Bilić: "Garantiram rad, napredak i dobru igru"

Gospodine Biliću, kao izbornik hrvatske nogometne reprezentacije startali ste pobjedom nad svjetskim prvacima Talijanima u prijateljskom ogledu i osvojenim bodom protiv Rusije. Da li ste zadovoljni učinjenim i koje su vaše osobne impresije sa tih utakmica?

Foto: Branka Mlinar

- Pa zadovoljan sam, mi smo gostovali kod dva protivnika koji zaslužuju respekt. Dakle, protiv svjetskih prvaka i Rusa koji traže nekakav povratak u tu elitu svjetskog nogometa i uložili su puno novaca u to. Na tim utakmicama smo polučili vrlo dobre rezultate, a znamo svi da ta ekipa Italije nije bila njihova najbolja, međutim to su sve dobri igrači koji su se etablirali u jednoj od najboljih liga na svijetu. U utakmici protiv Rusije startali smo u kvalifikacijama jako dobrim rezultatom na njihovom terenu. Osim samog rezultata još više me veseli način na koji smo mi došli do njega jer se u ocjenama slažu i domaći i strani novinari da smo mi u toj utakmici «izgubili dva boda», a ne nekom grčevitom borbom iščupali jedan bod. Zadovoljan sam igrom koju smo pokazali, a tako i sa rezultatom.

Da li namjeravate provesti neke promjene u rasporedu, sastavu i stilu igre općenito ili će sve biti prilagođeno trenutku tj. budućim protivnicima?

- Mi protivnike snimamo, analiziramo i poštivamo, maksimalno respektiramo, ipak na svakoj utakmici želimo nametnuti svoju igru, bez obzira protiv koga igramo, jer imamo dobru ekipu, jaki smo i ne trebamo odstupati od željene igre. Želimo napraviti ekipu koja će se uz male modifikacije kvalitetno suprotstaviti bilo kojem protivniku i odgovoriti na sve zahtjeve modernog nogometa.

Što čini jake snage reprezentacije, da li se bazirate na jaku igru iz prekida, igru po bokovima, ili izvrsnost napadača?

- Uz te komponente što ste ih nabrojali dolaze i neke druge jako bitne. Mi ne želimo ovisiti o jednoj od njih, već pokušati naći igrače koji će odgovorit svima i biti jedan jaki kolektiv, koji se kolektivno i brani i napada, a s druge strane da imaju individualni kvalitet da s jednim pozitivnim iskakanjem iz sistema igre, pa na kraju krajeva i s improvizacijom riješe utakmicu. Mi imamo i izvođače udaraca iz prekida, po mom mišljenju, među najboljima u Europi, a imamo i skakače, tako da i od tog segmenta igre očekujemo mnogo pogotovo u utakmicama u kojima se protivnik zatvara ili kad ne ide pas igra da to riješimo prekidom. No, nećemo igru bazirati na prekidima, ali ćemo im dati veliku važnost jer je to jedan segment gdje bi morali biti izuzetno jaki s Rapaićem, Srnom i Kranjčarom kao izvođačima i sa našim skakačima koji su stvarno impresivni.

Foto: Darko Vuković

Koja je po Vama definicija modernog nogometa?

- Na proteklom svjetskom prvenstvu vidjelo se da se nogomet sveo na tu plitku formaciju gdje svi igrači napadaju i brane se. Moj cilj je kroz pas igru pokušati doći do protivničkog šesnaesterca, na protivničku polovinu, završavati naše napade, odnosno napadati sa velikim brojem igrača, a ne s jednim ili dva, već sa 4-5 igrača istovremeno biti u takvoj bliskoj formaciji da se u trenutku kada protivnik dođe do lopte svi nađemo iza lopte ili da se kolektivno branimo.

Što mislite o strancima u reprezentaciji, konkretno koliki je Eduardov doprinos snazi i koncepciji naše igre?

- Eduardov doprinos je velik, ja ga jako dobro znam iz mlade reprezentacije i iz HNL-a, on je neupitan i od njega očekujem puno što on i daje. Čini se da su stranci sad u svijetu moderan trend, s tim što su neke reprezentacije strance dobile «u dotu » preko svojih kolonija tipa Francuske, Nizozemske, Portugala, Engleske, Australije jer su ti momci «stranci» rođeni u tim zemljama ili kolonijama. Imamo i druge slučajeve, tipa Njemačke koja u nedostatku kvalitetnih igrača na određenim pozicijama daje državljanstvo strancima koji su već tamo. To rade čak i Talijani koji su velesila, (Mauro Camoranesi je Argentinac ). Po mom mišljenju reprezentacija bi morala imati svoj identitet i u našoj bi reprezentaciji trebali igrati Hrvati. No, slučaj Da Silve koji je u Zagreb došao sa 15 godina, oženio se tu i vjerojatno će ostati živjeti ovdje. To je iznimka. Zanimljiv je i Etto, koji je vrlo brzo savladao naš jezik i iz njegovih se pristupa medijima vidi da on nije došao ovdje prolazno,da se zadrži 3-4 mjeseca ili godinu dana. Ja imam osjećaj da Etto želi igrati za Hrvatsku reprezentaciju , lijepo mu je u Zagrebu i u Hrvatskoj. Iako on nema taj domoljubni naboj, ne razmišlja o tome kako bi se mogao prodati negdje vani. To su apsolutno kvalitetni igrači i nemam ništa protiv da oni igraju. No, da bi sad trebalo kupiti cijelu reprezentaciju kao što je pokušao Katar, a da ti igrači ne znaju ni koji je glavni grad te države, apsolutno sam protiv toga jer je nacionalna reprezentacija, reprezentacija jedne zemlje i tu bi se morao osjetiti taj domuljubni naboj.

Foto: Yasuyuki Nagatsuka

Što mislite o kandidaturi Hrvatske za EP 2012., koliko bi dobivanje domaćinstva bilo važno za domaći nogomet i da li bi upravo vi kao izbornik mogli povesti reprezentaciju na tom prvenstvu?

- To bi bilo fenomenalno. Do sad su organizaciju dobivale ekonomski bogatije zemlje. Primjerice Njemačka, pa smo vidjeli koliko je njemačka ekonomija i infrastruktura dobila s tim svjetskim prvenstvom, a oni su to sve već imali, ali su dobili još više. U petom mjesecu sam bio na Prvenstvu mladih u Portugalu pa sam se osobno uvjerio koliko je Portugal napredovao ne samo nogometno nego i ekonomski i turistički, izgrađeni su aerodromi, hoteli, ceste i stadioni, a sve za EP prije dvije godine. Kada bi Hrvatska dobila organizaciju Europskog prvenstva to bi nam višestruko koristilo i dovelo bi nas na jedan veći nivo. Zamisli samo koliko bi se ljudi koji bi po prvi put došli u Hrvatsku radi nogometa vratilo ovdje kao turisti sa svojim obiteljima kada bi vidjeli naše ljepote. Za Hrvatsku bi to bio veliki dobitak, ne samo na nogometnom planu nego i infrastrukturalnom, ekonomskom, turističkom, promidžbenom....A to hoću li ja voditi reprezentaciju....to je još daleko.

Bili ste vrlo odlučni u sankcioniranju prijestupa vaših igrača i nepoštivanju pravila karantene koji su počinili Olić, Srna, Balaban tzv. « fontana boysi». Da li je to utjecalo na raspoloženje u reprezentaciji i kakva je situacija sad. Jesu li igrači shvatili da tražite rad, red i disciplinu ?

- Igrači to znaju od prvog dana, postoje pravila. Mi smo jako tolerantni, mladi smo ljudi koji razumiju igrače. Svi od reda smo bili igrači reprezentativci koji su prošli kroz sve to, ali za sve postoji vrijeme i mjesto. To što su oni napravili bila je povreda elementarnih pravila ponašanja, to je bila jedna notorna glupost i ja jednostavno nisam imao izbora donijeti bilo kakvu odluku osim one koju sam donio. Njihov povratak u reprezentaciju u mnogome je ovisio o načinu njihove reakcije, da su oni kroz novine bježali od odgovornosti u stilu «mi ovo, mi ono» povratak u reprezentaciju bi bio upitan. Svi smo vidjeli, svi smo svjedoci da su se oni ponijeli stvarno pokajnički, što se kaže stvarno su se posuli pepelom, priznali svoju glupost i nepromišljenost, dakle, reakcija na taj pozitivni feedback i moje znanje da se radi o dobrim momcima, dobrim igračima koji su nas zadužili svojim igrama dovode do zaključka da oni trebaju reprezentaciju i da reprezentacija treba njih. No, oni su za taj čin jednostavno morali biti kažnjeni i meni je drago što je cijela hrvatska javnost dijelila moje mišljenje. Što je bilo bilo je, najvažnije je to da su oni iz svog postupka izvukli pouke, što sam ja siguran da jesu. Sve ovo se nije odrazilo na reprezentaciju, a o tome svjedoči i igra koju smo prikazali.

Svestrana ste osoba: pravnik, glazbenik, vrhunski sportaš, izbornik. Zbog svoje osobnosti pod povećalom ste medija. Kako podnosite taj stalni pritisak, kako se nosite s neugodnim podmetanjima?

- Ja to mogu kontrolirati. Takve sam stvari doživljavao i prije, kao igrač, izbornik mlade reprezentacije, trener Hajduka, navikao sam na podmetanja, na pozitivne kritike i na negativne. Prihvaćam svaku kritiku ali ona mora biti utemeljena. S jedne strane to i je dio posla, ali s druge strane nije baš to tako. Zbog raznoraznih podmetanja sam reagirao kako sam reagirao jer sam to uradio zbog meni dragih osoba. A novinari ako će pisat neka pišu, više se neću osvrtati na to.

Kako komentirate neuspjeh našeg klupskog nogometa u Europi zadnjih godina. Koji su tome razlozi? Kako poboljšati učinkovitost?

Naš nogomet je tu gjde je, mi smo zatvoreni u jednu čahuru. Mi živimo od HNL-a i reprezentacije koja postiže dobre rezultate i opijeni tim rezultatima mi se zatvaramo u HNL gdje igramo jedni protiv drugih i to nam postaje mjerilo naše uspješnosti. Recimo kad Hajduk ili Dinamo pobjede nekog slabijeg protivnika onda mi idemo u nebesa, što je naša klasika, pa onda naše igrače uspoređujemo s igračima na jednom vrhunskom novu koje gledamo utorkom ili srijedom u Ligi prvaka. Onda nam se dogodi 8. mjesec u kojem mi redovito ispadamo od slabijih protivnika, a i onih dobrih, uhvati nas panika i ništa nam ne valja, a kad dođe 10. mjesec žalimo što nas nema u Europi i te klasike. Kod nas ima dobrih igrača, mi smo jako talentirana nacija i karakterno i fizički i tehnički za ovaj sport kao i za sve ostale sportove. No, nešto nam ipak fali, po mom mišljenju to su jake utakmice kojih objektivno mi u našoj ligi nemamo. Rezultati bi bilo bolji kad bismo češće igrali s jačim protivnicima npr. Auxerrea jer se ne može preko noći prešaltati iz jednog manjeg i slabijeg intenziteta i nivoa na taj jači europski. Talentiranih igrača ima i uvijek će ih biti, samo ih treba malo više educirati i nogometno i van nogometa, od malih nogu pripremati ih za to šta ih čeka i probijati limite na treninzima da bi na kraju postigli bolji rezultat.

Želje, planovi, ambicije, mogućnosti naše reprezentacije u skoroj budućnosti. Hoćemo li izboriti plasman na EP?

Najlakše je nešto obećati, ali nitko ne zna šta se može dogoditi mada nas sve već polako hvata euforija jer smo započeli jako dobro pa bi sad tako trebali i nastaviti. Ne smijemo zaboraviti da je grupa u kojoj se nalazimo proglašena jako teškom, do sada najtežom otkada Hrvatska igra za kvalifikacije, da su to protivnici stvarno kvalitetni. No, ja da ne vjerujem da mi ne možemo biti među prva dva ja to ne bih skupa sa svojim ljudima prihvatio. Ja ne mogu garantirati da ćemo se mi plasirati na prvenstvo Europe u Austriji i Švicarskoj, ja moram garantirati rad, napredak, dobru igru i vjerovati da će nas poljubiti mali faktor sreće, uz disciplinu i rad da ćemo postići željeni rezultat. Iako je nogomet nepredvidiv i toliko puta je to pokazao, ja vjerujem da ćemo mi uspjeti.

I za kraj Vaša poruka čitateljima Sportnet.hr uz najljepše želje i ostvarenje izborničkog cilja. Vjerujemo u Vas! Hvala na razgovoru i svako dobro.

- Najprije da te pohvalim da je ovo najbolji intervju, da su pitanja stvarno odlična i stručna, a čitateljima mogu obećati da ću kao izbornik dati sve od sebe da se naša reprezentacija predstavi u najboljem svjetlu i zamoliti ih da nas podrže, da ne bude onih extremnih situacija koje su klasične za Hrvatsku (ako pobijedimo najbolji smo, sve je super, a ako izgubimo onda ne valja ništa! ). Moj stožer i ja, zajedno s igračima učinit ćemo sve da ostvarimo željeni plasman u Europu i uvijek ćemo ostati svoji bez obzira na rezultat.