Obrvan: "Ovaj Zagreb bi ipak trebao igrati bolji rukomet"

Ivica Obrvan igračka je legenda hrvatskog rukometa. Bio je europski prvak sa Zagrebom, osvajao je reprezentativne medalje s Hrvatskom, no, velike stvari već je stigao napraviti i kao trener. Vrhunac dosadašnje trenerske karijere sigurno mu je odvođenje Metkovića do titule u Kupu EHF-a, no, tek mu je 46 godina.

Prije dvije godine stigao je za kormilo CO Zagreba, ali je na tom mjestu izdržao samo do travnja prošle godine, nakon poraza u polufinalu završnog turnira SEHA lige, samo nekoliko dana prije četvrtfinalnog ogleda s Kielom u Ligi prvaka. U velikom razgovoru za crosport.hr osvrnuo se na svoje dane u Zagrebu, ali se dotaknuo i brojnih drugih zanimljivih tema, od fenomenalnog Metkovića do specifičnog odnosa s Ivanom Balićem, s kojim je u odnosu trener - igrač proveo gotovo šest godina.

I moj Plan B je bila opcija s mlađim igračima, žao mi je što sam ostao bez te prilike

"Za vrijeme mog boravka u Zagrebu imao sam strahovitu želju i viziju te plan A i plan B sa upravom. Bio sam svom dušom i tijelom u klubu. Plan A bio je mogućnost i volja zadržavanja okosnice momčadi te sezone, premda je financijska situacija bila složena. Plan B je bila opcija s mladim igračima, koju sam isto podržavao."

"Ekipa je danas promijenjena u odnosu na moj period i odao bih priznanje vodstvu kluba, Guberini, Ančiću, Joviću i Zoranu Gobcu koji je ipak iznad svih njih. Uspjeli su stabilizirati klub na način da sadašnjim igračima ne kasne plaće, da je klub financijski sređen, što je veliki plus u odnosu na vrijeme kad sam ja bio. Primanja su kasnila po nekoliko mjeseci i velikim rukometnim imenima nedostajala je plaća. Vjerujem da smo to amortizirali kvalitetno, u prvom dijelu prvenstva bila su najveća dugovanja, a tada smo igrali možda i najbolji rukomet. Uspjeli smo se izdignuti iznad tih poteškoća," otvoreno je za crosport.hr izjavio Obrvan.

Zagreb je Obrvan morao napustiti nakon poraza u polufinalu završnog turnira SEHA lige od skopskog Vardara, koji je na kraju i uzeo prošlogodišnji regionalni naslov svladavši Metalurg. "Ako su i postojali nekakvi problemi, moglo se razgovarati. Ispalo je da sam otišao zbog jednog poraza, a vjerujem da je puno više bilo dobroga. Imao sam koncept i viziju, skupa sa svojim suradnicima. Žao mi je da se to zaustavilo jer bi mi bilo veliko zadovoljstvo da sam nastavio rad. Nije mi se pružila ta prilika, premda smo nakon dugo godina imali jako dobru europsku sezonu, možda i ponajbolju. Nikakve ljutnje između mene i uprave nema, rastali smo se korektno. Možda da sam sedam ili osam godina mlađi to bih teže prihvatio," iskren je bio Obrvan.

Često se ove sezone moglo čuti kako Obrvan nije za svog mandata dovoljno prilike davao mlađim igračima, ali ne smije se zaboraviti kako je upravo kod Obrvana debitirao Luka Šebetić, kao najmlađi Zagrebaš u povijesti sa 17 godina, u dvoboju Lige prvaka protiv Chamberyja: "To nije istina! Jednog dobrog Gyulu Gala, koji je bio i reprezentativac, upravo sam zbog dva mlada momka Brozovića i Marića, odmaknuo od ekipe, sugerirajući da je zbog njih suvišan u Zagrebu. Igrali su mi Šebetić, Stepančić, koji je nekoliko mjeseci bio ozlijeđen. Stasao je i ne toliko puno stariji Marko Kopljar, koji je imao najbolju klupsku sezonu otkad igra."

U ekipi je imao puno više iskusnijih igrača, koji su morali biti predvodnici: "Najvećim dijelom smo iskoristili kapacitete Ivana Balića. Stasao je Marino Marić, koji me malo ljutio svojim mladenačkim pristupom. Nije želio tada do kraja shvatiti, a nije ni dan danas, kakve ima kapacitete. Nikako ne mogu imati ništa protiv njega osobno, drag je momak i bit će jako dobar igrač ako shvati neke stvari, na prekretnici je. Možda ove promjene u životu, dijete i brak, naprave taj važni iskorak," nada se Obrvan.

Zagreb bi ipak trebao igrati bolji rukomet

Zagrebaši su ove sezone u procesu stvaranja nove mlade ekipe, europski rezultat je izostao, ali je Obrvan u razgovoru za crosport.hr naglasio nekoliko važnih stvari: "Bit ću iskren, nisu na razini i zabilježeno je možda i malo previše poraza. No, ne bih želio biti previše kritičan na određeni dio mladosti u ekipi."

"Uključujući i ovu utakmicu protiv Dinamo Minska, moralo se odigrati kvalitetnije u više segmenata igre jer mislim da se ova utakmica s Bjelorusima, koji su dobra ekipa i ništa više od toga, nikakva top momčad, trebala dobiti. Zbog važnosti tog dvoboja! Ovaj Zagreb, bez obzira na igrački kadar na koji se poziva, ipak bi trebao igrati bolji rukomet,"

Onaj tko kaže da nije s Balićem imao nesuglasica i obrnuto – laže

Obrvan je nakon Zagreba trenersku karijeru pokušao nastaviti u Kataru, ali promjena Uprave u tamošnjem klubu značila je i kraj njegova angažmana. No, prisjetio se Obrvan sjajnih dana u Metkoviću, kada je stigao do trofeja u Kupu EHF-a. "To su bili preveliki dani, nezaboravan period. Sam grad je iznjedrio hrpu reprezentativaca, a Patrik Ćavar za mene je sigurno jedan od trojice najboljih na svijetu svih vremena."

"Metković je nešto što je trajalo i dalo puno uspjeha, a tako jedan mali grad, gdje smo bili pioniri u svemu. No, ‘sportski rat’ sa Zagrebom iziskivao je od mene kao trenera puno tenzija, napora, teško je to bilo psihički izdržati," prisjetio se sa sjetom Obrvan tih vremena.

Obrvan je Ivana trenirao još u Metkoviću, a ponovno ih je sportska karijera spojila u Zagrebu. Zanimljivo je bilo čuti iz prve ruke što Obrvan misli o ovom rukometnom genijalcu: "U Metković je 2001. došao isključivo na moje inzistiranje. Zagreb je pregovarao s njim, no on nije bio uopće sklon opciji odlaska iz Splita. Nakon konstantnog nagovaranja, moljenja, konačno je pristao, a klub je za ono vrijeme platio vrlo visoku odštetu Splitu."

Izdvojio je bivši Ivanov trener jedno 'sitnicu': "Što se njegovog karaktera tiče, isti je kao i danas – zapaljiv!"

Obrvan priznaje kako je od Ivana kao igrača on kao trener puno naučio: "Genijalan igrač, od kojeg svaki trener je mogao i može dosta toga naučiti. Ne možete vi lava učiti da lovi nešto, on ima svoj instinkt koji je u njemu urođen, trebate ga neke stvari pustiti samoga, no, nešto mu i sugerirati."

"Naravno da se mora znati i tko je trener, treba to zapravo znati jako dobro izbalansirati," istaknuo je Linci.

"Ivano je čovjek koji je funkcionirao na dva različita nivoa, jedan je igra i koncentracija u klupskom rukometu, a drugi puno kvalitetniji reprezentativni, koji u pravilu traje mjesec dana, gdje je bio maksimalno spreman i fokusiran i davao je uvijek svoje najbolje partije."

Obrvan je na kraju kroz smijeh dodao kako je često znao Baliću poručiti da će vidjeti kako je teško biti trener: "Puno puta bih mu to u razgovoru nakon treninga i rekao, da će vidjeti kako je to jednoga dana kada postane trener. On bi mi odgovarao kako 'ne misli nikada biti trener i da je to je zadnja stvar koju će raditi u životu!"

"Ivano bi se jednog dana apsolutno trebao baviti trenerskim poslom. Vjerujem kako bi jedan takav igrač sigurno mogao prenijeti svoje znanje. Ne treba isključiti da će se i baviti trenerskim poslom jer poznajem nekolicinu mojih suigrača, neću ih imenovati, koji su također to rekli i za koje nisam mogao niti pomisliti da će se baviti ovim poslom, a na kraju su se bavili te se bave i danas."