Jurendić: "U Zagrebu dugo nije bilo ovakvog zajedništva, to je razlika u odnosu na ranije sezone"

"Nije bilo previše dileme, bilo mi je bitno ostati"

Prvu sezonu u drugoligaškom društvu nogometaši Zagreba okončali su kao prvaci, ispunivši onaj najvažniji cilj stavljen pred njih - ekspresan povratak u najviši rang natjecanja. Međutim, početak sezone na izmaku obilježili su odlasci redom iskusnih igrača, u kadru je ostalo tek nekoliko igrača s prvoligaškim iskustvom, a s 26 godina Josip Jurendić postao je najstariji igrač u kadru. Kapetan Pjesnika otkrio je kako velikih dilema oko odlaska, odnosno ostanka nije bilo.

"Mnogi su otišli nakon ispadanja, a za sebe mogu reći da je presudilo moje srce, a nakon toga i dogovor s predsjednikom. Nije bilo previše dileme, odlučio sam pomoći dečkima, njemu, ali i dokazati da vrijedim i da sam u stanju napraviti nešto za ovaj klub. Na kraju se pokazalo da je taj ostanak definitivno svima koristio. Napravili smo ono što smo željeli, ispunili sve ciljeve koji su na početku sezone bili stavljeni pred nas i dokazali što smo morali dokazati."

Ispadanje u Drugu ligu Zagrebovo je prvo od osamostaljenja, a samim time i izlet u nepoznato i za samog Jurendića. Unatoč svim ostalim odlascima, prilagodbi na novu situaciju, unatoč činjenici da će povratak u društvo najboljih morati izboriti momčad u prosjeku ispod 22 godine, Zagrebov je kapetan u svemu tome vidio upravo i najveći motiv za ostanak.

"Ispadanje iz Prve u Drugu ligu osobno je bilo stvarno teško iskustvo. Ispadaš iz lige u kojoj igraš s Dinamom i Hajdukom, dolaziš u nešto o čemu ne znaš ništa. Apsolutno ništa nisam znao o Drugoj ligi, nikada je nisam pratio, a kao i kod svih suigrača razočaranje nakon ispadanja bilo je veliko. Ali već tada mi je, kao djetetu kluba, bilo bitno da ostanem, da izborim klubu povratak, da, kako sam već rekao, dokažem i sebi i drugima da zaslužujem nositi i dalje ovaj dres i biti dio ovog kluba koji ima veliku povijest."

Prijašnjih sezona mnogi su kao najveći Zagrebov nedostatak izdvajali teško nošenje s pritiskom, pucanje momčadi pred zahtjevnijim utakmicama, a samim time i nedostatak samopouzdanja. Kapetan Bijelih odbacio je tu mogućnost, ističući kako je upravo ova sezona donijela i najveći pritisak.

"Znali smo što želimo od prvog dana, znali smo da želimo taj ekspresan povratak u Prvu ligu, radili smo za taj zajednički cilj iz dana u dan, išli iz utakmice u utakmicu i ne mogu reći da se na početku sezone osjetio neki nedostatak samopouzdanja koje je prouzrokovalo ispadanje. Jednako tako definitivno nismo ispali zbog nedostatka samopouzdanja, ali niti zbog nemogućnosti nošenja s pritiskom o čemu se moglo čuti. Sada je puno mlađa momčad na leđima imala teret povratka i držim da je to najbolji demanti."

"Od prvog do 29. igrača svi smo jednaki"

Problem prijašnjih generacija ležao je u drugoj činjenici, a osim što je s ostatkom društva iz bijele svlačionice dokazao da je sposobna nositi se s pritiskom Jurendić je posebno ponosan na zajedništvo koje se rodilo u njoj s početkom ove nove sezone.

"Dugi niz godina u Zagrebu nije bilo ovakvo zajedništvo, ovakva ekipa i to je ono što čini razliku između prošlih i ove sada sezone. Nitko se ne ističe, i kako predsjednik zna reći od prvog do 29. igrača svi smo jednaki. Svi smo potpuno isti, svi jednako radimo, svi jednako jedemo, svi jednako razmišljamo i mislim da je zbog tog preokreta došlo i do ovog velikog rezultata za nas. A to što i navijači i tribine prepoznaju i osjećaju tu promjenu možda mi je i najvažnije, da smo uspjeli prikazati da dišemo svi kao jedan."

Pravi primjeri tog zajedništva gostujuće su utakmice u Rudešu i Sisku. Upravo će njih strijelac osam ovosezonskih pogodaka izdvojiti kao najdraže trenutke ove slavljeničke sezone, trenutke koji su ujedno bili i prekretnica, kako u prvom dijelu sezone, tako i u njenoj završnoj fazi.

"Bilo je utakmica u kojima smo posebno uspjeli demonstrirati to zajedništvo, poput one u Rudešu, ali i ta pobjeda tamo s igračem manje je bila ništa u usporedbi s utakmicom u Sisku. Ozlijedio nam se Livaković, ulazi Herceg, zarađuje crveni karton, mi ostajem s igračem manje, bez oba vratara, vodimo 1:0 i na kraju s Mitrovićem na golu uspijevamo dobiti 2:0. To je takav pokazatelj zajedništva i kolektiva i iskreno mogu reći da tako nešto nisam vidio niti na televiziji. I to je definitivno trenutak koji ću prije svih pamtiti iz ove sezone. A osim toga, to je bila i prekretnica, nakon toga više nije bilo nikakve dvojbe da ćemo uspjeti, čak niti nakon poraza u Zaprešiću gdje smo izričito izgubili zbog umora. Bili smo teški, nikakvi, jednostavno loš dan i došlo je do privremenog pucanja."

Mlada momčad Pjesnika najveće je oslonce imala u predsjedniku Draženu Mediću te treneru Vjekoslavu Lokici o kojem Jurendić priča samo biranim riječima.

"Na početku priprema trener me oduševio svojim pristupom, ali prije svega svojom otvorenošću prema nama igračima. Od prvoga dana ništa nije bilo na silu, od tada pa evo i dan danas svi su se treninzi podređivali igračima, do svega se dolazi kroz razgovor, atmosfera je prirodna, opuštajuća, mislim da bolje nismo mogli tražiti, jednostavno nešto fascinantno, nešto s čim se do sada nisam susretao. Niti jedna tema u svlačionici, među nama igračima, nije započinjala ili se završavala bez njega i svih ostalih trenera oko njega. Nije bilo šanse da se nešto zataji, da nešto prođe mimo njega."

"Za nas još ništa nije gotovo, sve radimo za završnu pobjedu"

Proljetni dio sezone Zagrebaši su odradili na najbolji mogući način, nanizavši osam pobjeda, s 19 vlastitih i tek jednim pogotkom u svojoj mreži. U čitavoj sezoni Zagreb je na domaćem terenu upisao tek tri poraza, a niti tijekom tog slabijeg perioda u prvoj polovici prvenstva u društvu iz Kranjčevićeve nije bilo sumnje u pozitivan ishod.

"Možda je bilo malo panike nakon tih nekoliko domaćih poraza, ti porazi su oni koji su nam najteže padali, ali da je bilo neke sumnje da na kraju nećemo ispuniti cilj definitivno nije. Da je tako pokazalo je i samo proljeće i bodovni niz koji je stigao što je za nas bila velika stvar jer ranijih sezona konstanta je bila povezivanje dvije, tri utakmice bez poraza, ako i toliko. A o ovim proljetnim utakmicama, o tom našem nizu, ne znam da li treba išta više reći od onoga što smo tada govorili na terenu."

A na putu do naslova najbolje momčadi pomogli su i navijači za koje Jurendić drži da su, prepoznavši novu kemiju unutar samog sastava, od Kranjčevićeve napravili jedno neugodno gostovanje.

"Nama je sada u Drugoj ligi, a pričam tu i o gostovanjima, znalo biti više navijača nego proteklih sezona, pa čak i više u odnosu na neke druge klubove i u Prvoj ligi. Ranije je znalo biti govora o tome kako je Kranjčevićeva ugodno gostovanje, neka sada na to isto pitanje odgovaraju naši protivnici iz ove sezone. Tri utakmice smo izgubili u 'Kranjči', to dovoljno govori o svemu, dva autobusa idu za Vinkovce što nije bilo slučaj odavno. Što nas više može veseliti od toga?"

Pred Pjesnicima je ona posljednja, najlakša utakmica. Sve dvojbe su već riješene, Zagreb u Vinkovce putuje kao prvak, no Jurendić i ostatak društva trofej namijenjen najboljoj momčadi žele podići s nova tri boda na kontu kako bi atmosfera u potpunosti bila slavljenička.

"Bez obzira na potvrdu povratka, a isto sam rekao i nakon Rudeša kada su mi prilazili s komentarima da slavlje već može početi, za nas još uvijek ništa nije gotovo, ostala je još Cibalia, koncentrirani smo, sve radimo u tom cilju da bismo to naše konačno slavlje upotpunili još jednom pobjedom. U svakom slučaju ljepše će biti dići trofej u atmosferi te završne pobjede i treba reći, na jednom od nama tradicionalno najzahtjevnijih gostovanja. Nakon nekog vremena nitko neće pamtiti kako smo mi igrali, tko je igrao, gledat će se poredak na ljestvici, a naša je želja da se i iz njega vidi da borba s Cibalijom nije bila otvorena do posljednje sekunde."

"Tko bi sada propustio igrati Prvu ligu"

Aktualna sezona donijela je nove elemente u Zagrebovu svlačionicu i igru, a na krilima tog dobrog raspoloženja i pogled u budućnost nosi jedan pozitivan stav. Politika kluba, otkriva Jurendić, počiva na zadržavanju trenutnog kadra i sam ne sumnja da će tako i ostati.

"Ulazimo u Prvu ligu rasterećeni, s puno mladih talentiranih igrača, ali i s iskustvom svega što je trebalo proći ove sezone. Uostalom nepoznanica smo, nismo pročitana knjiga i to je nešto što će nam sigurno biti veliki plus. Ne bih želio govoriti toliko u budućnost, ali osobno sam optimističan što se tiče iduće sezone. Najvažnije po meni je da za iduću sezonu zadržimo okosnicu momčadi, nas par starijih igrača. Ne mislim da nam trebaju zvučna pojačanja, mi se sada oslanjamo na tim, na zajedništvo i smatram da je to za ovaj klub i najbitnije."

Iako do zaključivanja sezone preostaje odigrati dvoboj u Vinkovcima, Jurendić se veseli izazovima koje sa sobom nosi povratak u Prvu ligu i baš kao i proteklog ljeta niti sada dvojbe nema, ostanak je jedino o čemu razmišlja.

"Sve dok postoji zajednički jezik i dok traje ta moja ljubav prema klubu Zagreb će me imati. Znači, do daljnjeg, ja bih to tako rekao. Kao dijete sam došao ovdje, tu sam više od pola života i nisam se pokajao niti sekunde. Bilo je svega u 14 godina koliko sam u ovom klubu, ali sve se zaboravi kada dođe ovakav uspjeh, kada se stvori jedno ovakvo društvo. Tko bi sada propustio igrati Prvu ligu. Toliko smo se svi zajedno mučili da bismo ovo ostvarili i sada otići, a ne ostati na okupu i dokazati se i u jačim utakmicama, ne bi imalo smisla."