Tomašić: "Ponekad su riječi važnije"

Kad su igrači "pod upitnikom" fraza koju često čujemo iz usta nogometnih trenera, obično je najvažnija osoba koja može riješiti problem dobar fizioterapeut. Ti se ljudi vrlo rijetko spominju u medijima, iako je njihov doprinos često krucijalan, pa čitateljima Sportneta uvid u tajne struke nudi fizioterapeut NK Varaždina Darjan Tomašić.

Darjan Tomašić odrađuje svoju prvu godinu kao fizioterapeut NK Varaždina. On je naime nakon srednje medicinske škole upisao studij fizioterapije i uspješno ga dovršio u prvom stupnju, a trenutno je student specijalističkog studija fizioterapije, mišićno-koštanog smjera. "Praksa je u ovom poslu nevjerojatno važna i ja imam veliku sreću što mogu raditi s Dejanom Redžajem u NK Varaždinu, a mnogo su mi u početku pomogli i naši doktori, Nikica Daraboš i Stanislav Mlakar", kaže Darjan.

Na svakoj utakmici fizioterapeuti desetak puta ulaze na teren, no intervencija nije svaki puta potrebna: "Ako nema vidljivog loma ili pak krvarenja, često se radi samo o strahu od ozljede a ne o ozljedi. Dovoljne su i riječi da se igrača smiri, eventualno se mjesto udarca ohladi ili zagrije i to je to. Ispada da su ponekad riječi i naš odnos najvažniji u liječenju", objašnjava Tomašić.

Jedna je od najtežih nogometaških ozljeda ona križnih ligamenata, o čemu varaždinski fizioterapeut kaže: "To je relativno česta ozljeda zbog specifičnosti sporta, kao i obuće koja se nosi. Stopalo bude fiksirano, a ostatak noge ne, pa kod određenog pokreta dođe do frakture. Ta se ozljeda uspješno sanira, no oporavak je dug i to je ono što je najteže."

Križni ligamenti znaju naime nogometaše udaljiti s terena na šest mjeseci: "Igračima je užasno teško biti toliko van terena, a ponekad su psihički toliko pritisnuti tom situacijom da nemaju volje raditi po osam sati dnevno, koliko je potrebno da se vrate u formu. Teško se motivirati, iako oni koji budu uporni mogu smanjiti vrijeme oporavka za mjesec dana. Primjer u Varaždinu je Tkalčić, koji je uz naporni rad bio na terenu za pet mjeseci."

I dok je ozljeda križnih ligamenata česta kod nogometaša, ozljede poput one koja je zadesila Eduarda nisu na sreću toliko česte, ali izgledaju strašno: "S ljudske strane to jest krvoločno, a igrača od sporta udalji na dugo vremena. Sasvim je jasno da bi svaki nogometaš koji izlazi na teren sam sa sobom trebao raščistiti situaciju u glavi i da se takve stvari ne smiju događati. Sigurno da u žaru borbe emocije budu na vrhuncu, no i u tim se trenucima treba znati kontrolirati", komentira Tomašić.

Velik dio posla fizioterapeuta događa se iza zatvorenih vrata, a pripreme za trening te utakmicu traju i po dva sata: "Interesantan je recimo dio bandaže, posebno gležnja, koji je kod nogometaša izuzetno kritičan. Ne radi se o teškoj ozljedi, ali zbog čestog ponavljanja ona postane izuzetno neugodna. Tu se može dosta napraviti bandažom, koja sprječava prekomjerni pokret, a time i ozljedu. Zna se često dogoditi da preventivno bandažiramo igrače, iako nemaju akutnu ozljedu nego kronično ponavljanje iste ozljede, a on time dobije dodatnu sigurnost u igri i u treningu."

Fizioterapeuti provode i terapije koje su propisane igračima, među ostalima i masaže. Zanimalo nas je koliko ima istine u tome da upravo oni znaju o igračima koje tretiraju mnogo više, i puno ranije, nego ostatak stručnog stožera: "Sigurno da nam se igrači povjere tu i tamo, lakše im je pričati kad su opušteni prilikom masaže. Ne možemo ipak sat vremena šutjeti, pa pričamo o raznim temama. Dakako, sve što se kaže je povjerljivo, a nama je lakše raditi s igračima koji nam vjeruju", objašnjava Darjan.

Radni dan fizioterapeuta u nogometnom klubu rijetko traje samo osam sati, posebno kad su na rasporedu dva treninga dnevno. Tada su u klubu od jutra do sutra, a kući se vraćaju kasno noću. Malo im vremena ostaje stoga za privatna druženja, no kad je slobodan, Tomašić voli provoditi vremena s prijateljima uz roštilj, dok su Facebook, Internet i TV serije svakodnevni "must". Žao mu je međutim što se ne može više vremena posvetiti igranju nogometa: "U Plitvici Gojanec sam još u postupku prijelaza iz aktivnog u pasivnog člana i šteta je što ne mogu još malo igrati. No, ja sam svoju odluku o životnom pozivu donio, pa ću radije posegnuti za stručnom literaturom i educirati se o specifičnostima vezanim uz trenutnu situaciju u momčadi", zaključuje Tomašić.