Ukić: "Ne znam puno o Draperu"

Iako vam se ponekad čini da Roka Ukića gledate već "sto godina" na košarkaškim parketima, razgiravač Fenerbahčea i hrvatske reprezentacije tek ulazi u svoje najzrelije i najbolje igračke godine. S nepunih 27 godina iza njega je već dojmljiva grupica dresova koje je oblačio: Split, Tau Ceramica, Barcelona, Roma, Toronto Raptors, Milwaukee Bucks i na kraju Fenerbahče. Posjetili smo Roka u azijskom dijelu veličanstvenog grada na Bosporu.

"Tu sam već godinu i pol dana i već sam se udomaćio. Grad je odličan, nudi sve što i bilo koji drugi svjetski velegrad. Živio sam u puno lijepih gradova, ali mogu slobodno reći da mi je Istanbul najviše 'legao' od svih."

Pomaže u tome i činjenica da igra u vrhunskom klubu, u kojemu će ostati i dogodine s obzirom da mu ugovor ističe na kraju sezone 2011/12.

"Fenerbahče zadovoljava ambicije bilo kojeg igrača koji želi igrati na najvišoj razini. Financijski i organizacijski je sređen ima sjajne navijače i vrhunske uvjete, igra na najvišoj razini i ničim ne zaostaje za bilo kojim elitnim klubom Europe. Jedino što nedostaje je tradicija pojavljivanja na završnicama Eurolige, ni navijači, ni suci, ni organizacija nisu se na to navikli i to je stvar protiv koje se najviše borimo."

Činilo se da bi ova sezona mogla biti ta u kojoj će se probiti ta imaginarna granica. Sjajno su Ukić i društvo otvorili Top 8 Eurolige, pobijedili Olympiakos u Pireju, ali onda u nastavku natjecanja ipak ostali "kratkih rukava".

"U najgore vrijeme nam se dogodio pad i tjelesni i mentalni. Imali smo i puno problema s ozljedama i bolestima ove sezone. U završnici nam se ozlijedio Turkcan, mene nije bilo u ključnoj utakmici protiv Žalgirisa, očito nam ove sezone nije bilo suđeno da prođemo na Final Four."

Koliko ti situaciju olakšava činjenica da su u Feneru i Spahija i Tomas?

"Lakše je kad imaš nekog svoga, nekoga tko će te razumjeti i kad te ne ide. S Tomasom sam i više od suigrača, prijatelji smo praktično od početaka naše karijere i drago mi je što smo nakon reprezentativnih selekcija sad postali suigrači i u klubu."

Roko je bio "posljednji Mohikanac" hrvatske košarke u NBA ligi. Jesi si zadovoljio svoje NBA ambicije ili razmišljaš o novom putu "preko bare"?

"Naredne sezone sam sigurno u Feneru, ali teško mi je reći što će biti nakon toga. Ja sam zaljubljenik u NBA ligu, pratim je svakodnevno i ne mogu reći da me više ne vuče vratiti se tamo. Ipak je to najbolja liga na svijetu, vidio sam i njezine dobre i loše strane, kad bi se poklopila dobra ponuda od kluba u kojemu bih mogao igrati, svakako bih razmislio. Ali lijepo mi je i u Europi."

Kao NBA fanatik, kako vidiš rasplet ovogodišnje sezone?

"Mislim da je ovo jedna od najzanimljivijih sezona u zadnje vrijeme, ima se šta vidjeti, ima puno dobrih utakmica. Kvaliteta se prebacila na Istok, mislim da je velika razlika između vodećih momčadi i ostatka i da neće biti iznenađenja u ranoj fazi doigravanja. Boston je bio moj favorit do ove razmjene u kojoj su se riješili Perkinsa, vidjet ćemo kako će funkcionirati bez njega. Chicago ima odličnog trenera i odlično izbalansiranu momčad, imaju neku 'kemiju' koju Miami još uvijek nema i zato njih ne vidim na vrhu. Na Zapadu sam mislio da je San Antonio najbolji, ali kad sam vidio kako su ih Lakersi nedavno pregazili, mislim da će Kobe i društvo i ove godine na Zapadu biti nedodirljivi."

Završnica Eurolige bez Fenera, koga vidiš novim prvakom Europe?

"Uf, ne da mi se uopće pratiti tu završnicu jer sam ljubomoran na sve ekipe koje su išle dalje. Smatram da je i za nas bilo mjesta u tom društvu jer smo pobijedili svakoga s kim smo igrali ove sezone, ali nažalost nismo bili pravi kad je bilo najpotrebnije i to se plaća. Barcelona je po meni i ove godine najbolja, ima najviše šanse za titulu, a od ostalih četvrtfinalnih parova recimo da bih tipovao na Maccabi protiv Caje, na Olympiakos protiv Siene i na Real protiv Valencije. A onda na Final Fouru svašta se u jednoj utakmici može dogoditi."

Nije teško pogoditi koja tema izvuče najviše teških sjećanja i frustracija. Reprezentacija.

"O reprezentaciji mi se više ne da ni govoriti, jer stalno nešto govorimo i najavljujemo, a onda se razočaramo. Ja ne mogu najaviti da mi je cilj u Litvi plasirati se na OI i tamo biti šesti. To možda jest neki objektivan cilj, ali mene to ne zadovoljava. Mi moramo gledati i stremiti prema vrhu, trebamo ući na pripreme maksimalno, spremati s ciljem da se napravi neki rezultat. Želio bih da bar jednom na pripremama sve bude savršeno, da bar jednom vidimo jesmo li mi prokleti pa uvijek gubimo ta četvrtfinala ili se preko toga može. Ja mislim da može, ali isto tako mislim da ti naših porazi od 'pola koša' nisu slučajni."

Nakon Svjetskog prvenstva u Turskoj bio si užasno razočaran, činilo se da si se čak i oprostio od daljnjeg igranja za reprezentaciju.

"Moram priznati da mi je nakon prošlog ljeta bilo jako teško i puno mi je pitanja prolazilo kroz glavu. Ljudi su me krivo shvatili kad sam nakon Turske rekao kako ne želim biti šesti, mnogi su to protumačili kao moj odlazak iz reprezentacije. Naravno da neću otići jer sam svjestan da sam važan i potreban. Ali bih silno želio da se sve posloži kako treba, da svi dođemo s ciljem i motivom da napravimo rezultat, a ne samo da se zadovoljimo time što smo igrali na velikom natjecanju. Mene takve stvari više ne zadovoljavaju. Ja sam svjestan toga da ja nisam Tony Parker i ne mogu sam rješavati utakmice, niti u reprezentaciji imamo Dirka Nowitzkog koji može sam pobjeđivati. Zato svi zajedno moramo biti maksimalni, stalno biti na rubu, ne popuštati, ne povlačiti se nego ići 'na glavu'. Valjda će nas jednom i taj rezultat 'poljubiti', valjda će nam i sreća jednom pružiti ruku."