Pamić: "Kralj će biti onaj koji uvede Ligu 10"

O Karlovcu

Tepaju vam da ste spasitelj nogometa u Karlovcu jer ste preuzeli klub 2007. godine, na rubu ispadanja iz 3. HNL, te ga doveli do najvišeg ranga. Kako se vi zbog toga osjećate, imponira li vam to?

"Trebala je sreća, ali i puno drugih stvari. Došao sam na nagovor Nevena Šprajcera, nije se odmah razmišljalo o 1. HNL, nego o dvije-tri godine u 2. HNL. No, ukazala nam se prilika zbog proširenja lige i ja sam bio za to da je odmah prihvatimo. Spasitelj je riječ koja meni imponira, ali ne smijemo zaboraviti još tri važna čovjeka: Branka Vukelića, Nevena Šprajcera i Krešimira Perkovića. To su tri imena najzaslužnija za to da Karlovac igra 1. HNL. Ono što mi još imponira jest da su svi treneri koji danas rade u Karlovcu prvoligaški i što dečkići koji treniraju u omladinskom pogonu sanjaju da će jednog dana igrati pod reflektorima."

Kad ste ušli u 1. HNL mnogi su kritizirali način igre za kojeg ste se opredijelili, no vi ste ustrajali i to vam je donijelo željeni rezultat, ostanak u ligi.

"Vrlo je upitno o tome razgovarati jer za svaku utakmicu postoji taktička priprema. Mi nismo bili u situaciji da kupujemo što hoćemo, nego smo se morali brzo prestrojavati svaki prijelazni rok, na sreću smo to vrlo uspješno radili. Na kraju krajeva, mi smo ove godine izgubili četiri igrača, Bunozu, Vukmana, Barića i Pamića, da smo njih zadržali već bi igrali Kup UEFA. Opet smo morali mijenjati i u hodu stvarati, a to nije jednostavno, i selekcija se baš i ne da raditi tako za nekakvi posebni stil igre. Tu ću dodati da je lako biti hrabar, a teško biti pametan. Mi puno puta igramo onoliko koliko nam dopusti protivnik. Sigurno bi svi htjeli biti Barcelona, ali ako ćemo gledati nogometno, u Hrvatskoj samo Dinamo, a sada i Varaždin, igraju lijepo za oko. Čak Dinamo ni ne više toliko, svi su se počeli bazirati na rezultat. Ja bih svom klubu radio loše kad bih insistirao da igramo nešto na što nismo spremni."

Iza vas su burni dani zbog nesuglasica s Upravom. Na kraju je sve riješeno, no zanimljivo je da su i igrači i navijači stali na vašu stranu bez ikakvog ustezanja.

"Najvažnija mi je ta podrška navijača i igrača, nisam političar ali je najvažnije što misli narod. Dao sam u Karlovcu cijelog sebe, vjerujte više nego je pisalo u ugovoru. A što se tog ugovora tiče, sad se postavlja pitanje plaće, a ja nisam sam sebi pisao ugovor niti ga sam potpisao. No, u komunikaciji bi se sve trebalo riješiti. Nesuglasice i razlika u mišljenju su dobri, gdje bismo došli da svi mislimo isto?"

O hrvatskom nogometu

Liga 16 ili Liga 12, što vam se čini bolje za Karlovac i za hrvatski nogomet?

"Kad je to bilo aktualno, bio sam, a i danas sam, za Ligu 16 što se tiče masovnosti. No, ako ćemo nogometno, našlo bi se argumenata za Ligu 10. Prva liga sa sponzorom, potpuno profesionalna, sa ispunjenim svim uvjetima i bez ikakvih isprika, te druga liga s također 10 klubova. Tek tada bi svaki klub imao šansu stvarati, a onda bi nas svatko prihvatio i cijenio. Sada možda govorim i protiv sebe, jer ne bi više u 1. HNL i 2. HNL bilo 30 klubova nego 20, ali bit će kralj onaj koji bude uveo Ligu 10. Onda bi se igrači prodavali i iz Druge lige, jer bi ona bila kvalitetna. Također bi u te dvije lige bili i najbolji treneri i najbolji vođe klubova, a do izražaja bi došao nogometni instinkt i ideje."

Kako gledate na borbu za fotelju predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza?

"Ja se s Igorom Štimcem znam već dugo, a mnogi misle da sam na njegovoj strani, čak to čitam u pojedinim medijima. No, nikad ne bih mogao ići protiv Zdravka Mamića, jer je on mene doveo iz Istre u Dinamo i potom u Osijek, a to malo ljudi zna. Mamić i Ćiro Blažević su najzaslužniji za moju karijeru, ja to ne zaboravljam. Moram reći da smo se svi mi, ja i igrači, u jednom momentu osjećali nikako, jer se cijelo vrijeme pričalo o crnim torbama, mislim da je toga dosta. Razumijem da se ljudi bore za svoju poziciju, no stalno gledanje negativnog me smeta. Najvažnije mi je kao sportašu da HNS funkcionira i da kreće na bolje. Nije to jednostavno, ali treba otvoreno reći da je Hrvatska posljednjih godina bilježila same uspjehe, a da za posložiti nogomet nije dovoljno dva – tri dana i priča o tome što netko bi. "

Osobno

Koliko ste naučili vi osobno kao trener u Karlovcu? Nemate baš puno klubova na svojoj referentnoj listi kao trener, tu je Žminj te Pula 1856.

"Bio sam jednu godinu trener Žminja u 3. HNL i odmah smo bili prvaci. Nakon toga sam bio trener u Puli i odveo je u Prvu ligu te smo uspjeli osigurati ostanak u tom rangu, a nakon godinu i devet mjeseci sam otišao na kratko u Pomorac i onda u Karlovac. Nisam dugo trener, ali mislim da sam izvukao najviše što sam mogao, a o tome će svoj sud dati sportska javnost. To što je Karlovac prepoznao Igora Pamića i vidio da bi ja mogao s klubom napraviti najveći uspjeh u 90 godina postojanja, to je za mene velika stvar."

Kako gledate na vječito rivalstvo Dinama i Hajduka? Vjerojatno vam je bliže srcu Dinamo, za kojeg stre igrali?

"To ne treba ni pitati, jasno da Dinamo. No ono što želim reći jest da sam najsretniji na svijetu kad nas bilo koji klub predstavlja u Europi, Dinamo je tu dakako puno uspješniji. Mislim da bi se europskim utakmicama svi trebali veseliti jer nam se svima diže rejting, na žalost puno ih razmišlja tako da se nadaju da Dinamo ili Hajduk igraju loše da bi oni dobili šansu. Ja to ne činim, veselim se svakom uspjehu jer i ja postajem vrjedniji."

Čini se da kod vas kočnice prilikom izjava medijima baš i ne postoje i da većinom kažete ono što mislite. Koliko je to dobro, što vas najviše ljuti?

"Najviše me u životu najviše ljuti nepravda, ali i likovi koji jedan dan kažu jedno, a drugi dan to poriču. Ja se ne želim skrivati. Da sam brz na jeziku, jesam, ali se kasnije pokaže jesam li bio u pravu. Treba imati karakter i stajati iza onog što se izjavi."

Za kraj mi ispričajte o svoja dva sina, Alenu i Zvonku. 21-godišnji Alen je imao nesreću i u belgijskom Standardu nije upisao ni jedan nastup nakon što se onesvijestio prošle godine na treningu. 20-godišnji Zvonko je igrač Bayera, ali je posuđen u Freiburg gdje baš ne igra. Kako im je, kako vi gledate na njihove karijere?

"Alen je sam sebi zagorčao život, tražio je svoj put, no ništa nije katastrofalno i sve se može popraviti. Nije želio slušati mene nego je slušao nutricionista i zbog te dijete došao u tešku situaciju, koja međutim nije bila zdravstveno opasna. Jednim svojim potpisom je, kad je otišao u Hrvatsku, kompromitirao sam sebi ugovor. Ali nije problem, ako je to tamo netko zaključio da bi bilo bolje da ne igra, naći će on svoj novi put. Naći ćemo u lipnju novi klub, a ako nitko ne bude zainteresiran za njega, može raditi i nešto drugo, ne moraju svi igrati nogomet, iako on jest kvalitetan igrač. Zvonko pak ima mali peh, nakon Europskog prvenstva koje je odigrao na vrhunskoj razini, došao je u Freiburg. Ekipa igra iznenađujuće dobro a on je bio dva mjeseca ozlijeđen, znači da sam mu ja trener ni ja ga ne bih stavio igrati. Tako je to, mladi su, još je puno toga pred njima."