Mjesta za Gabrića

Turnir četiri kafića, poznat i kao Memorijal Dina Petrinovića, i ove je godine u Split doveo praktično čitavu hrvatsku nogometnu "kremu" iz posljednjih 20-ak godina. Među "umirovljenicima" (Vujović, Slišković, Boban, Šuker, Asanović, Štimac, Jarni...), aktualnim reprezentativcima (Niko Kovač, Srna, Rakitić, Pletikosa) i brojnim drugim zvučnim imenima poput Lovreka, Hrgovića, Tomičića, Bušića, Leke, Računice, Rapaića, Turkovića, Muse, Rosse..., prvo ime za većinu od 6.000 gledatelja bio je - Drago Gabrić.

22-godišnji veznjak Hajduka plijenio je svojom standardnom borbenošću, ali i potezima, udarcima i proigravanjima, a posebno je napaljen bio zabiti pogodak svom ocu Tonču u polufinalnom okršaju.

Iako je za najboljeg igrača turnira u novinarskom žiriju proglašen Gabrićev suigrač iz pobjedničke Plave kave Nenad Pralija, Gabrić je bio onaj o kojemu se najviše pričalo i zbog kojeg se vrtjelo glavom. "Da je u Hajduk došao iz Rijeke ili Travnika, sigurno bi bio u prvih 11", komentirao je čovjek koji je sjedio u redu iza autora ovog teksta između dva komplimenta "malom" Gabriću.

I zaista, Gabrićev status u Hajduku u ovom je trenutku upitan. Drago želi igrati, više nije "poletarac koji može čekati", a nakon oporavka od loma noge minulog ljeta, tijekom jeseni nije dobio pozornost trenera kakvu smatra da je zaslužio.

"Želim igrati, ne želim više sjediti na klupi i čekati šansu. Sve što tražim je prigoda da pokažem jesam li pravi igrač za Hajduk. Ako trener na mene neće najozbiljnije računati na proljeće, želim da mi se omogući odlazak, makar i posudba."

Odrekne li se olako Hajdukova struka jednog od rijetkih koji "ginu" za klupski dres na svkoj utakmici, u svakoj minuti koju dobije, bit će to novi poraz na poraze ionako već naviklog društva. Gabrić vjerojatno nije novi Modrić, niti je dominantan i lucidan kao Kalinić, ali svojom trkom i svojim znanjem u ovakvom Hajduku jednostavno mora dobiti šansu.

Posebno u današnjoj situaciji, kad je u Hajdukovoj sredini nedodirljiv samo Florin Cernat, a ostatak društva iz središnjice uvjerljivo je najlošija karika momčadi. Hajduk treba Gabrićevu trku, njegovu želju i hajdučko srce, koje su prepoznali čak i nogometno izbirljivi Splićani, koji su posebno "nemilosrdni" prema svojim domaćim igračima.

Ako je istina da će naredno proljeće Hajduk iskoristiti za pripremu nove sezone, što je i jedini logičan put u situaciji kad mu Dinamo bježi 16 bodova, Drago Gabrić u toj momčadi mora biti važan, ključan dio. Baš zbog onoga što je i sam rekao. Vrijeme je da se vidi je li pravi igrač za Hajduk i hrvatski nogomet ili nije. A to nitko neće moći znati ako ne dobije prigodu, koju je u svakom slučaju zaslužio prije nego brojni njegovi suigrači. Da pokaže je li on novi Hajdukov - Nenad Pralija.