Dugi rukavi, Hajduk u Europi? Ma daj?!

Uh, što sam nepristojan, nisam ni vlastiti blog predstavio. Ma ustvari, ni ne treba ga posebno predstavljati, naslov (ali i opis bloga) govori sve. No, kako je počelo, ovo nisu nikakve muke već jedni od najljepših trenutaka koje je potpisnik ovih redaka doživio s Hajdukom. Tko je mogao očekivati ovakav slijed događanja u ono vrijeme kada sam smišljao ime bloga...

Foto: Bruno Karadža

Još uvijek nisam svjestan da smo u tri europske utakmice postigli čak osam golova (sedam u dvije poljudske) i stigli na samo mali koračić od plasmana u skupine Europske lige, nešto što se prije samo mjesec dana činilo tako daleko i nedostižno. Moje društvo i ja (ali i svi ostali navijači Hajduka) već smo navikli na poraze i kraj europskih avantura dok se još brčkamo u moru i sunčamo na plažama, pa nam je malo neobično gledati naš klub kako odjednom "cvate" i u HNL-u i u Europi.

Valjda je to zakon velikih brojeva, valjda je napokon "netko gore" odlučio da mora i na nas doći red da malo uživamo u europskom suncu, tko zna...

Zaista je fascinantno koliko neuspjesi jednog kluba u Europi mogu pridonijeti razvoju humora jedne zajednice, u ovom konkretnom slučaju, naše male zajednice koja se sastoji od moje malenkosti i još dvojice, trojice bliskih prijatelja. U šali znamo reći da naš europski put završi prije nego se ozbiljniji klubovi iz lige petice uopće zagriju za početak svojih domaćih prvenstava, a onda shvatimo da to uopće i nije šala već - stvarnost.

Ipak, takvom izrugivanju (zbijamo šale da nam bude lakše) mogao bi doći kraj. Hajduk je napokon sastavio nekoliko dobrih igara, izbacio respektabilni Dinamo Bukurešt i na najboljem je putu da eliminira i Unireu, lanjskog sudionika Lige prvaka. "Šamaranju" splitskog "magarca" očito je došao kraj - rađa li se to neki novi, europski Hajduk?

Nadam se samo da ovo nije jedan veliki san ili nešto poput filma Trumanov show (s Jimom Carreyem) u kojem je život glavnog lika ustvari jedan veliki reality show, jedna velika laž. Evo čak sam se i uštipnuo i još sam uvijek budan, dakle, ovo mora biti stvarno.

Ostaje mi samo poželjeti puno sreće i koncentracije Hajdukovim igračima uoči uzvrata u Bukureštu i zaključiti prvo izdanje svog bloga, uz malu napomenu: rečenica "I onda kad ne bude nas bilo, igrat će se pirje naše..." ispod mog imena i imena bloga nije moje djelo već djelo mog dobrog prijatelja, koji je navedenu rečenicu napisao na svom Facebook profilu. Naravno, radi se o izmijenjenoj verziji stihova iz popularne pjesme pokojnog Tomislava Ivčića, da ne bi bilo zabune.

A sad je stvarno kraj. Čitamo se opet uskoro ;)