Golubar: "Ne bi me smetalo ostati par godina"

U trenutku kad je nastajao ovaj tekst, nalazili smo se na visini od 33 tisuće stopa, u avionu Malev Airlinesa, na putu za Bukurešt. Neki članovi varaždinske delegacije su čitali, drugi se potiho znojili do straha, a Josip Golubar je s prijateljima u zadnjem redu sjedala igrao belu.

To mu je i inače omiljena razbibriga, a naglašava da - nije ribič: "Puno ljudi u našoj momčadi uživa u ribolovu, a ja, ja sam ona druga polovica sela", šali se 26-godišnji Golubar. To ga međutim ne sprječava da provodi vrijeme s pasioniranim ribičima Šafarićem i Tkalčićem, da se druži sa Sačerom ili pak fizioterapeutom Tomašićem.

Ovaj potonji puno mu je pomogao kod oporavka od operacije, koja ga je zimus udaljila s travnjaka. Nije se radilo o jednostavnom postupku, kaže: "Unatrag dvije godine muku sam mučio s deformacijom kosti stopala, zbog koje mi je svaki trening predstavljao muku, a svako obuvanje kopački traumatično iskustvo. Došlo je do toga da moram ili na operaciju ili se zauvijek prestati baviti nogometom. Na sreću, operacija je kod dr. Ernesta Irhe prošla odlično."

Liječnik je prognozirao šest do sedam mjeseci prije no što će Golubar moći na zaigrati nogomet, ali se on vratio već nakon tri i pol mjeseca. "To je bio izuzetno brzi oporavak, moram se zahvaliti Tomi Vrbnjaku, koji je sa mnom odradio rehabilitaciju, a zatim i Darjanu Tomašiću, koji je nastavio raditi sa mnom. Kad se u obzir uzme da sam mjesec dana nakon operacije hodao samo po petama, jasna je brzina napretka."

Do pune forme Golubaru još malo fali, a u međuvremenu je imao i nezgodu koja je usporila završni oporavak: "Jako je teško vratiti se u punu formu nakon operacije u kojoj ste dobili praktički sasvim nova stopala. Dogodila mi se međutim glupost, priklještio me uza zid moj vlastiti automobil, kojeg sam nesmotreno ostavio na blagoj nizbrdici."

No, bilo kako bilo, najavljen je za početnih 11 protiv Rumunja i nema izbora do stisnuti zube i odigrati najbolje što umije. Momčad naime računa na njega i njegovo iskustvo, o čemu kaže: "To je više zbog mojih godina nego zbog broja utakmica u 1. HNL. Ja sam naime do prve ekipe Varaždina išao težim putem, kroz ekipe nižeg ranga skupljajući minute i iskustvo, bio sam i u Austriji prije no što me Dražen Besek pred dvije i pol godine pozvao na probu. To je za mene bilo ostvarenje sna."

Nakon toga je ovaj allrounder ostao u Varaždinu: "Mogu igrati i na lijevom i na desnom krilu pošto podjednako koristim obje noge. Na tim pozicijama u ekipi imam tri-četiri konkurenata, ali u Varaždinu to jednostavno ne shvaćamo tako."

Njegovo je produljenje ugovora s Varaždinom trener Samir Toplak nazvao odličnom stvari za klub, a Golubar komentira: "Ja se ne osjećam posebno važnim ili iznad ostalih zbog toga, meni je jako drago što sam ostao. Nadam se da ću se dokazati kroz treninge i utakmice i opravdati povjerenje. Također se nadam da ćemo ostati na okupu, da će i Šafarić i Glavica ostati u momčadi i da ćemo ove sezone napraviti nešto dobro i pozitivno."

O teškoj financijskoj situaciji često se čuje iz redova Varaždinaca: "Svakako nam jeste teško, država nas pritišće za doprinose, trebamo plaćati račune i živjeti od nečega. No, istovremeno, to ne smije nikome biti izlika za slabiji angažman. Samo igrač koji daje sve od sebe može se nadati nekakvom napretku", smatra Golubar.

Osim tog financijskog problema, za kojeg je optimističan da će se riješiti, Golubar je sasvim sretan u NK Varaždinu: "Uopće me ne bi smetalo ostati u Varaždinu još par godina, ovdje sam sretan. Za mene nema ljepšeg nego biti kod kuće", zaključio je.