Razglednica iz Kazanja: „Dosta je bilo Rusije, vraćam se kući“

Kada je početkom veljače dolazio na svoj Poljud, prozvali su ga vaterpolskim - Balićem. Njegovog suigrača Juru Marelju – Sulićem.

”To je u svakom smislu pretjerano. Davati takve usporedbe mislim da nije opravdano, ali da smo od vitalnog značaja ekipi, to je činjenica”, odmah je u startu našeg razgovora malo ipak ublažio silne epitete prozvani vaterpolski Balić, inače poznatiji kao Srđan Antonijević, dijete splitskog Jadrana na privremenom radu u Rusiji.

Dobrodošlica doma bila je dvostruka. Na točno 31. rođendan od „svog“ Mornara dobio je mali znak pažnje, ali toga dana u bazenu nije dobio i popust. Mornar je u prvoj utakmici polufinala Eurokupa s 9:7 svladao ruski Sintez iz Kazanja, ali uzvrat se pretvorio u jednosmjernu ulicu koja je Ruse odvela u finale, a Mornar ostavila na čekanju koje će se probiti i u četvrto desetljeće od posljednjeg europskog finala. Uzvrat na vlastitom bazenu, iskustvo, kvaliteta, sve je to bilo na strani Sinteza koji do Mornara nije dva mjeseca odigrao službenu utakmicu, no Rusi će na megdan talijanskoj Bresciji.

”Imamo velike oscilacije u igri upravo iz razloga što ne igramo često, a također imamo dosta mladih igrača. Ako ćemo gledati posljednjih sedam-osam godina, za klub je to veliki uspjeh, ali bez da se osvoji trofej brzo će se sve zaboraviti. Brescia je po meni favorit samo iz razloga što su to Talijani, ali morat će to pokazati u bazenu”.

Onu usporedbu s početka dao je vratar Mornara Miro Kačić koji je imao svoj „klasičan“ dan u uredu na Poljudu. Plan Mornara bio je zaustaviti dvojicu bivših mornarevaca što je za Splićane bio, tako su ga nazvali, ključ prolaska. Ako se za kombinirana tri gola u obje utakmice može reći da su u tome i uspjeli, onda su definitivno zaboravili da osim Srđana i Jure u ruskom klubu ima još kvalitetne robe poput ljevaka Nagajeva koji je u uzvratu pet puta prisilio Kačića da vadi loptu iz mreže.

”Ovo je kolektivni sport i ako se usredotočite previše na pojedince, naravno da će se otvarati dosta prostora za ostale igrače, a upravo to je Nagajev znalački koristio”.

Almati, Moskva pa Kazanj

Kazanj nije prva „istočna“ adresa za Antonijevića. Prije grada koji je ugostio Svjetsko prvenstvo u kolovozu prošle godine, boravio je u kazahstanskom Almatiju i Moskvi. Odakle uopće jedan Splićanin, koji je osim Mornara i Jadrana igrao u Budvi i Mladosti, u zemlji koja za vaterpolski napredak nije obećana, ali zato jest kada se gleda platežna moć?

”Almati je tražio stranca i na preporuku moga prijatelja Ivana Asića tadašnjem treneru Zoranu Maslovaru, koji je također moj veliki prijatelj, došao sam u Kazahstan. Ondje i sada u Kazanju ni dan nije kasnila plaća, dok je u Moskvi to bila redovna pojava, ali na kraju su sve ispoštovali”.

Zbog toga će se u sportu poput vaterpola čija je financijska moć minorna u odnosu na ostale sportove i zažmiriti na možda opskurniju kvalitetu koju nudi Rusija u odnosu na vaterpolski centar. Pa i na naporan sustav ruskog prvenstva koje se igra turnirski. Za jedan vikend ili tjedan po nekoliko utakmica na istom mjestu pa predah od tjedan, dva ili tri do promjene lokacije. Ove je sezone bilo čak i pet utakmica u pet dana pa tri tjedna odmora.

”Tekuću i lanjsku sezonu igramo tako, pretposljednju smo igrali petkom i subotom”, kaže Srđan čiji će klub u Spartaku iz Volgograda imati najvećeg konkurenta za naslov prvaka, ali koji vjerojatno neće dobiti jednu od nove četiri LEN-ove pozivnice za Ligu prvaka koja se od iduće sezone širi na 16 klubova.

”Mislim da je Spartak veliki favorit čisto radi suđenja koje uvijek ide njima u korist. Ali mi prvo moramo osigurati finale protiv moje bivše ekipe Dinama koja će vrlo vjerojatno dobiti tu pozivnicu za Ligu prvaka”.

Oni koji poznaju Srđana kažu da se rijetko viđa netko s takvim topom u ruci. S obzirom da je već zagazio u četvrto desetljeće života, je li taj top i dalje postojan?

”Pa rekao bih da više razigravam suigrače nego što šutiram, šut me i dalje jako dobro služi, ali glavni zadatak mi je pokušati podići razinu igre mojih suigrača jer samo tako u konačnici možemo napraviti dobar rezultat”.

Hrvatska završena priča, Kazahstan otvorena

Subjektivni ili ne, mornarevci su nakon dvomeča s Kazanjom ustvrdili kako je ona najviša vaterpolska klasa i znanje i dalje stalan Srđanov suputnik. A takvi nam trebaju u reprezentaciji u čijem je krugu posljednji put bio još za vrijeme Svjetskog prvenstva u Rimu 2009. godine kada je Hrvatska uzela srebro. Iako je prilična gužva na bekovskoj poziciji, činjenica je da se naši sadašnji reprezentativni bekovi vode onom da je bitnije spriječiti centra da ne primi loptu nego zabiti u napadu. Bek sa šutom danas vrijedi suhog zlata. Nadate li se možda pozivu u reprezentaciju i imate li takve ambicije?

Reprezentacija je za mene završena priča čisto iz razloga jer je opterećenje preveliko, predugo traju pripreme i svake godine igra se minimalno jedno ili dva velika natjecanja. Također, imam i privatnih obaveza ljeti u vrijeme kada su natjecanja. Jednostavno sam se okrenuo drugim stvarima i više vremena provodio s obitelji”, otkrio je Srđan uz poseban naglasak.

”Moram naglasiti i da sam imao problema s leđima što mi je predstavljalo problem kod priprema koje traju dva mjeseca, a dolaze odmah iza iscrpljujuće sezone. Mi imamo odlične mlade igrače koji stižu i koji će zasigurno opravdati očekivanja, tu mislim prije svega na Čaglja, Buhu, ali i ostale mlade talente”.

Poglavlje hrvatske reprezentacije očito je završeno, ali Srđan je ostavio otvoreno ono kazahstansko. Dok je bio u Almatiju, dobio je njihovu putovnicu i državljanstvo. Rusi su pokušali vrbovati Crnogorca Mišića u čemu nisu uspjeli, a Kazahstanci jesu u slučaju Branka Pekovića. Hrvat i Srbin suigrači u reprezentaciji – Kazahstana (!).

”Nije isključeno da bih poneki turnir mogao nastupati i za njih”.

Staromodni Rusi

Kazahstan se pored Japana na azijskim kvalifikacijama nije uspio plasirati ni na Olimpijske igre. Rusija je jedna razina više, nakon blage katastrofe i 14. mjesta osvojenog na „njihovom“ SP-u Rusi su krajem siječnja ušli među najboljih osam na daleko zahtjevnijem natjecanju, Europskom prvenstvu. I pritom u posljednjoj utakmici Prvenstva razigravali s Hrvatskom za sedmu poziciju. Tu je stigla potvrda da je osmo mjesto njihov maksimum ovog trenutka, a možda i za neke buduće godine...

”Ukoliko dovedu za izbornika nekoga s naših prostora, napravit će napredak u svakom smislu, a ukoliko ne, mislim da u sljedećih sto godina neće osvojiti medalju. Potencijal imaju veliki, ali po mome mišljenju dosta su staromodni u svim segmentima, počevši od samog načina provođenja treninga, taktičkih elemenata, pripreme za utakmicu...”

Dakle, ni dovođenje stranih odnosno naših stručnjaka i igrača po klubovima nije im pomogao u iskoraku na tehničko-taktičkom planu?

”Svakako da su se neke stvari popravile, ali pojedinci ne mogu to riješiti jer im je sustav jako loš. Praktički ne možeš otkazati nastup za reprezentaciju jer dobiješ suspenziju u klubu. Imaju veliki otpor prema novim stvarima, jednostavno žive u nekom prošlom vremenu, a sport kao i svaka grana jako brzo evoluira”.