Packe

Domaće ili strano?

Tomislav Pacak • petak, 19.12.2008.
Domaće ili strano?
Foto: Davor Sajko

Dinamo i Hajduk ove su zime otišli u suprotnim pravcima što se kupovine igrača tiče. S jedne strane Splićani dovode ono što se nudi u Hrvatskoj, Dinamo, pak, pojačanja traži na nekim drugim geografskim dužinama i širinama. Tko je u pravu? I da li je itko?

Odgovora je mnogo i svi mogu biti točni. I pogrešni. Dinamo. Hajduk. Oboje. Niti jedan. A jedini trenutno točan odgovor je da - ne znamo.

Voljeli bismo misliti da barem u klubovima znaju, no povijest nas uči drugačije. Dinamo se itekako znao opeći sa strancima, posebno Južnoamerikancima. Dovoljno je prisjetiti se Andersona, "čovjeka od milijun dolara" od kojeg ni Clint Eastwood ne bi napravio ozbiljnog igrača. No Anderson tu nije jedini primjer, Dinamova pojačanja izvana često su znala biti promašaj. Dok, s druge strane, niti jedan od njih nije postao Luka Modrić, ako ne računamo Eduarda kojeg je teško smatrati plodom sjajnog skautinga kluba.

No, s druge strane, i Hajduk je imao ne tako davnih razdoblja gomilanja prosječnih igrača u svlačionici, što je samo poslužilo Dinamu da učvrsti svoju dominantnu poziciju u našim okvirima.

Pokušao je Dinamo i s mladim igračima iz Hrvatske - 2003. okupio je praktički mladu reprezentaciju, no taj "dream-team" doživio je neuspjeh. Iako je ta generacija imala nekoliko danas europski ozbiljnih igrača, poput Eduarda, Kranjčara i Pranjića, u Dinamu su tada shvatili da mladost bez iskustva, neovisno o talentu, neće daleko dogurati.

Dinamo je probao i s vraćanjem svoje "djece", što se opet pokazalo relativno neuspješno, pa se okrenuo strancima, ali to je donijelo više promašaja nego pogodaka. "Romantičari" će reći da je najbolji put vlastita škola, ali, objektivno, ne izlaze ni iz nje Modrići, Kranjčari i Ćorluke svake godine. Što lijepo pokazuju primjeri Badelja ili Lovrena.

Optimisti će reći - Dinamo je probao sve, oni manje skloni aktualnoj Upravi bit će skloniji upotrebi riječi "lutanje". Puno drugačije nije ni u Hajduku, koji, istina, rješenja nije tražio u Brazilu, već u jeftinijoj - BiH.

Na kraju, neće biti bitno da li je Calello iz Argentine, a Brkljača iz Zagreba. Jedino važno jest - koji je bolji? A ovoga trenutka to ne znamo; Brkljačine mogućnosti znamo u okvirima Zagreba, ne znamo kako će igrati u Hajduku. A o Calellu, pak, ne znamo ništa, jer Youtube i navijački forumi nisu mjesto gdje ćete to naučiti.

Čelnici klubova, na kraju krajeva, plaćeni su upravo za donošenje ovakvih odluka. To je njihova obveza i pravo, ali za nju bi trebali snositi i odgovornost. Ako se pokaže da je pametnije kupovao Hajduk - nije li u Dinamu netko odgovoran za to, kao što su odgovorni treneri kada se ne igra dobro? Neće li i u Hajduku netko biti kriv ako Brkljača ne ispadne pojačanje već samo višak u svlačionici?

Do prvih utakmica možemo samo nagađati jesu li Slepička i Tomasov pojačanja, premda oni po reputaciji i igrama iz Zadra i Sparte - to jesu. No, prijelazni rok može biti objektivno ocijenjen tek za šest mjeseci, godinu ili dvije, kada vidimo kakav će igrač postati Tomasov, kako će se snaći Sivonjić, kako će igrati Calello.

Iz današnje perspektive, u Hajduku sigurno ne bi radili takvo slavlje kada su doveli Antu Rukavinu. Niti bi se Dinamo "šepurio" dovođenjem Nowotnog ili Andersona Coste. S druge strane, u Modrom bi salonu Ibanez bio predstavljen kao glavno pojačanje, a Jertec u "bilom" - ne bi. Poanta je - danas ne možemo znati.

Povijest nas, ipak, uči određenim trendovima. Činjenica je da su i Dinamo i Hajduk bolji kada su im glavne poluge - vlastiti igrači. Kada u "bilim" redovima ima dišpeta, kada u modrima ima "purgerske" krvi. Isto tako, dojam je da je Dinamo bolje znao razvijati hrvatske igrače, poput Pokrivača i Vukojevića, nego Južnoamerikance, premda isto tako treba reći da u Hrvatskoj nema igrača koji znaju koliko i Sammir i Morales.

Iz te perspektive, bliže nekakvim logičnim izborima je Hajduk koji se puni iz "hrvatskog bazena", s igračima kojima sigurno manje treba na prilagodbu na HNL.

Međutim, ta će logika brzo pasti u vodu pokaže li se Calello pojačanjem, nastavi li Sammir igrama s kraja jeseni, napreduju li dodatno Ibanez i Morales; tada će pametnija biti - Dinamova strategija.

Ocijenjivati ih danas - nema smisla. Ima, međutim, smisla o tomu razgovarati jer - o čemu bismo drugom dok se nogometaši skijaju ili kupaju? A dok uvjeravate prijatelja da je Slepička bolji od Tomasova, ili obrnuto, želim vama i vašim obiteljima - čestit i blagoslovljen Božić.

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!