Prvoligaški zimski san

Još smo jednu prvoligašku jesen zaključali u almanahe i arhive i polako tonemo u predugi dvoipolmjesečni zimski san. Iza nas je gotovo pet mjeseci borbe i "oranja" hrvatskih stadiona u polusezoni koja je donijela dosta toga novoga.

Novost je prije svega povratak nedjelji, što su gledatelji "kaznili" značajnim padom posjete stadionima. Nedjelja zaista nije najsretnije rješenje za što bi se moglo navesti na desetke razloga. Osim jednoga. Televizije. Mnogi su umjesto smrzavanja i nažuljavanja stražnjice na (uglavnom) neudobnim tribinama odabrali svoj udoban naslonjač i daljinski upravljač.

Ideja o direktnim prijenosima svih utakmica po uzoru na druge bogatije i organiziranije lige je dobra i zanimljiva. No, svaki plus nosi i neki minus, a na Udruzi prvoligaša je da odluči je li manjak gledatelja na tribinama vrijedan "televizičnosti" je li račun na kraju pozitivan ili negativan, kad se podvuče crta ispod svih parametara.

Novost je i da Dinamo više nije tako dominantan i nedodirljiv. Silne prodaje napunile su kasu, ali su neminovno donijele i pad kvalitete. Ipak Modrići, Eduardi, Ćorluke i Vukojevići ne niču kao gljive poslije kiše i čini se da će se "modri" načekati da opet u svojoj svlačionici generiraju toliku količinu talenta i moći.

Dojam je da je Marijan Vlak ipak donio neke pozitivne pomake u Dinamovoj momčadi i bit će zanimljivo vidjeti kako će "modri" izgledati nakon što prođu pripreme tijekom zime. Kadrovskih promjena bi moglo biti, no teško da će one biti velike. Zima nije vrijeme za neke "drastične rezove", no očito je da neki dovedeni igrači nisu opravdali uloženo.

Hajduk je nakon "toplo-hladnog" početka jeseni, postao jako "vruć" u završnici. Ante Miše je dao glazuru na dobar rad svog prethodnika Vučevića, oslobodio "zvijeri" iz dotad prestrašenih Hajdukovaca i napravio seriju kojom je ostao "puhati za vratom" Dinamu sve do sredine veljače. Za Hajdukovce je šteta što sezona završava, jer su se nakrcali samopouzdanjem i pobjedničkim duhom. Bit će jako zanimljivo vidjeti kako će oba trenera koncipirati zimske pripreme, jer ih već na otvaranju proljeća čeka veliki derbi pred 30.000 navijača na Poljudu.

Zanimljivo je baciti pogled na statistiku jesenskog dijela. Ona otkriva da je Dinamo gubio bodove od svih momčadi iz gornjeg dijela ljestvice: porazi od Hajduka, Slavena i Rijeke, remiji sa Šibenikom i Zagrebom. S druge strane, Hajduk je bodove prosipao na neuobičajenim mjestima. Osim potopa na "neutralonom" Maksimiru protiv Zagreba, Splićani su izgubili čak 8 bodova od tri najlošije momčadi lige: Croatije, Intera i Zadra. A pobijedili su Dinamo u derbiju u Maksimiru.

Šibenik je zaslužio titulu najugodnijeg iznenađenja, iako klub koji ne luta u stručnoj politici i vjeruje svojim trenerskim odabirima više ne bi trebao biti iznenađenje. Nakon Pudarovog brzog uzleta (i još bržeg pada), Ivica Kalinić stvorio je momčad "iz ničega", pokazavši da ima pravi "nos" za prave igrače. Stvorio je kompaktnu i agresivnu momčad temeljenu na čvrstoj obrani, bez pravih zvijezda i velikih imena. Iz takvog rada proizašli su novi "eksponati" za koje će se boriti veći i bogatiji klubovi, poput Kulušića, Rodića ili Zeca.

Ako bismo išli tražiti najbolje igrače jeseni, pronašli bismo ih na uobičajenim adresama. Kalinić, Andrić i Skoko u Hajdukovom, Mandžukić i Mikić u Dinamovom dresu pokazali su najviše. Uz njih, "stari asovi" poput Vugrinca, Mumleka ili Bule pokazali su koliko vrijedi iskustvo i koliko se od njih može naučiti. I Bojan Vručina može u kategoriju onih koji su dokazali klasu.

Igrač koji je najviše napredovao bez ikakve dvojbe je Drago Gabrić. On se od "nedefiniranog kotačića" prometnuo u ključnog igrača Hajduka kojemu daje veliku energiju na obje strane terena. Iako je najkorisniji igrač Rijeke, dojam je da novi korak naprijed nije pokazao iznimno nadareni Anas Sharbini. Pomalo nezainteresiran i nestrpljiv "pobjeći" s Kantride, Sharbini svoju momčad nije učinio boljom.

Nove snage? Bilo ih je i ove sezone, što god mislili o HNL-u, on će i ove sezone izbaciti nekoliko vrlo zanimljivih imena. Tičinović i Badelj ušli su gromovito u sezonu, ali su kasnije saznali da ipak još moraju puno izotoničkih napitaka popiti da bi se nosili s "velikim momcima". Na proljeće ćemo puno više pratiti i Palića, Sivonjića, Zeca, Kulušića, a najbolji Dinamov posao minulog ljeta mogao bi biti vižljasti i agresivni Ibanez.

Razočaranja? Morales, Hrgović, Jertec, Brkljača i Terkeš. Čileanac nije loš igrač, ali uz dužno poštovanje nije niti "M" od "Modrića", a Hrgović je razočarao najprije Hajdukovce odlaskom u Dinamo, a onda Dinamovce svojim lošim igrama. Jertec je trebao biti "najveće pojačanje Hajduka", no "tijelo od šećera" osiguralo mu je promatračku ulogu. Brkljača se više posvetio pregovorima sa Chievom nego igrama za "pjesnike", a prošlogodišnji najbolji strijelac HNL-a Terkeš brzo se vratio u prosječnost.

Zima svake godine donese nova uzbuđenja, nove transfere, nove povratke uglavnom "izgubljene djece" koja ili ne uspiju u inozemstvu ili ne pronađu dovoljno unosne inozemne angažmane. Hajduk i Dinamo najavljuju da će u proljeće ući još jači, a na ostalima je kao i dosad - da pokupe "mrvice". Dva i pol mjeseca bez HNL-a? Brzo će proći...