Juriš

Iluzija instant-uspjeha

Bernard Jurišić • ponedjeljak, 09.04.2007.

Prošlog tjedna dva hrvatska, ali i svjetska trenerska velikana doživjeli su svoje zvjezdane trenutke. No, njima uz bok, barem na nekoliko trenutaka, "propeo" se i jedan mladi trener iz HNL-a, koji je dokazao da je sustavni rad jedini put do uspjeha...

Ratko Rudić i Mirko Novosel obilježili su minuli tjedan hrvatskog sporta. Dva velikana ne samo hrvatskog, nego i svjetskog sporta, dva čovjeka koji su svojim metodama, inovacijama i znanjem unaprijedili svoje sportove na svjetskoj razini, konačno su ovjenčani lovorikama za sve ono što su dosad napravili.

Kako je najteže biti prorok u svom selu, tako i Rudiću nije preostalo ništa drugo nego vratiti se u Hrvatsku i popeti je na krov svijeta, da bi mu njegov rad i grandiozni minuli rezultati donijeli priznanja kod kuće. Možemo mu biti zahvalni što se odlučio na taj korak, kao i Perici Bukiću koji je kumovao tom dolasku i dao mu podršku nakon početnih loših rezultata.

Mirko Novosel dobio je nagradu za životno djelo, primanjem u američki "Hall of Fame", kao jedan od rijetkih neameričkih trenera tamo. Čovjek koji je praktično stvorio i odgojio zagrebačku Lokomotivu, a potom i Cibonu, bio je pionir košarkaške igre u našoj zemlji i godinama na klupi zagrebačkih klubova i reprezentacije, donosio Hrvatskoj medalje i stvarao nove zvijezde.

Među dvojicu velikana, barem na nekoliko dana "ugurao" se i jedan mladi trener, koji je još uvijek daleko od karizme i medalja kojima su se okitili Rudić i Novosel, ali je još jedan dokaz da samo sustavan i planski rad može donijeti rezultat.

Elvis Scoria odveo je Slaven Belupo u prvo finale Kupa u stogodišnjoj klupskoj povijesti. Samo po sebi to ne bi bilo nikakvo veliko čudo, jer Slaven je u hrvatskim uvjetima iznimno "uredan" klub, Scoriji je to već treće finale Hrvatskog kupa. I to - s tri različita kluba.

2002/03 doveo je drugoligaša Uljanika (danas Pula) do finala. Tada je u finalu poražen od Hajduka, no Splićanima je uzvratio 2004/05 s Rijekom, slavljem usred Poljuda. Treći finalni "megdan" mu je ove sezone protiv Dinama.

Slavenova sezona nije bila okupana "medom i mlijekom", no u Koprivnici su odlučili ustrajati u povjerenju 36-godišnjem Puljaninu. I danas ubiru plodove. Od koprcanja u donjem dijelu ljestvice u početku sezone, Slaven je u proljeće doživio pravu revitalizaciju, a proslavu stotog rođendana kluba proslavit će velikom feštom u finalu Hrvatskog kupa.

Scoria nije jedini primjer koji dokazuje da za bilo kakav pravi rezultat treba vrijeme i da je "instant-uspjeh" iluzija onih koji su se igrom ovog ili onog slučaja našli na čelu naših klubova. Ali vrijedi i još jedna istina. Treba imati "nos" za odabrati komu pokloniti povjerenje, jer nije tajna da u našem sportu egzistira gomila trenera koji "preskaču razrede" i kojima se lako "briše pod svlačionice".

Zato je ponekad nejasno zbog čega strukovna udruženja ne pročiste malo situaciju u svojim redovima, jer najveći dio odgovornosti za eroziju povjerenja u sportsku struku, leži upravo na onima koju bi tu struku trebali štititi.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!