Mumlek: "Osjećam se kao u filmu"

"Nakon što sam uhićen u jednom varaždinskom restoranu i odveden na ispitivanje, očekivao sam da će me pustiti na slobodu, pošto sam znao da nisam ništa kriv. No, prebačen sam u pritvor, u kojem sam proveo više od mjesec dana", priča nam Miljenko Mumlek.

Sportašu, naviklom na svakodnevni trening, prisilno mirovanje palo je izuzetno teško: "Ne možeš sjediti 12 sati u komadu, a nemaš kamo. Imao sam pravo na dva sata šetnje po dvorištu dnevno, no zbog toga što su u istom hodniku bili smješteni i drugi optuženi u aferi Offside, dobivao sam samo 45 minuta. Bojali su se naime da ćemo se međusobno dogovarati, apsurdno, ali je tome tako."

Nakon pritvora uslijedilo je puštanje na slobodu, a zatim i suđenje. Mumlek je osuđen na sedam mjeseci zatvora: "Apsolutno sam šokiran tom presudom. Osjećam se kao u nekakvom američkom filmu gdje glavnog lika nevinog osude pa proživljava agoniju. Nisam mislio da se to može dogoditi, da te bez dokaza proglase krivim, no evo, dogodilo se", kaže bivši Varteksovac.

Optužen je i osuđen za namještanje dvije utakmice, protiv Dinama i Hajduka, u kojima je Varteks trebao izgubiti sa što više primljenih golova: "Prvo su kazali da smo namjestili utakmice kako bi se oni glavni osumnjičeni mogli mirno kladiti i zaraditi novac. Zatim se u tijeku istrage ustanovilo da naše utakmice nisu namještene i da nikakva novčana korist nije ostvarena, pa je optužba preinačena u to da sam ja obećao tim ljudima da ću namjestiti utakmicu, ali da to nisam izvršio. Kažu da sam odustao jer sam, u slučaju Hajduka, primijetio da me policija prati, a u slučaju Dinama, zbog toga jer nisam osigurao suglasnost ostalih igrača", objašnjava Mumlek.

Dakle, istraga je pokazala da kazneno djelo nije izvršio, no svejedno je terećen za obećanje, kaže: "Nema nikakvog obećanja na snimci, samo razgovori između Ivančića i jednog od organizatora te tri razgovora između mene i Ivančića. Ja se na tim snimkama odbijam sastati s Ivančićem i, kasnije se pokazalo, organizatorima namještanja. Ivančić me zatim nazvao i svoj mobitel dao Šaki, koji mi je nešto pričao, ja ga nisam ni slušao jer sam bio na odlasku na trening. Kazao sam tri riječi, doslovno, no u obrazloženju mi je sutkinja kazala da nisam dovoljno kategorički odbio sudjelovanje. Šaka je kasnije na suđenju kazao kako je on stekao dojam da ja ne želim imati posla s time", priča dalje Mumlek.

Na te tri snimke nadovezuje se iskaz samog Zorana Ivančića, USKOK-ovog pokajnika: "On je kod svjedočenja ustvrdio da sam ja znao o svemu što se događalo i da sam pristao na namještanje, uz nadopunu da sam kazao kako bih za 50 tisuća sigurno to napravio. Ja nikad nisam dobio na sudu priliku pobiti njegove tvrdnje jer on nije želio odgovarati na moja pitanja, a na to ga nitko ne može prisiliti, takav je naš pravosudni sustav."

Postavlja se naravno pitanje, zbog čega Mumlek nije prijavio Ivančića policiji, ako je, kako kaže, znao da on pokušava namjestiti utakmice? "Jer sam bio uvjeren da svlačionica bez mog poticaja neće učiniti ništa lošega. On sam sigurno ne bi mogao utjecati na suigrače, oni su slušali mene i vidi se, istraga je dokazala, da utakmice nisu namještene. Njemu nisam želio raditi probleme, znao sam da ih ima već dovoljno."

On će nastaviti borbu za dokazivanjem svoje nevinosti, no svjestan je kako su pred njim godine suđenja. Interesantno je također da je javnost skoro jednoglasno osudila Mumleka i prije suđenja, a o percepciji nogometaša u hrvatskom društvu on komentira: "Hrvatski nogometaši, osim onih u Dinamu i Hajduku, nemaju ogromne plaće. Meni je jasno da nas ljudi gledaju i misle kako za ritanje lopte dobivamo stotine tisuća kuna, no to jednostavno nije tako. Ja sam morao otići u inozemstvo kako bih zaradio pristojan novac, a svi oni koji ovdje igraju danas nemaju za kruh. Pogledajte kakvo je stanje u Varteksu, Šibeniku, Karlovcu… Ne znam kako im netko može zavidjeti. Paradoks je također, da se u utakmicama recimo klade protiv Varaždina, pa kad Varaždin zbilja gubi, pljuju ga jer gubi, a kad pobjeđuje, pljuju ga jer im je propao listić."

Dugo je o svemu što je sada kazao Mumlek šutio, njegove je izjave bilo nemoguće dobiti, a sad odjednom su ga puni mediji. "Mislio sam da neću trebati na taj način dokazivati svoju nevinost, u konačnici sam želio da se sud riješi i da sve prođe na najbolji način. No, kad mi je bivši kolega počeo držati moralne prodike, osjetio sam da ne mogu više šutjeti. Javnost, oni koji su malo vjerovali u mene, moraju znati moju stranu priče. Ja za svoju nevinost imam dokaze, on za svoje optužbe nema", zaključuje Mumlek priču o bivšem prijatelju.