-20 na Zapadu. Zaista? Zaista...

Ambicije su brzo narasle, pojavile su se ideje o "akcijama na tržištu", spominje se dovođenje Paua Gasola iz Lakersa prije kraja prijelaznog roka. McDonough kaže kako neće nigdje žuriti, što je zacijelo i najbolja moguća odluka u ovoj situaciji.

Vjerojatno će do kraja veljače "unovčiti" unosni Okaforov ugovor, ako baš požele dovesti nekoga "ozbiljnoga" - jedan od četiri picka prve runde narednog Drafta mogu unovčiti kao "suho zlato". A i ne moraju. Na ljeto će ionako imati "para ko blata" za nekog vrhunskog slobodnog igrača. Kakvih će itekako biti.

Da, četiri izbora prve i jedan izbor druge runde tog famoznog Drafta 2014. imaju Sunsi u svojim rukama narednog ljeta. "Kapitalac" im je trebao biti onaj njihov, za kojeg se vjerovalo da će biti jedan od prva tri. Pa kad već nisu dobili Jabaara, možda su mogli Jabarija. Ili novog Kanađanina nakon Nasha - Andrewa Wigginsa.

No, sunce je u Phoenixu izašlo nešto ranije nego što su željeli. Sunce na slovenski pogon. Ima mrvicu i hrvatskog. Jedan nash Emilio Kovačić njihov je skaut. A drugi nash Dario Šarić jedno od četiri njihova potencijalna draft-rješenja u prvoj rundi.

Ryan McDonough u rukama ima fleksibilnost kakvu je rijetko koji GM imao u povijesti lige. Sad je na njemu da je materijalizira. Zasad je napravio sjajan posao čiji su rezultati iznenadili sve, uključujući i njega samog.

Samo da se ne "prekombinuje".