Brlečić: "Od nas kreće i dobro i loše"

Sadašnjost

22-godišnjak Mario Brlečić nije imao ni lak ni jednostavan nogometni put. Nakon što je prošao Varteksovu školu, otišao je u varaždinsku Slobodu, pa u Segestu Sisak, zatim opet u Slobodu, da bi tek prošlog ljeta konačno došao u Varteks. "Kad sam iz juniorskog staža prelazio u seniore dobio sam tešku upalu pluća i to je na jedno vrijeme zakočilo moj napredak", objašnjava.

U prvoj je svojoj prvoligaškoj sezoni upisao dvadeset nastupa u prvenstvu i Kupu, na što je izuzetno ponosan: "Konkurencija za ta dva mjesta bila je opaka. Uz majstora Brezovca, tu su bili još Šafarić, Punčec i Posavec, pa sam zbilja morao pokazati nešto da bih uz njih dobio minutažu", kaže nam Brlečić.

U ovoj je sezoni također imao perspektivu za lijepu minutažu: "Uz Aganovića i Šafarića, koji su iskusni prvoligaški igrači, učio sam u svakoj utakmici. Sigurno bi moja igra dalje napredovala."

Pozicija zadnjeg veznog je, po Brlečićevom mišljenju, jedna od najvažnijih u momčadi: "To je pozicija koja omogućuje igraču veliku slobodu, ali je ujedno i velika odgovornost. Od zadnjih veznih sve dobro kreće, a kad je loše, isto smo mi krivi."

Interesantno je da Brlečić nije u svojoj karijeri još imao težu ozljedu, što komentira: "Nastojim mnogo individualno raditi, mislim da je preventiva najbolji lijek. Radim većinom sam, no dosta mi je korisnih savjeta dao klupski kondicijski trener Dalibor Kišić."

Budućnost

Iako je igra za prvu momčad Varaždina bila ostvarenje njegovog dječačkog sna, Brlečić je jedan od onih koji su najavili svoj odlazak i koji je dao Klub na arbitražu. To mu je jedini način, smatra, da dođe do svog, zarađenog, novca.

"Došao sam do zida i nisam više vidio izlaz. U izuzetno sam teškoj financijskoj situaciji i nemam izbora. Moram misliti na sebe i na svoju budućnost, koje nema ako ne mogu pošteno zarađivati s onim čime se bavim", objasnio je za Sportnet svoj postupak.

Interesiralo nas je kako su tu vijest prihvatili njegovi suigrači, kakav je 'štimung' na treningu: "Neki ne shvaćaju zbog čega odlazim, nisu u takvoj situaciji, no nitko mi ne zamjera. Treninzi nisu problem, svi mi još zdušno radimo, jer nam dobro čini prestati razmišljati o problemima. No, kad čovjek ostane sam sa svojim mislima, to je teško", iskren je 22-godišnjak.

Tako će se još jedan dobar igrač oprostiti od varaždinskog nogometa. Pogrešno bi bilo kazati da mu je ta odluka bila laka za donijeti. O njegovoj posvećenosti NK Varaždinu i nogometu dovoljno govori informacija da je svaki dan putovao po pedeset kilometara u jednom smjeru kako bi došao na treningu. "Dnevno prevalim iz Marije Bistrice, gdje živim s roditeljima, i nazad 100 kilometara, nitko ne može reći da je to malo. Posebno kad kažem da mi putne troškove podmiruju roditelji", kaže nam.

Brlečić se nada naći klub u kojem plaća neće kasniti deset mjeseci: "Cijela Hrvatska zna kakve igrače stvara Varteksova škola, a našoj igri mogli su svjedočiti i u utakmicama Europske lige. Iako većina ostalih klubova ne igra nogomet sličan našem, nego se igra tvrđe i za rezultat, ja sam prilagodljiv", zaključuje.