Čorić: "Želim još napredovati u Zagrebu, a jednog bih dana volio zaigrati u Bundesligi"

Teo Čorić mladić je iz Poreča koji je kroz svoje djetinjstvo dugo trenirao plivanje, jedno vrijeme i vaterpolo, a s odlaskom u srednju školu odlučio se, upravo, za rukomet. Svoje prve rukometne minute skupljao je u dresu Poreča, premijerligaša u kojem je već sa 17 godina dobio ulogu prvog pivota momčadi. Tijekom igranja za Poreč njegov potencijal su prepoznali i izbornici mlađih reprezentativnih uzrasta te je već sa 16 godina bio pozvan na okupljanje kadetske reprezentacije, a od svog juniorskog reprezentativnog dresa oprostio se prošlog ljeta kada je na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Bosni i Hercegovini Hrvatska završila na četvrtom mjestu.

Uoči tog Svjetskog juniorskog prvenstva stigla je vijest da će, nakon pet godina provedenih u Poreču, Čorić pojačati redove hrvatskog prvaka, iako je naglašavao kako mu je najveća želja ići zaigrati van Hrvatske. Tako se u Zagrebu pridružio svojim reprezentativnim suigračima Filipu Iviću, Sandru Obranoviću, Leonu Šušnji, Anti Kalebu i Stipi Mandaliniću. Iako mora još mnogo toga naučiti, igra u Zagrebu zasigurno će pridonijeti razvoju ovog mladog i perspektivnog igrača u kojem se krije uistinu veliki potencijal.

"U početku sam trenirao plivanje do 15. godine i uz to godinu dana vaterpolo, ali kako nisu bili dobri uvjeti niti za jedan sport morao sam se odlučiti za nešto drugo. Jedini sport koji je imao dobre uvjete bio je upravo rukomet. Igrom slučaja došao sam na jedan trening i trener je u meni vidio potencijal stoga sam počeo s treninzima", objasnio je mladi kružni napadač zašto se odlučio baš za rukomet.

Dani u Poreču i preseljenje u Zagreb

Nakon što se odlučio upravo za rukomet stigli su i treninzi s Porečom, a Čorić priznaje kako mu u početku nije bilo lako snaći se, ali ističe kako se uz pomoć trenera vrlo brzo uklopio u momčad: "Na početku mi je sve bilo čudno jer su svi dečki iz ekipe već duže vrijeme trenirali, dok sam ja bio potpuno nov u tome. Kada sam tek došao nisam znao ni loviti loptu ni skakati, ali sa mnom je mnogo radio trener Miroslav Mataija, otac Vedrana Mataije i eto, ispalo je kako je ispalo."

Nakon samo godinu i pol dana od kada je krenuo s rukometom ovaj kružni napadač našao se u prvoj ekipi Poreča koja je igrala najjaču hrvatsku rukometnu ligu, Premijer ligu, a već godinu dana kasnije trener mu je dao veliko povjerenje postavivši ga za prvog pivota Poreča: "Sa 16 i pol godina debitirao sam za prvu momčad, sa 17 sam bio prvi pivot Poreča i te tri i pol godine sam igrao Premijer ligu kao jedan od vodećih igrača ekipe. To je bila vrlo velika uloga za nekog s toliko malo godina i to mi je mnogo pomoglo u daljnjem radu, bilo je to veliko iskustvo."

Na upite oko budućnosti Čorić je uvijek isticao kako mu je želja otići igrati van Hrvatske , ali iz Poreča se preselio u glavni grad Hrvatske kako bi pojačao redove pomlađenog Zagreba čije boje brani sa suigračima iz juniorske reprezentacije za koje ističe kako su mu pomogli u prilagodbi u novu sredinu: "Igrom slučaja sam stigao u Zagreb. Htio sam ići igrati van , ali spletom okolnosti ostao sam u Hrvatskoj. Odlučio sam se za Zagreb jer je to, nakon Poreča u kojem sam bio, jedini hrvatski klub u kojem bih zaigrao. Za sada."

Da je velika razlika između Poreča i Zagreba naglašavao je Čorić već na početku sezone te je davao do znanja kako mu nije bilo lagano priviknut se na tempo treninga i igre na koju su bili naviknuti njegovi današnji suigrači: "Nakon Poreča treninzi u Zagrebu su mi bili nebo i zemlja. Na početku je bilo teško uhvatiti tu trkačku formu, naime, rukomet u Zagrebu je deset puta jači od Poreča. Tamo je sporiji napad, obrana i tranzicija, dok sam u Zagrebu morao sve pohvatati, a i kako sam korpulentniji treba dobiti i kondiciju za tu trku."

Nakon što je na kraju sezone 2012./2013. CO Zagreb ostao bez svojih ključnih igrača te se okrenuo mladim snagama pripreme je odradio u Zagrebu, potom na Rogli nakon čega je krenuo put Njemačke kako bi odigrao nekoliko prijateljskih dvoboja. Na putu do Kempa cupa i RN Löwena, Frisch Auf Göppingena i TV Neuhausena stao je u Austriji gdje je pobijedio tamošnji Linz da bi u prvom susretu s Frisch Auf Göppingenom upisao poraz od osam golova razlike. Upravo u tom susretu svoje je prve minute u dresu Zagreba skupio i Čorić.

"Prvi put sam došao na teren protiv Göppingena tijekom priprema i loptu praktički nisam ni vidio, bio sam fasciniran svime i sve mi je bilo deset puta brže. Ali, nakon teškog početka sam se privikao i sve polako dolazi na svoje. Nadam se da će sljedeća godina biti još i bolja. Za sada mi je ovdje odlično."

Kada je stigao u redove hrvatskog prvaka na poziciji kružnog napadača nalazili su se Marino Marić i ozlijeđeni Ilija Brozović, dok je zajedno s njim, iz Kutine, stigao Šušnja. S obzirom na tri aktivna pivota na početku sezone svaki od njih se morao izboriti za svoju minutažu. Trener Boris Dvoršek priliku je dao mladom Porečaninu u sklopu sedmog kola Lige prvaka kada je Zagreb gostovao kod slovenskog Celja, ali nakon dobre igre u obrani i lijepog gola u posljednjim sekundama prvog dijela dogodila se manja ozljeda palca.

"Svakako nije bilo lako niti za jednog od nas izboriti se za svoje mjesto, svi smo dobri na toj poziciji i velika je konkurencija. Svaki od nas igra jedan period i nitko nije stalan i u nekoj konstanti, no za sada nije loše. Dobio sam pravu priliku u Ligi prvaka s Celjem, naime, tada je Marić otišao u Maribor i trener me postavio za prvog pivota, ali eto, nažalost dogodila se mala ozljeda i nisam priliku mogao iskoristiti do kraja. Popucali su mi ligamenti palca i to se neće smiriti dok ne budem imao malu stanku od utakmica i treninga."

"Za sada mislim ostati u Zagrebu, želim još napredovati, a što se tiče budućnosti, vidjet ćemo. Kako bude išlo vrijeme i kako ću se razvijati te ako se Uprava i svi slože možda odem igrati negdje van", kazao je Čorić o nastavku karijere.

Sezona iza CO Zagreba uz žal za neprolaskom skupine Lige prvaka

Zagrebaši su nakon vrlo uspješne sezone 2012./2013., u kojoj su podigli pehar regionalnog prvaka, krenuli u nove pohode te su tako u skupini A Lige prvaka tražili svoj put do osmine finala, dok su u SEHA GSS ligi željeli ostvariti dobre rezultate kako bi osigurali svoje mjesto na Final Fouru u Novome Sadu.

Netom uoči početka utakmice zadnjeg kola Lige prvaka, kada je u zagrebačku Arenu stigao St. Petersburg, stigle su vijesti kako je, iznenađujuće, Motor Zaporožje slavilo nad vrlo jakim mađarskim Veszpremom te tako onemogućilo CO Zagrebu toliko željeni prolazak skupine. Stoga se momčad od rukometne Europe oprostila sigurnim slavljem nad ruskim St. Petersburgom, a svoje viđenje sezone dao je i sam Čorić.

"Ostaje žal za prolaskom skupine u Ligi prvaka koji mislim da smo zaslužili nakon svega, ali eto, što je tu je. Nadali smo se kako ćemo proći skupinu, ali eto rezultat Motora i Veszprema nam je onemogućio to. Naravno, kriv je i onaj kiks u Harkivu s početka sezone i tu se više ništa nije moglo. "

U regionalnoj ligi Dvoršekovi momci krenuli su u obranu naslova prvaka te su nakon 18 kola regularnog dijela lige završili na drugoj poziciji upisavši 13 pobjeda. Na završnici u Novom Sadu na putu do finala stajao im je Vardar, jasni favorit SEHA GSS lige, stoga Zagreb nije uspio iznenaditi momčad Raula Gonzaleza te se za treće mjesto morao boriti sa slovačkim Tatran Prešovom. Iako je polufinalni susret gledao s tribina, u utakmici za treće mjesto u pobjedu Zagreba i osvojenu broncu Čorić je ugradio svoj pogodak.

"Što se tiče SEHA lige, mislim da je Vardar definitivno trenutno najjača ekipa. Mi da smo htjeli pobijediti u tom dvoboju trebali smo dati, ne 150% već 200%, tako da je rezultat na kraju bio realna situacija. Treće mjesto je isto tako veliki uspjeh i u utakmici za treće mjesto s Tatran Prešovom smo igrali odlično. Sada je cilj osvojiti domaće prvenstvo i Kup Hrvatske."

Reprezentativni dani

Svoje reprezentativne dane Čorić je započeo kao još kao kadet, naime, nakon samo šest mjeseci treniranja dobio je poziv izbornik Silvija Ivandije da se pridruži kadetima na kontrolnom okupljanju reprezentacije, a nakon toga uslijedio je i poziv na pripreme uoči prvog većeg natjecanja.

Foto: Ivana Karačić

"Došao sam na kontrolno okupljanje kadetske reprezentacije, odnosno, na kamp u Crikvenici samo šest mjeseci nakon što sam počeo trenirati rukomet, ali tamo su primijetili neke moje kvalitete i gurnuli me u reprezentaciju. Do sljedećeg okupljanja prošlo je godinu i pol dana tijekom kojih sam mnogo trenirao. Moram se jako zahvaliti svim trenerima, a posebno Luki Panzi i Silviju Ivandiji koji su odlično sa mnom radili u reprezentaciji još od mojih početaka tamo", rekao je kružni napadač o svojim prvim danima u dresu Hrvatske.

S kadetskom reprezentacijom ostvario je mnoge uspjehe, naime, osvojio je broncu na Olimpijskom festivalu mladih, okitio se srebrom na Mediteranskim igrama te osvojio europsko zlato. Također, na Europskom prvenstvu u Crnoj Gori i na Mediteranskim igrama mladih proglašen je za najboljeg kružnog napadača u svojoj generaciji.

Kao logični slijed stiglo je i razdoblje u juniorima s kojima je 2012. na Europskom prvenstvu u Turskoj osvojio još jedno srebro te je ponovno bio proglašen najboljim pivotom turnira. Kao kruna tih uspjeha trebala je stići svjetska medalja iz Bosne i Hercegovine s kojom bi se Čorić zajedno sa svojim suigračima oprostio od juniorskog reprezentativnog dresa. Nažalost, u polufinalnoj utakmici bolja je nakon produžetaka bila Španjolska (36:35), dok u borbi za broncu Hrvati nisu pokazali što sve znaju i umiju te su se od reprezentacije oprostili drvenom medaljom, naime, od njih su bili bolji Francuzi (32:27).

"Ostaje veliki žal za medaljom na juniorskom u BiH, naime, svi smo očekivali medalju i nitko nije želio to zlato više od nas. Najviše smo pali nakon poraza od Španjolaca kada smo ušli u produžetke jer smo ih dio utakmice vodili s par golova razlike. Uslijedilo je potom veliko razočaranje i u utakmici za broncu to jednostavno nismo bili mi."

Nakon oprosta od juniorskog reprezentativnog dresa, Čorić se našao na širem popisu izbornika Slavka Goluža za pripreme uoči Europskog prvenstva u Danskoj. Iako nije otputovao na drugi dio priprema ni u Dansku, ime na širem popisu zasigurno je veliki korak k seniorskom dresu, ali, isto tako, veliki poticaj za daljnji rad i trud.

"Jako me iznenadilo kada sam čuo da sam na širem popisu izbornika Goluže za pripreme. Nisam ni u prvom planu, ali se izbornik ipak odlučio pozvati me. Tada sam bio u toj nekoj uzlaznoj fazi u kojoj sam iza sebe imao nekoliko odličnih utakmica. Tih par dana u Umagu na pripremama sam mnogo naučio, radilo se na fizičkoj spremi i ostat će mi u lijepom sjećanju sva dobra atmosfera. "