Bjelica: "Španjolska je san svakoga trenera"

Dugo vas nema u hrvatskim medijima, no to ne znači da ste izvan nogometa. Živite i radite u Austriji?

"Već tri godine u kontinuitetu trener sam u austrijskoj 2. ligi. Vodio sam FC Kärnten, FC Lustenau, a sada sam trener WAC St. Andräe, kluba koji je nakon 20 godina ponovno drugoligaš. Prošlog ljeta uspjeli smo ući u 2. ligu i ove godine ostvarujemo odlične rezultate. Trenutno smo na 4. mjestu prvenstvene ljestvice i svi su jako zadovoljni sa sezonom koju smo odigrali. Živim u Klagenfurtu gdje sam prije pet godina sagradio kuću, tu mi je obitelj i trenutna baza do daljnjeg."

Povucimo paralelu između HNL-a i austrijske Bundeslige. Koje su ključne razlike?

"Austrijska Bundesliga, ali i 2. liga, puno su bolje organizirane od HNL-a. Medijski su bolje popraćene, npr. 2. liga se prenosi petkom u konferencijskom prijenosu, dok se Bundesliga može gledati svaka utakmica posebno. Naravno, klubovi su i financijski znatno konsolidiraniji nego u Hrvatskoj."

Vjerujem da pratite zbivanja u Gradskom vrtu. Uoči svake sezone najavljuje se borba za Europu, a već nakon nekoliko uvodnih kola, takve ambicije nalete na zid. Gdje se griješi?

"U NK Osijeku je orijentacija na mlade igrače iz omladinskog pogona što je dobro, međutim, to nije dovoljno da bi se ostvario iskorak prema Europi. Svakoj ekipi su potrebna 2-3 iskusna igrača, vođe, koji bi te mladiće mogli voditi. Nažalost, financijska situacija je također katastrofalna, pa ni taj preduvjet za dobar rad nije osiguran."

Prošlo je cijelo desetljeće od predivne europske priče Osijeka koja danas zvuči poput bajke. Koliko je realno očekivati da se takvo nešto ponovi u skorije vrijeme?

"Tadašnja ekipa je stvarana godinama i, kao što sam rekao, bilo je tu puno iskusnih igrača u najboljim nogometnim godinama. Da bi se opet pojavila jedna takva generacija treba puno strpljenja i rada."

Jednom ste prigodom izjavili da je taj period bio vrhunac vaše igračke karijere.

"To je bila godina koja se lako ne zaboravlja, meni najdraža, jer sam u svom gradu i igrajući za klub u kojem sam odrastao, postao najbolji hrvatski nogometaš za 2000. godinu što do tada nikome nije uspjelo igrajući za neki hrvatski klub. Uz to, igrali smo tri kola kupa Uefe, a to niti jedna generacija ni prije, kao ni poslije nije ostvarila."

Za nacionalnu selekciju upisali ste devet nastupa i nastupali na EP u Portugalu, no nedugo nakon Eura ste se zahvalili reprezentaciji?

"Odigrao sam premalo utakmica za reprezentaciju s obzirom da sam deset i pol godina proveo u zemljama liga petice (Španjolska, Njemačka). Naime, samo kad sam bio u vrhunskoj formi postojala je šansa da budem pozivan. Igrajući u Španjolskoj, jedne godine sam, kao vezni igrač, postigao 13 golova, ali to nije bilo dovoljno za poziv. A podatak da sam nakon proglašenja za najboljeg hrvatskog nogometaša 2000. godine dobio poziv za B reprezentaciju Hrvatske sve govori o tome koliko mi je bilo teško dobiti šansu. Postoje igrači koji nisu prešli Breganu, pa imaju preko 20-tak utakmica za reprezentaciju."

Možete li izdvojiti poneko trenersko ime koji vam je uzor ili koji vam je trener ostao poseban u karijeri?

"Puno sam trenera imao u karijeri i bilo bi nepravedno nekoga posebno izdvajati, ali ako se baš moram odlučiti za neko trenersko ime, onda je to Eric Gerets koji mi je bio dvije godine trener u 1. FC Kaiserslauternu. Njegova filozofija vođenja treninga i sam sadržaj treninga je najbliži onome kako ja sada radim. Luis Aragones je trener od kojeg sam najviše naučio kako se treba odnositi prema igračima."

Izvrsno govorite nekoliko stranih jezika – engleski, njemački, španjolski. To bi vam izuzetno koristilo i u nekom transferu u klub iz liga petice. U kojoj bi se državi posebno željeli okušati u ulozi trenera?

"Želim napredovati kao trener i trenutno ide sve svojim tijekom. Sljedeća stepenica trebala bi biti neka momčad iz 1. austrijske lige, a zatim u odlazak u njemačku Bundesligu. Naravno, Španjolska je zemlja snova za svakog igrača, kao i trenera pa bih se i tamo volio dokazati kao trener. Put je dugačak, ide polako, ali sigurno. Poznavanje tri strana jezika bi mi moglo pomoći u ostvarivanju svojih trenerskih ciljeva."

Malo tko je bio toliko omiljen u Gradskom vrtu poput vas. Kao da se još uvijek čuje odjek: "Jedan je Bjelica Nenad". Vjerujete li da bi se to moglo ponoviti i u budućnosti, možda u trenerskoj ili nekoj drugoj ulozi u Klubu?

"U ovom trenutku moj trenerski put teži ka zapadu i opcija dolaska u NK Osijek trenutno nije u mojim kratkoročnim planovima. Naravno da je Osijek moj klub i da je u nekoj budućnosti povratak u klub moguć, prije svega kao trener. Druge pozicije me ne zanimaju jer želim raditi na terenu, s mladim igračima, pokušati im nešto prenijeti iz moje karijere. Vrijeme za moj povratak mora sazrijeti. U ovom odnosu snaga ne vidim se u Osijeku, ali jednoga dana - nikad se ne zna…"

Bilo bi to uistinu lijepo...