Tkalčić: "Trebalo se riješiti straha"

Čudili su se ovdje u Transnistriji predstavnici Iskre Stal, kako to da Varaždin u svojim redovima ima većinom svoje domaće nogometaše. Do u detalja ih je zanimalo kako se radi u Omladinskoj školi, a skoro nam nisu vjerovali kad smo im kazali da se Škola brine o deset mlađih ekipa, koje su i u redovitom natjecanju. "To je najveći problem svih klubova s područja bivše SSSR, ne radi se s pomlatkom kako bi trebalo. Šerif je velika iznimka", kazao nam je trener Iskre Jurij Blonari.

Jedan od takvih mladaca, poniklih u Varteksovoj školu, je i 21-godišnji Nikola Tkalčić, koji je član kluba od svoje 10. godine. "Varteks i Varaždin za mene znače sve. To je moj klub, neraskidivo sam povezan s njime", priča Tkalčić.

Za prvu ekipu Varteksa Tkalčić je debitirao s 19 godina, pod vodstvom Dražena Beseka, a nakon nekog se vremena ustalio na mjestu desnog beka. "To je zahtjevna pozicija, ima dosta odgovornosti prema iza, a treba se i prema naprijed zaletjeti", kaže.

Sreća u prošloj sezoni Tkalčića nije mazila, ozlijedio se u prvim minutama prve utakmice prvenstva, protiv Zadra, i van terena je proveo šest mjeseci: "Pukli su mi prednji križni ligamenti, to je jedna od najgorih ozljeda u nogometu i traži najdulji oporavak. Nakon operacije koju je napravio dr. Nemec sve je ipak bilo dobro."

No, jesenski dio sezone nije mu bio u potpunosti dovoljan za oporavak i vraćanje u punu formu, pa ispočetka nije ostvario najavljenu titulu najvećeg pojačanja Varaždina za proljeće: "Ipak mi je trebalo vremena da se uigram, a trebalo je i osloboditi se straha od ponovne ozljede", iskren je Tkale.

Kad se međutim vratio u punu formu, Tkalčić se ustalio u prvoj postavi, a na njegove role trener Samir Toplak rijetko ima primjedbi. 21-godišnjak je time vrlo zadovoljan: "Mi smo oduvijek igrali lijep nogomet bez napucavanja lopte i mislim da je to za obrambene igrače lakše. Pogotovo kad je iza nas bilo koji od naših odličnih golmana, a meni je osobno najdraže igrati s Krklecom, s njime sam najsigurniji."

Tkalčić varaždinsku besparicu podnosi nešto lakše od svojih kolega: "Ja još uvijek živim s roditeljima, koji mi plaćaju sve što treba, pa i benzin za automobil. Ipak, nije lako, no ja nikad ne bih otišao iz Varaždina pokrenuvši arbitražu protiv kluba. Mislim da se može pronaći veći i jači klub i na način da se ostane fer prema sredini u kojoj smo odrasli", kaže.

U slobodno se vrijeme Tkalčić bavi interesantnim hobijem: "Obožavam ribolov, a najveći mi je ulov do sada amur od 14 kilograma. Ribim svugdje, na rijekama i jezerima, to me izuzetno opušta i dobar sam u tome", podijelio je s nama.

Velika je želja 21-godišnjaka, dakako, da uspije kao nogometaš, no ako se zvijezde ne poklope: "Bit ću profesionalni ribič", kaže uz smijeh.