Dream Team koji to nije

Nije tajna da je Amerima stalo samo do olimpijskih igara po tom pitanju, pa ne čudi da će SP u Turskoj propustiti praktički cijela zlatna momčad iz Pekinga. Nije povukla niti jedna od najvećih zvijezda (Kobe, LeBron, Wade), bilo ja za očekivati da će se onda povući i igrači poput Bosha, Paula, Williamsa ili Boozera. Po logici "pa i mi smo superstarovi".

Kao daleko najveća košarkaška sila svijeta, i druga američka momčad (pa vjerojatno i treća) kandidat je za zlatno odličje u Turskoj, posebno s obzirom na izostanke u drugim reprezentacijama. Ipak, ni poslovično samopouzdani Amerikanci ne najavljuju šetnju do zlata, svjesni da su se bez najvećih zvijezda loše provodili na proteklim Fibinim natjecanjima. Drugačija pravila, drugačiji stil igre, drugačije suđenje, nepoznati protivnici, malo bahatosti - i evo vam poraza od Argentine, Jugoslavije, Grčke, Litve. Čak i kod kuće, u Indianapolisu, gdje nisu mogli ni do medalje. Zlato nisu osvojili već tri natjecanja zaredom, od Kanade 1994. godine.

Iako i sada u Tursku odlaze s NBA zvijezdama, na čelu s najboljim strijelcem lige prošle sezone, Kevinom Durantom, Amerikanaca se ne treba bojati. Ako vas je strah da će vas pregaziti 30 razlike - izgubit ćete s 40. No, ako uđete u utakmicu svjesni da Durant nije vidio zone kakve će vidjeti u Turskoj, da imaju tek jednog centra koji ni po čemu nije dominantan (Chandler), da imaju samo dvojicu iskusnijih igrača (Billupsa i Odoma) i da velika većina igrača nije igrala sličan turnir, niti je igrala u europskom okruženju, niti je igrala protiv tako različitih protivnika - onda imate sasvim dobru šansu, posebno ako imate kvalitetu, kao što je ima Španjolska.

I vjerujem da će Amerikanci doživjeti barem jedan poraz.

Kao malo iznenađenje stigla je vijest da je kao "trinaesto prase" kući otišao playmaker Bostona, Rajon Rondo, no boljim poznavateljima razlika između europske i američke košarke to nije šokantno. Rondo je tipičan primjer košarkaša koji fantastično prolazi u NBA ligi, na otvorenom terenu i s individualnom obranom. No, izbornik Kryzewski svjestan je da bi u Turskoj više nego u NBA do izražaja došle njegove mane, primjerice da s linije 6,25 ne može pogoditi bunar, a kamoli koš. Amerikanci u Turskoj ne mogu do zlata s jedinicom koja ne može pogoditi tricu, i zato su prednost dobili Billups, Curry (koji igraju i na poziciji šutera) te Rose i Westbrook.

Nama su Amerikanci posebno zanimljivi jer s njima otvaramo SP. I iako riskiram odmah na početku svog bloganja ismijavanje, vjerujem da Hrvatska može namučiti SAD. Ali samo pod uvjetom da ne napunimo gaće prije utakmice, za što je odgovoran izbornik Vranković. On je barem bio fajter, mora mu biti i momčad takva.

Amerikanci su atletski nedodirljivi ostatku momčadi u Turskoj, pa tako i nama, no kao i na proteklim natjecanjima - siguran sam da neće baš sve funkcionirati sjajno. Nemaju moćnog igrača pod košem, tradicionalno loše šutiraju na ovakvim natjecanjima, a iako je Durant fantastičan igrač - s nepunom 21 godinom teško može biti lider kakvog ovakvo natjecanje zahtijeva. I ne sumnjam u nekoliko šuterskih izvedbi poput one Kobea Bryanta u sedmoj utakmici proteklog NBA finala (6/24).

Sve u svemu, bit će zanimljivo vidjeti hoće li se opet nedolasci najvećih zvijezda obiti Amerikancima o glavu. Barem do početka NFL-a, Durant, Billups i društvo tada više neće biti bitni.