Kurs - Južna Afrika

Ždrijeb kvalifikacija za SP 2010. nije nam dozvolio da dugo uživamo u mukama koje smo svojim nogometnim znanjem i srcem podarili Englezima. Evo nas opet s njima i njihovim problemima, no ovog puta u neusporedivo drugačijem ozračju.

Sjećamo se jako dobro arogancije s kojom su pristupili skupini "u kojoj su sigurno prvi" prije dvije godine i onog velikog zadovoljstva kad smo ih s 2:0 prizemljili u Maksimiru. Ovog puta u cijelu priču ulaze znatno skromnije i poniznije, a čak su i njihovi zajedljivi i samoljubivi mediji ovog puta Hrvatsku istaknuli glavnim favoritom naše skupine. Tko ne poznaje engleske novinare i medije, neće moći shvatiti magnitudu tog priznanja.

Fabio Capello i njegovi izabranici ne kotiraju visoko u tamošnjoj javnosti. Izbacivanje s europske smotre ovog ljeta pojačao je dojam o "preplaćenim milijunašima koje nije briga za malog čovjeka". No, nemajte dvojbe. Dogodi li im se pozitivan rezultat narednog tjedna u Maksimiru, u trenu će opet postati heroji nacije i "momčad koja će osvojiti svijet u Južnoj Africi". I zbog toga bi bilo dobro zadržati ih "na uzici" od samog starta kvalifikacija.

No, Englezima ćemo se posvetiti sljedećeg tjedna, ispred nas je Kazahstan. Reprezentacija bez većih uspjeha, s nepoznatim igračima iz svoje domaće lige, ali opet ni približno razine Andore koju možemo pobijediti "s trećom momčadi". Kazahstan se mora, a sigurno i hoće, shvatiti maksimalno ozbiljno, jer bilo kakav posrtaj odmah na startu bio bi ružna uvertira u ciklus u kojemu opet očekujemo velike stvari.

Protiv Kazahstana u subotu otvaramo svoj osmi kvalifikacijski ciklus, a u sedam dosadašnjih čak šest puta smo osigurali velika natjecanja. No, za razliku od kvalifikacija za EP 2008., novi ciklus nudi teži put, jer će se u Južnu Afriku plasirati samo pobjednici skupina i jedan najbolji drugoplasirani, dok će ostali drugoplasirani ići u dodatne kvalifikacije. Uspjeh na startu protiv Kazahstana i Engleske gurnuo bi nas u veliku prednost uoči puta u Ukrajinu i domaćinstva Andori u u listopadu.

Zanimljivo je da ćemo ovog rujna po prvi put imati "blok-utakmice" na otvaranju kvalifikacija. Nikad dosad na početku ciklusa u rujnu nismo igrali dvije utakmice u razmaku od četiri dana, uvijek bismo kretali samo s jednim startnim ispitom. Statistika kaže da smo od sedam navrata samo dvaput kvalifikacije otvarali kod kuće, a samo jednom pobijedili, Mađare u kvalifikacijama za SP 2006.

Najvažnije ovog trenutka je - Slaven Bilić i njegov stožer na raspolaganju imaju praktično sve ono što žele, osim Nike Kranjčara i Eduarda da Silve, koji će se reprezentaciji priključiti iza Nove godine. Nikino mjesto već je ugrabio sve bolji Ivan Rakitić, a Dudu je i pola godine nakon nesretne ozljede "tiha patnja" svih hrvatskih navijača. Iako su Petrić, Olić i Klasnić dali sve od sebe u ovih šest mjeseci, malo je onih koji s velikim nestrpljenjem ne očekuju povratak našeg najefikasnijeg napadača. Jednako tako i upoznavanje s još jednim našim "Južnoamerikancem" Darijom Cvitanićem, koji će još malo pričekati na ono što je prije desetak dana u Sloveniji doživio Ivica Križanac. Nadamo se da je u Amsterdamu već žestoko prionuo usavršavanju hrvatskog jezika.

Protiv Kazahstana Bilić će imati prigodu za "generalnu probu" uoči srijede i Engleske, makar je prilično sigurno da neće biti velikih eksperimenata sa sastavom. Ovaj će tjedan donijeti odgovor na pitanje hoće li se u zadnjem redu Bilić odlučiti za prokušane snage Roberta Kovača i Josipa Šimunića, te koliko je nakon ozljede spreman kapetan Niko Kovač. Velika je vjerojatnost da će mu Bilić dati samo jedno poluvrijeme protiv Kazahstana, kako bi ga uveo u ritam za srijedu i saznao može li na njega računati za svih 90 minuta bitke protiv Engleza.

Nova jednogodišnja avantura je pred nama, čeka nas nova gomila uzbuđenja s reprezentacijom kojom se ponosimo i koju volimo. Mirno more "kockasti" i sretno uplovljavanje u južnoafričku luku!