Švigir: "Čekamo da se netko prosvijetli!"

Krešo Švigir rođen je 1979. godine u Zagrebu, a led brusi od svoje treće godine života, i to u svom sadašnjem klubu Medveščak. U Litvi 1996. godine na svjetskom prvenstvu U-18 hokejša Krešo je jedan od osvajača srebrne medalje, 1997. godine na svjetskom prvenstvu hokejaša U-20 D skupine u Estoniji Krešo s reprezentacijom Hrvatske osvaja zlatnu medalju. Sezone 98./99. proglašen je najboljim igračem juniorskog prvenstva U-20 u Litvi, C skupine. Trenutno je član prve momčadi hrvatskih reprezentivaca koji su hrvatski hokej popeli za jednu stepenicu više ušavši u takozvanu B skupinu - i to na dalekom istoku, točnije u Kini!

Kakva je pozicija hrvatskog hokeja u Europi trenutno?

"U Europi smo trenutno medu prvih dvadeset momčadi. Naravno, sada kada smo ušli u B skupinu. U svijetu smo također tu negdje među prvih dvadest. Usporedbu možemo najlakše napraviti sa susjedom, Slovenijom, jer igramo zajedničku ligu. Za razliku od nas Slovenci su čisti profesionalci, oni dobivaju pravu lovu, dok se mi finanaciramo sami. Što se klupskih natjecanja tiče, kod nas je najbolji hokejaški klub Medveščak. U Europi stojimo vrlo slabo, nemamo novaca, nemamo dovoljno sponzora, nema interesa publike, nema medijske kvalitetne pratnje. Prije dvije godine smo ušli u drugi krug Kupa prvaka, to nam je bio i cilj. Ove godine, ako bude novaca, cilj nam je otići još dalje - u drugi krug ili osminu finala. Klub koji je u bivšoj Jugoslaviji, uz Olimpiju i Jesenice, bio najjači hokejaški klub, zadnjih desetak godina prerastao je u amatersku, ali nabrijanu skupinu ambicioznih dečki koji čekaju da se u Hrvatskoj netko prosvijetli i počne shvaćati što hokej znači za sport u Hrvatskoj."

Krešo Švigir (Snimio: Dražen Patarčić)

Dali je problem samo u novcima?

"Problem je i u marketingu, ali naravno - i financijama. Nema kvalitetnih stručnih ljudi koji rade tu u klubu. Da su tu ljudi koji se bolje razumiju u taj sport, a ne da rade taj posao iz razloga što im dijete igra u klubu ili čisto zbog osobne zabave, stvar bi izgledala bitno drugačije!"

Kako je završio štrajk, nazovimo to tako, pred odlazak u Kinu? Kako funkcionira odnos vas igrača i Saveza?

"Teško je nama, ali i Savezu. Nama su obećali za ovaj napredak u viši rang natjecanja otprilike 30.000 "švicaraca". Ukupno za nas igrače obećali su 100% od ukupne svote novaca, a ne kako je definirano pravilnikom poslovanja Saveza - 80%. To nije još isplaćeno, ali obećali su da će nas isplatiti najkasnije do početka šestog mjeseca, nakon završetka svjetskog prvenstva A skupine. Živi bili, pa vidjeli! Jer nemojte zaboraviti da mi već dvije-tri godine igramo bez kune nadoknade, čisto iz ljubavi prema sportu. Uzevši u obzir da smo realno oko petnaestog mjesta u svijetu, šanse za ulazak u A skupinu imaju osnova, ali, naravno, samo uz uvjet početka financiranja. Za takav napredak je najodgovorniji Savez! Hrvatski su hokejaši na svjetskom prvenstvu u Kini u susretu s reprezentativcima Jugoslavije saznali kako Srbi iz inozemstva puno ulažu u svoje reprezentativce. Našu dijasporu koja živi u SAD-u i Kanadi, gdje je hokej uz američki nogomet i košarku najbolje plaćen sport, nema nitko animirati i uključiti u financiranje. Ova reprezentacija hrvatske, ovi dečki koji su neupitno bolji od Srba, čudno je da nikoga ne interesiraju! Što reći još? Kinezi su imali pripreme dva mjeseca prije svjetskog prvenstva. Pripremali su se u Kanadi, dok smo se mi pripremali gotovo na livadi!"

Naš novinar u razgovoru s Krešom Švigirom (Snimio: Dražen Patarčić)

Kako do još bolje i zanimljivije lige, igrača i utakmica u Hrvatskoj?

"Postoje mogućnosti. U tijeku su razgovori s Austrijancima i Talijanima da uđemo u njihovu Alpsku ligu! Imamo "strašnog" stručnjaka iz Češke za trenera. Njemu bi bilo omogućeno ulaskom u Alpsku ligu da dovede par igrača iz Češke. To bi, naravno, bilo dobro za hrvatski hokej. U Hrvatskoj ima svega tridesetak seniora. Dolaskom stranih igrača bi se poboljšala konkurencija, što bi svakako bilo pozitivno kako za klupski hokej u Hrvatskoj, tako i za reprezentaciju. U Kini ima tristo milijuna registriranih hokejaša, što ne znači da bi se trebali ugledati na Kineze. Za nas bi bilo bolje da se ugledamo na Slovence, prvenstveno iz razloga što nisu ništa veći od nas i nema ih više. Slovenci su, recimo, za klasu kvalitetnij od nas jer se puno više ulaže u mlade igrače, ali i redovito plaćaju seniorske momčadi! Kod nas nedostaje dvorana s ledom za redovno treniranje i isto tako bi bilo dobro da imamo još dva-tri kluba."

Nakon povratka iz Pekinga, najbolji hrvatski hokejaši, osim što su obavili veliki posao za budućnost hokeja u Hrvatskoj pripremivši teren za realno mogući ulazak u najelitnije društvo svjetskih hokejaša, razišli su se svojim kućama na toliko potreban odmor. Ostale su uspomene sa dalekog puta, dogodovštine i anegdote. Mlada je to "klapa" voljna da i dalje ulaže sebe u težak, grub, ali atraktivan sport. Pitanje je ima li u Savezu dovoljno sluha, "kvalitete", volje i znanja da se ova generacija mladih "ledolomaca" plasira u takozvanu A skupinu...

Goran Klarić, Dražen Patarčić