Omrčen: "Isti ljudi, ista sr*nja"

Odigrali ste u četvrtak protiv Sisley Trevisa i pobjedom ušli u polufinale doigravanja. Kako gledate na te četvrtfinalne utakmice?
"Sigurno je Treviso bio najteži mogući protivnik koji je mogao da nas dopadne. Igrate fenomenalno cijelu sezonu, završite prvi i na kraju vas dopadne Sisley Treviso koji ima u ekipi fenomenalne igrače i desetak olimpijskih medalja. Sigurno nije bilo lako, ali mislim da smo pokazali da imamo nešto više od njih tijekom cijele ove sezone pa tako i u playoffu."

Ako bi Macerata prošla i polufinale, Igor Omrčen bi po prvi puta igrao finalnu seriju za naslov prvaka Italije. U polufinalu vas čeka Piacenza. Mislite da možete i njih preskočiti i smatrate li da je lakši ili teži protivnik od Trevisa?
"Teško je reći je li lakši ili teži. Oni su kroz cijelu sezonu imali dosta problema s ozljedama tako da su dosta varirali. I njihov sastav je dosta varirao, imali su uvijek jednog ili dva igrača van pogona tokom cijele sezone. Mislim da smo favoriti. Završili smo regularni dio na prvom mjestu, bili na Final Fouru Lige prvaka, osvojili Superkup i Kup Italije. Ali, neće biti lako. Mislim da će biti velika borba i sigurno će odlučivati detalji."

Ove je sezone Macerata završila regularni dio sezone u talijanskom prvenstvu sa 19 pobjeda i 7 poraza. U tri utakmice Kupa izgubili su svega dva seta i osvojili trofej, Na početku sezone osvojili su i Superkup pobjedom od 3:0 protiv prvaka Italije iz Trentina koji su početkom mjeseca postali i prvaci Europe. U Ligi prvaka je Macerata, pak, došla do Final Foura gdje su izgubili upravo od Trentina.

Može li domaći teren biti prevaga u takvom dvoboju?
"Teško, jer se u našoj dvorani ne može igrati polufinale i finale radi kapaciteta gledatelja i još nekih stvari koje fale u našoj dvorani. Tako da ćemo mi naše domaće utakmice igrati u Anconi. Ako dođe do pete utakmice, bit ćemo u prednosti."

Cilj ekipe je osvajanje naslova?
"Sigurno. Praktično osim tog nesretnog vikenda kojeg smo imali u Pragu na Final Fouru to je bila jedna sjajna sezona. Mislim da smo jedni od glavnih favorita za osvajanje scudetta. To je cilj i jedan veliki izazov. Jer biti prvak Italije je nevjerojatno, to osvojiti je stvarno jako teško."

Smatrate li da je Trentino vaš najteži protivnik i prvi suparnik za naslov?

"Da. Jer cijelu sezonu, praktički svi pričaju o tome kako će Lube i Trentino igrati finale scudetta. Oni su jedna kvalitetna ekipa koja nas je dobila u tom polufinalu Lige prvaka što će nama biti motiv više da se osvetimo."

Na Final Fouru Lige prvaka u Pragu, Macerata je pala u polufinalu bez prave borbe protiv Trentina, a zatim je u borbi za treće mjesto izgubila 3:2 od Iskre. Trentino je u finalu svladao grčki Iraklis. Omrčenu je to bio prvi Final Four.

"Sve je bilo fenomenalno. Od organizacije do dvorane s 18.000 ljudi. Puno ljudi je krenulo iz Macerate za Prag. Sve je bilo organizirano na visokoj razini. Mi smo totalno "promašili" utakmicu i praktički od sedam igrača nitko nije dao nešto pozitivno. Stvarno smo odigrali užasno taktički. Tehnički pogriješili utakmicu totalno i to mi je najviše žao. Praktički cijelu sezonu se boriš, igraš na dva fronta, srijeda - nedjelja. Mrtav si umoran, kao pas i onda dođe tako i odlučujuću utakmicu odigramo tako loše. Stvarno šteta i to će nam biti motiv više ako se nađemo s njima u finalu scudetta."

U utakmici za treće mjesto protiv Iskre u trećem setu ste spašavali osam meč lopti i zapravo iz izgubljene situacije umalo se doveli do pobjede. Što je bilo presudno u tim trenucima?
"Ne bih više nikad želio igrati tu utakmicu za treće mjesto jer ne znam kakvog smisla ona ima. I kakvi smo mi ušli u tu utakmicu nakon onakvog izgubljenog polufinala stvarno je bilo jako teško igrati dan poslije za to treće mjesto. Motiv je bio stvarno na niskoj razini. Tamo smo bili, bar prva dva seta, još pod tim nekim dojmom polufinalne utakmice."

Mislite li da nešto nedostaje ovoj ekipi za dodatan iskorak u kvaliteti?
"Mislim da ne fali ništa. Ovo je vrhunska ekipa koja ima 13 fenomenalnih, vrhunskih igrača. Bitan je taj moment i tih zadnjih petnaestak dana na kakvom ćemo nivou biti i psihičkom i fizičkom. Nadamo se da ćemo nastaviti ovako bez ikakvih ozljeda."

U Macerati između ostalih igraju Valerio Vermiglio, tehničar talijanske reprezentacije dugo godina. Mirko Corsano, bivši talijanski reprezentativac i prvi libero koji je osvojio naslov svjetskog prvaka. Zatim, Rodrigao čovjek koji je sa reprezentacijom Brazila niz godina dominirao svijetom, sve do prošle godine i poraza u Svjetskoj Ligi i na Olimpijskim igrama. Tu su također češki reprezentativac Martin Lebl, mladi Nizozemac Jan Willem Snippe. Poljski reprezentativac Sebastian Swiderski, koji je između ostaloga igrao jedno finale Svjetskog prvenstva, a u momčadi je i mladi srpski reprezentativac Marko Podraščanin.

Smatrate da je talijansko prvenstvo najteže na svijetu?
"Ne da smatram, nego jest. Definitivno, daleko najteže i pakleno za igrati. Imao sam priliku igrati s ruskim i turskim i mnogim drugim ekipama kroz Ligu prvaka i protiv dosta ekipa smo slobodno mogli igrati sa drugom postavom i bez problema pobjeđivati. To dovoljno govori o kvaliteti lige."

Ferdinando De Giorgi, aktualni je trener Macerate. Prve tri godine trenerske karijere odradio je u Cuneu, upravo u doba kada je u tu momčad stigao i Igor Omrčen. U svojoj karijeri osvojio je tri talijanska Kupa, dva CEV kupa, tri Superkupa Italije te jedno talijansko prvenstvo.

Kakav je vaš odnos sa trenerom i što mislite o njemu?
"To je trener s kojim sam ja počeo svoju karijeru u Italiji. Ja sam kod njega u Cuneu bio tri godine. Po meni, definitivno budući izbornik talijanske reprezentacije i trener koji ima brojne klupske i reprezentativne ponude. Stručan, kvalitetan, mlad, pobjedničkog mentaliteta. Pred njim je jedna velika budućnost. O tome kakav odnos s njim imam dovoljno govori da je nakon naših godina zajedničkog rada u Cuneu inzistirao na tome da me dovede i u Lube."

Koliko još planirate ostati u klubu?
"Nedavno sam produžio ugovor na još tri godine sa Lubeom. Koliko god je bilo želja da odem u neke manje zahtjevne lige, jer u Italiji je stvarno pakao igrati cijelu sezonu i izdržati sav taj ritam, ekonomska situacija koju imam u Italiji u klubu ne može se uspoređivati s nekim drugim ligama. Imao sam kontakte i sa ljudima iz klubova iz Koreje, iz Japana i Turske, ali sam se na kraju ipak odlučio ostati tu. Blizina kuće i prvenstvo koje poznajem i cijela moja karijera i ime sam izgradio u Italiji. Mislim da ću iduće tri godine sigurno biti u Italiji, a poslije toga želja je probati nešto drugo. Malo mi je puna kapa tog pritiska da moraš pobijediti i svih tih napornih utakmica. Htio bih igrati u nekoj ligi gdje imaš možda tri, četiri jake utakmice godišnje."

Jeste li razmišljali o budućnosti nakon igračke karijere? Ostajete u odbojci ili odlazite u neke druge vode?
"Nisam još razmišljao o tome, mislim da imam sigurno još nekih šest, sedam godina odbojkaške karijere, a poslije toga ćemo vidjeti. Valjda ću se naći u nečemu, a što se tiče odbojke sigurno da bih volio, kada bi bila prilika, ostati blizu i pogotovo raditi možda sa nekim mladim klincima. Prenijeti nekakvo moje znanje koje sam ja godinama stjecao u najjačoj ligi na svijetu i od najboljih trenera koje sam u karijeri imao. Od Anastasija, Prandija, De Giorgija. Tako da sam imao od koga naučiti. Jednog dana, ako bude prilike da to nekom drugom pokažem, zašto ne."

Andrea Anastasi bio je vrhunski igrač koji je između ostaloga osvojio jedno Europsko, jedno Svjetsko prvenstvo i dvije Svjetske lige. Kao trener, najviše se proslavio na klupi talijanske reprezentacije gdje se i vratio prije Olimpijskih igara u Pekingu. Na klupi Italije osvojio je Europsko prvenstvo i još dvije Svjetske lige, a također vrijedi napomenuti da je 2007. na Europskom prvenstvu u Rusiji sa Španjolskom, koja nije baš u prvom razredu svjetskih reprezentacija, šokirao odbojkaški svijet i pobjedom u finalu nad domaćinom osvojio naslov.

Zadnji trener kojeg Omrčen spominje je Silvano Prandi. Čovjek koji je osvajao sve i svašta. Tek da napomenemo neki od njegovih trofeja, osvojio je četiri talijanska prvenstva, tri Kupa pobjednika kupova, Ligu prvaka, dva Kup CEV. Naravno ima još tu mnoštvo drugih titula, ali ovo je dovoljno da pokaže kakvom se treneru radi. U svojoj talijanskoj karijeri Igor Omrčen osvojio je dva Kupa Italije sa Cuneom, dva sa Maceratom, jedan Superkup Italije sa obje momčadi te Kup CEV sa Cuneom.

Koji su najbolji i najgori sportski trenuci u vašoj karijeri?
"Najbolji trenuci me sigurno vežu za Italiju i za osvajanje Kupova. One koje sam osvojio sa Cuneom, ova zadnja tri koja sam osvojio sa Maceratom. Sigurno su to veliki sportski trenuci. Dvije utakmice nakon kojih sam zaista bio jako razočaran, bile su utakmica s Rusima u Rimu kada smo izgubili 3:2, 15:13 u petom setu s kojom bi mi otvorili čak i prolaz u polufinale. I sigurno ovaj poraz protiv Trenta. To su sigurno dvije utakmice kojih se nerado sjetim. Imao sam čast četiri puta osvojiti Kup i još sam osvojio dva Superkupa, Kup CEV-a. Ima toga."

Susret u Rimu kojeg spominje Igor Omrčen, igran je na prvenstvu Europe 2005. godine. Da smo tada pobijedili Rusiju igrali bi s Talijanima u direktnom dvoboju za ulazak u polufinale, a ovako smo već bili praktički van igre, a i demoralizirani porazom u susretu kojeg smo mogli, a vjerojatno i trebali dobiti.

Pratite li što se u zadnje vrijeme događa u hrvatskoj odbojci i što mislite o tome?
"Jako slabo zadnje dvije godine otkad nisam u reprezentaciji. Uopće se ne zna hoće li taj novi savez biti prihvaćen u Europi. Klasika naša, katastrofa živa. Slabo pratim, ali ovo malo što pročitam neki naslov, vidim malo boljitka i puno istih ljudi koji rade uvijek ista sr*nja."

Trenutačno je situacija da je savez u dugovima i riskira ozbiljno da ode u stečaj.
"Tko nas vodi nismo mogli bolje ni očekivati."

Kakav je vaš odnos s bivšim izbornikom Malevićem? Zašto se oko njega stvorila cijela ta negativna atmosfera?
"Ne znam. Rade je pozitivac i izuzetna osoba. Ja sam ga doživio tako i mi dan danas imamo dobar odnos. Uvijek rado popričamo i čujemo se tu i tamo, s njim sam uvijek imao izvrstan odnos. Ne znam zašto neki ljudi prema njemu imaju tako negativan odnos. Možda zato što im nije dozvolio što su htjeli i što se borio protiv njih na taj svoj osoban način kakav on poznaje."

U jednom je trenutku izgledalo da bi hrvatska muška reprezentacija mogla početi postizati velike rezultate i ostati u europskom vrhu. No, nesređeni odnosi unutar Saveza te nekolicina problema unutar samog čelništva Saveza te između potonjih i izbornika Rade Malevića, na čijoj su strani, u potpunosti bili igrači, dovela je do rezultata da su svi ti odbojkaši odustali od nastupa za reprezentaciju, a hrvatska je odbojka danas u velikim problemima. "Mi smo mogli puno toga napraviti da je sve to bilo vođeno na drugačiji način i da su nas vodili normalniji, pošteniji i bolji ljudi. Zašto nismo napravili koliko smo mogli sigurno nije isključiva krivica igrača neko prije svega ovih ljudi koji su nam priuštili sve te negativne stvari i probleme oko kojih smo se morali boriti da bi izborili neke osnovne stvari. Previše se energije trošilo na stvari o kojima igrač apsolutno ne bi trebao razmišljati."

Što mislite o činjenici da je na kvalifikacije za Europsko poslana juniorska reprezentacija?
"To je slijed događaja onoga što se dogodilo sa seniorima i sa seniorskom reprezentacijom, narušenih odnosa i razočaranih momaka koji više apsolutno nisu imali volje pristupiti reprezentaciji. Koga se drugog moglo uopće poslati? Ti dečki su dali svoj maksimum i barem je njima služilo. Sigurno ne služi na čast Hrvatskoj, ali služilo je njima kao jedno veliko iskustvo. Ali je sramotna cijela ova situacija u koju je dovedena hrvatska odbojka."

U zadnjoj utakmici koju ste igrali doma sa Trevisom zarada od karata namijenjena je ljudima koji su pogođeni potresom.
"I sami smo osjetili te potrese. Jer mi smo samo oko 120 kilometara od L'Aquile. Što reći, jedna ogromna tragedija. Nije ugodno, iako je epicentar udaljen oko 150 kilometara. Mogu samo zamisliti kako je tim ljudima osjetiti sva ta podrhtavanja, a tlo podrhtava i to jako često. Mislim da je svakog normalnog čovjeka jako pogodila ta tragedija. Drago mi je što je klub to na takav način organizirao i mi igrači smo uskočili s tim nekim prilozima i pomoći."