Marko Šimić: "Pronašao sam svoj mir, vratio samopouzdanje, a spreman sam i zdrav te ponovno uživam u nogometu"

Profesionalni put većine nogometaša često je krivudav i trnovit. Na svojoj je koži to iskusio i Marko Šimić, 25-godišnji hrvatski nogometni legionar, koji je već u svojoj seniorskoj karijeri, osim u Hrvatskoj, nogometno iskustvo prikupljao u Rusiji, Latviji, Mađarskoj, Poljskoj te ove godine u Sloveniji.

Priznao je i sam kako je možda u nekim ključnim momentima svoje karijere napravio i neke pogrešne odluke, ali vjeruje kako će na ovoj prekretnici karijere dobro odabrati, kako će dobiti priliku igrati u kontinuitetu, gdje bi imao priliku pokazati sve svoje nogometne prednosti i kvalitete.

Nakon lutanja po Europi, prošlu polusezonu odlično je odradio u slovenskoj Muri 05, koja je nažalost uz borbu za opstanak i otišla u stečaj. Šimić će tako ovog prijelaznog roka ponovno potražiti novu sredinu, uz vjeru kako će napokon dobiti pravu priliku za dokazivanje.

Iz šampionskih juniora Zagreba u seniore ruskog Himkija

Izuzetno zanimljiv je bio početak njegove seniorske karijere. Odlučio se za inozemstvo, što u njegovim tadašnjim godinama nije bila lagana odluka: "U juniore Zagreba stigao sam iz kadeta Rijeke, možda i u najbolju generaciju. Osvojili smo juniorsko prvenstvo Hrvatske, bio sam najbolji strijelac i Zagreb me uzeo u prvu ekipu na pripreme. Međutim, nudili su mi neki ugovor koji me nije zadovoljavao, mislim kako to tada nije bila prava stvar i potražio sam drugo rješenje. Otvorio se put prema Rusiji, gdje sam se čak i brzo snašao. Trenirao sam s prvom momčadi, koja je bila tada izuzetno jaka, šesta u njihovom prvenstvu. Bilo je jako puno poznatih igrača, svi su bili reprezentativci raznih zemalja i bilo je teško dobiti pravu priliku, s 20 godina, odmah iz juniora nametnuti se u takvoj seniorskoj ekipi."

U Rusiji je odmah osjetio što znači surovi profesionalizam: "Igrao sam redovito za drugu momčad, gdje sam zabijao konstantno golove i već nakon mjesec dana debitirao sam za prvu ekipu. No, neka mala ozljeda, trenerska smjena i nije moj put krenuo očekivanim smjerom,"

Uvijek se postavi pitanje kako donijeti jednu takvu odluku na početku karijere? "Sad kad gledam iz ove perspektive ne znam niti sam je li bi napravio isto. Možda i ne, možda je to u samom startu bila greška gdje sam ipak trebao tražiti afirmaciju preko Hrvatske kao i svi mladi igrači. Odigrat što veći broj utakmica, lagano ući u seniorski nogomet, a ne otići u jednu Rusiju, koja je i tada bila strašno jaka liga."

"Imao sam cilj, želio sam uspjeti, nisam imao nikakvu prepreku i otišao sam bez razmišljanja. Sada kada gledam nakon svega možda je to bilo i prerano, ali mi je na kraju žao što se nisam zadržao, jer sam i taman počeo igrati redovitije, dobivao priliku, ušao sam i u reprezentaciju preko Rusije, gdje sam bio standardan U21 reprezentativac."

"No, došao je poziv od Dinama i vratio sam se u Hrvatsku."

Povratak u Hrvatsku i zanimanje Dinama

Nakon Rusije činilo se kako je povratak u Hrvatsku najbolji izbor, a kada interes pokaže Dinamo, lagano je pomisliti kako je karijera na pravom putu: "Dinamo je u tom trenutku stvarno imao puno napadača i Zdravko mi je rekao kako bi bilo najbolje da krenem iz Lokomotive, pola godine, kako bih se uklopio."

"Otišao sam i na pripreme s Dinamom, gdje me trener Jurčić vidio u ekipi i želio je da ostanem, međutim, krenule su ozljede jedna za drugom, imao sam problem s koljenom, prošao sam pet MR-a, a nitko nije mogao definirati što se točno događa. Malo igrao pa pauzirao zbog bolova. Otišao sam na kraju ipak u Lokomotivu, ali i tamo su se nastavili problemi. Zaliječio bih se pa bi stigao poziv za reprezentaciju, tamo bi odigrao dobro, zabio par golova, ali sam imao i nesreću da su mi stradali ligamenti na zglobu i u klub bih se opet vratio ozlijeđen," priča o pehovima možda i u ključnim trenucima karijere se nastavila.

"Ponovila se slična priča i nakon novog oporavka. Odigrao sam dobro na pripremama, zabio u finalu turnira u Gabeli s Lokomotivom Dinamu dva gola i krenula je ponovno priča o mom prelasku u njihove redove, ali u nastavku priprema ponovno mi je pukla metatarzalna kost i sada je oporavak trajao nažalost znatno duže. Praktički u te dvije godine nisam niti odigrao pravu utakmicu za Lokomotivu."

Za mladog igrača, željnog dokazivanja i dobrog angažmana teško se u tim godinama nositi s takvim problemima: "Nakon što sam se potpuno oporavio možda sam i na silu želio doći na ono što sam bio prije. Znao sam što mogu na terenu, ali niti je moja forma bila kako treba, niti sam možda dobio pravu šansu. Bilo je to jedno jako teško razdoblje, pokušao sam potražit neko novo rješenje i odlučio sam se na odlazak u Mađarsku."

Pogreška s Debrecenom i utjecaji 'sa strane'

Prvak Mađarske bio je zainteresiran za njegove usluge, ponuda Debrecena bila je na stolu: "Trebao sam potpisati za Debrecen, koji je tada bio prvak i igrao kvalifikacije za Ligu prvaka. Bio sam na probi, odradio to odlično, zabio nekoliko golova u pripremnim utakmicama i tu su krenule te neke moje krive odluke. Imao sam ugovor Debrecena na stolu, vratio sam se doma po stvari, ali stigli su pozivi s raznih strana - 'imam ti ovo, imam ti ono, nemoj to, nemoj tamo' i tu su me pokolebali. Na kraju nisam potpisao taj ugovor i ne znam što bih rekao osim kako je to bila moja velika pogreška."

Karijeru je ipak pokušao oživjeti kod naših sjevernih susjeda: "Završio sam nakon toga na kraju ipak u Mađarskoj, u Vasasu, odigrao polusezonu odlično, zabio u 15 utakmica pet golova i u dva Kupa koja smo igrali ukupno još desetak golova."

"Od tog odlaska u Mađarsku isprofilirao sam se kao igrač, promijenio poziciju. Više nisam igrao čistog centarfora, nego drugu špicu, lijevo krilo. Dosta sam radio na sebi za vrijeme oporavka od svih tih ozljeda što mi je pomoglo u toj transformaciji. Dok sam bio u mlađim kategorijama nisam imao neku brzinu, bio sam baš robusni centarfor koji je samo zabijao golove, dobru realizaciju, udarac glavom, ali s tim dodatnim radom, malo po malo, jako sam se promijenio, dobio sam na eksplozivnosti i brzini i to mi je u ovom trenutku možda i najveći plus."

Početkom 2012. godine na temelju dobrih igara u Vasasu u svoje redove povukao ga je legendarni mađarski klub: "Iz Vasasa sam otišao u njihov najcjenjeniji klub, Ferencvaros, koji me bas htio dovesti jer sam i protiv njih odigrao nekoliko puta odlično. Odmah sam u prve četiri utakmice zabio četiri pogotka. Na kraju te polusezone na ljeto su mi nudili produžetak ugovora, ali ipak se tu nismo dogovorili oko financijskih uvjeta."

"Sad opet nakon svega vidim kako sam i tu napravio grešku, jer sam trebao ostati i odigrati sezonu u kontinuitetu, što mi je stvarno nedostajalo."

Često su za neke krive odluke igrača ključni brojni utjecaji 'sa strane', ljudi koji na transferima igrača, preko njihovih leđa, pokušavaju stići do lagane zarade: "Bilo je raznoraznih utjecaja sa strane, razni ljudi su mi nudili neke druge angažmane. Uvijek su se pojavili ti razni menadžeri, kojima sam možda previše vjerovao umjesto da sam u nekim situacijama drugačije postupio."

"Nažalost, evo našao sam se u ovoj situaciji gdje se sad nalazim. Stalno sam se selio, uvijek sam bio negdje po pola sezone i to kada ljudi gledaju sa strane izgleda im jako neozbiljno. Kada se na to sve dodaju i neki problemi s ozljedama, jednostavno im ne ulijevaš neku sigurnost."

Novi početak - nova pozicija na terenu

Šimić je stigao do trenutka kada mu je karijera na velikoj prekretnici: "Nakon Ferencvarosa jedno vrijeme sam bio bez kluba, ali krajem prošle godine ušao sam u agenciju menadžera Adriana Aliaja. Smatrali su kako imam velik potencijal, vjerovali su u mene i bio sam na korak od odlaska u Poljsku. Postojao je interes Legije iz Varšave, a na preporuku njihova sportskog direktora, krenuo sam na pripreme s jednim manjim poljskim klubom Belchatowu. no, dogodilo mi se nešto što mi se nikada nije u dosadašnjoj karijeri. Baš sam podbacio, prve dvije utakmice sam bio neprepoznatljiv i makar sam odigrao još nekoliko dobrih utakmica, nije mi pomoglo."

"Legia je tu odustala od angažmana, završila je ta epizoda u Poljskoj i tada sam jednostavno odlučio kako je najbolje s karijerom krenuti ispočetka. Odluka je pala na Sloveniju i mislim kako sam s tim stvarno pogodio, jer je polusezona bila stvarno dobra."

Mura se ovog proljeća borila za očuvanje prvoligaškog statusa, trebala je igrati dodatne kvalifikacije za opstanak, ali klub je otišao u stečaj, nije dobio licencu za natjecanje te se sada čini kako će i oni u novo restrukturiranje i krenuti iz najnižeg ranga slovenskog nogometa, baš kao što je to isti klub već proživio 2005. godine.

Sezonu 2011./12. završila je na trećoj poziciji u slovenskom prvenstvu, osigurala plasman u Europu, prošla prva tri pretkola kvalifikacija za Europsku ligu preko Intera iz Bakua, CSKA-a iz Sofije i kijevskog Arsenala, dok su u posljednjem kolu za ulazak u skupine ispali od rimskog Lazija.

Godinu dana kasnije klub je pred gašenjem, ali Šimić je u ovih nekoliko mjeseci ostavio velik trag u Deželi.

"Zanimljivo je kako sam u Sloveniji totalno promijenio poziciju koju igram na terenu. Inače u posljednje vrijeme i igrao lijevo krilo, ali trener me postavio u 4-4-2 formaciji na lijevog veznog, gdje sam apsolutno zadivio sve i počeo igrati najbolji nogomet u životu, rješavao utakmice, nosio ekipu. Trener mi je bio Ante Šimundža, koji je radio u Mariboru i u Muri je bio prije godinu dana, odveo ih je u Europu. Otišao je GAK u Austriju, ali se vratio u Muru kako bi je spasio od ispadanja. On je vidio na kojoj poziciji može najviše izvući iz mene. Prvo je računao na mene kao na čistog napadača, ali nakon svih treninga i prijateljskih utakmica, vidio je kako sam na poziciji u vezi jedan sasvim drugi igrač."

"Zahvalan sam što mi je dao tu priliku, bila je to moja jedna tiha patnja, a s 25 godina to je jako teško napraviti. Bitno je za sve ljude koji prate nogomet, trenere da saznaju i vide kako sam ja sada vezni igrač, koji naravno ima ofenzivne sklonosti."

Jedan od pogodaka sezone

Našao se gol Marka Šimića i u izboru za najboljeg i najljepšeg: Mene svi gledaju kao centarfora, ali ja sada igram kompletno na drugom mjestu Izvodim sve prekide, kornere, udarac i ubačaj su mi jača strana i u Sloveniji sam zabio jedan od najboljih golova čitave sezone, iz slobodnjaka s 30 metara, a namjestio sam i nekoliko golova iz prekida."

"Stvarno sam se u Sloveniji odlično osjećao, našao sam sebe, svoj mir i počeo sam nakon dugo vremena ponovno uživati u nogometu i vidio sam kako je to ono čime se stvarno želim baviti u životu. Moram se potruditi i ispraviti sve one pogreške koje sam napravio, da krenem dalje pravim smjerom. U samom klubu je bilo kako je bilo, zato su tako i završili. Istekla mi je bila radna dozvola prije kraja sezone, gdje sam izgubio posljednjih nekoliko utakmica, što bi mi u ovom trenutku strašno značilo za daljnju karijeru. Pogotovo jer sam bio u jako, jako dobroj formi i gdje bih se mogao još pokazati."

"Mislim kako sam sada spreman za puno ozbiljnije stvari. U nogometu sam sto posto i vidjet ćemo što će biti dalje. Nadam se kako ću što prije pronaći jedan kvalitetan, normalan angažman, gdje ću se smirit, gdje ću ponovno pružati ovakve igre kao u Sloveniji."

Šimić je naglasio kako on ne bi imao ništa protiv novog odlaska u inozemstvo, ali i kako bi u Hrvatskoj mogao odigrati jednu sezonu: "U Hrvatskoj ima nekoliko ozbiljnih klubova, gdje će s Ligom 10 stvarno biti zanimljivo igrati. Bilo bi dobro odigrati možda i tu jednu sezonu, jer mislim kako meni treba jedna godina u kontinuitetu. Ne bih bježao od toga, dapače, ali vidjet ćemo jer i u Sloveniji ima interesa dva, tri tamošnja najbolja kluba."

"Zanimljivo bi mi bilo opet otići u inozemstvo, probat ponovno u Poljskoj ili otići u Rusiju, Ukrajinu. Poljsko prvenstvo je fantastično, uvjeti, stadioni, sve je gotovo kao u Bundesligi i ukoliko bude neke ozbiljne ponude, sigurno je kako je i to jedan od planova."

Za kraj je 25-godišnji Marko Šimić zaključio: "Najvažnije je da sam u najboljim godinama, potpuno sam spreman i zdrav. Vjerujem u sebe, vratio sam samopouzdanje i nažalost bilo je tu i stvarno nekih stvari nevezanih za nogomet, koje su mi napravile negativan PR. Javnost me gleda i doživljava na neki drugi način, možda i neozbiljno, što nema veze s istinom. Jer ljudi koji su mi bliski stvarno znaju koliko mi je stalo do nogometa."

Foto: Juer Banfi / Sobota info