Dicta: Patent portae

Dok pišem ovaj tekst i putujem prema Klagenfurtu, trebao bih preći brojku od 5.000 prijeđenih kilometara. Živila Mazda koja je sredila put do Zagreba preko Beča do Zricha, živile švicarske i austrijske željeznice koje su sredile puteve do Berna, Basela, Innsbrucka i Klagenfurta (dva puta), živio Powerade, živila Uefa što je akreditiranim novinarima omogućila besplatan sav javni prijevoz. I to u prvoj klasi. Drugo ni ne zaslužujemo, ne? Živili i svi oni koji nam te puteve učine zanimljivijima.

O nogometu već sve znate. Nizozemci su presavršeni da bi trajali, Portugalci i Španjolci su dobri, ali ne nedodirljivi, Nijemci imaju slabosti, Francuzi i Talijani međusobno se bore za slamku spasa koju im ionako u rukama drži Marco van Basten, a u svemu tomu Hrvatska ima odličnu šansu napraviti nešto povijesno.

Patent portae. Vrata su otvorena. Slaven Bilić ima priliku postati najvoljeniji čovjek u Hrvatskoj, ikad, ako to već nije. Ne samo to, ima priliku napraviti najveći rezultat koji je hrvatski trener ikada napravio, no budimo do kraja iskreni - od bronce na SP-u veće može biti samo zlato na EP-u.

Od te prilike ne treba bježati, niti se treba skrivati. Ona je sada tu i kako smo naučili u proteklih desetak godina - ne pojavljuje se baš tako često. Podudarili su nam se i trener i generacija i forma i, realno, ždrijeb, na dečkima je da poginu na terenu kako bi ostvarili rezultat za pamćenje. Uspjeh su već ostvarili i kod kuće će biti dočekani kao junaci, ali i oni sami najbolje znaju koliko su blizu dočeka sa 100.000 ljudi na Jelačić-placu. Sada svi imaju šansu, pa tako i mi.

Navijačima smo već napisali toliko hvalospjeva da bi čovjek pomislio da nam plaćaju, samo je pitanje s čim s obzirom da i posljednje eure iz čarapa Hrvati vade kako bi svjedočili četvrtfinalu u Beču.

Pisao sam i o gradovima, i o organizaciji Eura, pa u nedostatku boljih tema (prijedloge primam radnim danom do 8-23 sata, subotom i nedjeljom zatvoreno) podijelio bih s vama nekoliko savjeta, komentara i razmišljanja:

1. Kad idete u Švicarsku i Austriju, idete u - Švicarsku i Austriju. Ne na Karibe, ne u Zagreb, ne u bilo koje normalno mjesto na svijetu gdje je u lipnju razmjerno lipanjska temperatura. Sukladno tome, ako idete na tri tjedna biti novinar, treba vam 10 košulja s dugim rukavima i nula s kratkim, a ne tri s dugim i 10 s kratkim. Čisto za znate.

2. Ako ikada budem nastupao u 'Ne zaboravi stihove' (što se, za vaše dobro, nadam nikad neće dogoditi), naručujem sljedeće pjesme: Ej dušo 'ko nam brani, Umbrella, Srce vatreno, How far we've come, Tri sam ti zime šaptala ime, Have you ever seen the rain; to su neke od 30 pjesama koje sam preslušao jedno 327 puta na mp3 playeru jer svaki put zaboravim ponijeti kabel za prebacivanje pjesama. Molim ne čuditi se mixu pjesama, kao da vi isto ne slušate sve i svašta. Jedino narodnjaka nema, nije ovo Olićev mp3.

3. Kranjčar bolje igra u sredini nego na boku. (OK, to smo mogli znati i prije).

4. Švicarska je prekrasna.

5. Švicarska je jako, jako skupa.

6. Hrvatski navijači su najglasniji, ali nizozemski su najkreativniji. Za titulu "Stvarno sam se potrudio" navijača trenutno bitku za prvo mjesto vode hrvatski "Obrijao sam dlake po leđima u kvadratiće" i nizozemski "20 pravih mrkvi visi mi s kacige na glavi".

7. Hrvatska kuhinja je puno bolja od svakodnevnog kebaba, hot-dogova, wurstova, čipsa i onoga to nam pod kodnim imenom "Food" podmeću u press centrima.

7.a. Ako ste umorni i više ne raspoznajete engleski jezik, nemojte naručiti cucumber soup, jer je to juha od krastavaca, ili kako je u narodu zovu, "Najgora juha na svijetu".

8. Slaven Bilić daleko je najcool izbornik na Euru, iako je i Otto Rehhagel tu negdje.

9. Joachim Low ne zna da košulje proizvode i u nekoj drugoj boji osim bijeloj.

10. Otto Barić, Tomislav Ivić, Ćiro Blažević - vrijeme je za mirovinu. Puno ste dali, hvala vam, puno ste osvojili, sjajni ste, ali - vrijeme je za mirovinu.

11. Putovao bih ne 5.000 kilometara nego 50.000 kilometara samo da ne pratim "nogometne emisije" koje vodi onaj sjajni dvojac djevojaka. Dajem dvije karte za četvrtfinale onome tko HTV-u objasni da muškarci vole i žene i nogomet, ali ne skupa. Kad trebamo zgodne cure "gledamo" Internet, kad gledamo nogomet - želimo pitanja i odgovore od ljudi koji znaju o nogometu više od nas, a ne manje.

12. Šalio sam se, nemam karte za četvrtfinale. I da imam, ne bi ih dao ni bratu kojeg nemam. Inače, ako karte prodajete, nemojte čekati zadnji trenutak jer cijena pada s približavanjem utakmice. Za Nizozemska - Italija netko nam je nudio 800 eura dosta prije utakmice, prekjučer smo vidjeli kako se karta za Španjolska - Švedska neposredno prije prodaje za 250.

13. Kad si umoran, možeš spavati bilo gdje.

Na kraju bih se još zahvalio Ireni, Tanji, Nicole i Michaelu, Švicarcima koji su dobili karte za Hrvatska - Poljska i počastili nas pivom u vlaku za Klagenfurt - živili! Prvi krug zaista nije bio naklonjen Michaelu, koji je "pola Švicarac, pola Čeh", no budu ga Hrvati večeras razveselili.

Nisam još ovaj prostor koristio za pozdrave, pa da i to napravim - Dodiću, Petkovcima, Nataliji, Bocki, vjernoj čitateljici majci i nadasve - Dubravki. To vam je umjesto Tobleronea, spomenuo sam već cijene u Švicarskoj. Rekao bih 'nadam se da se brzo vidimo', ali zapravo se nadam da se vidimo što kasnije. HRVATSKA do kraja!!!