"Bog je stvorija čovika, a ja košarku"

"Zadarski lonac" je proključao. Već treći trener zasjeo je na tu (ne)zahvalnu klupu ove sezone, a željena Euroliga sve sigurnije migolji iz ruku. I dok se u godinama koje su iza nas gnjev za poraze, neuspjehe i loše sezone uglavnom prelijevao između sudaca i "Pedra s Tuškanca", ove sezone Kalelarga je konačno suočena s istinom. KK Zadar ne radi dobro. I to ne od danas.

Raščlanjivanjem razloga zbog kojih su zadarski košarkaši lavovi u Jazinama ili Višnjiku, a miševi u svim drugim dvoranama, vjerojatno bi se bolje bavili psiholozi, numerolozi ili astrolozi. Definirati zašto Zadar svoju golemu navijačku prednost i nevjerojatnu činjenicu da ove sezone u prosjeku proda oko 6.000 ulaznica ne može pretvoriti u rezultatski profit i klupski napredak na svim razinama, zaista je "milijunsko pitanje".

Umjesto još jedne subjektivne generalne analize radnog naslova "Veliki Zadar u velikoj Euroligi", današnju priču posvetit ćemo osobi koja u Zadru "vedri i oblači" već desetljećima. Konačno, čovjeku koji potpisuje izjave "Zbog mene je Zadar grad košarke" i "Ja sam stvorio košarku u i u Zadru i u Hrvatskoj", automatski si pripisuje i odgovornost za ono što u njoj ne valja, zar ne?

Giuseppea Giergiju kao košarkaša nikad nisam imao prilike gledati, iako sam razgovaro s mnogo ljudi koji jesu. Zbog te činjenice ne želim dovoditi u pitanje njegovu igračku "genijalnost", niti osporavati njegove igračke kvalitete. Mogu samo prenijeti dojam uglednih imena s kojima sam o Giergiji razgovarao, a koji u većini potpisuju izjavu da postoji samo jedan čovjek neokaljanog imena i prezimena koji zaslužuje nositi titulu "oca" zadarske košarke. Onaj po kojemu se zove nova dvorana u Višnjiku. Onaj koji je, prema nekim informacijama, Zadar napustio između ostalog baš i zbog samoproglašenog "stvoritelja".

Vjerojatno ne postoji teže mjesto na svijetu za biti mladi košarkaš od Zadra. Pored svih "stručnjaka i procjenitelja", tu je uvijek onaj koji vam je spreman reći kako "niste njegova razina i nikad nećete biti". U gradu u kojem egzistira autor izjave kako je "mali Iverson dobar, ali samo lošija kopija njega". Čovjek koji kaže kako je "Navarrov jednonožni šut njegov izum". Trener koji nikoga ne trenira, a svakome dijeli packe. Čovjek koji svaku rečenicu počinje i završava s "ja".

Godinama je Pino Giergia centralna figura zadarskog kluba, koji vrluda bez prave vizije, s rješenjima "od danas do sutra". Godinama Pino Giergia ne dozvoljava nikome da se izdigne iznad njega ili bolje rečeno - iznad slike koju je o sebi stvorio. Godinama Zadar bira trenere koji "šute i trpe", a oni koji to nisu u stanju - moraju biti spremni trpjeti "stručne opaske". Zbog toga trenerski autoriteti poput Jasmina Repeše pristojno zahvaljuju "ali imaju nešto drugo u planu". Makar to bilo i "branje maslina u Čapljini".

Dovoljno se sjetiti najnovijeg poraza u (ne)angažiranju Amerikanca Wrighta i javne "prepirke" na relaciji sportski direktor - trener. Plesliću je javno "dano povjerenje", a kad je čovjek snimio situaciju i odlučio napraviti korake koje je smatrao nužnima - zaradio je od Giergije javno ismijavanje. Pleslić nije želio Becka, htio je dovesti Subotića. Giergia mu je preko novina poručio da "Becka treba vratiti", a "igrača poput Subotića ima u Boriku koliko hoćeš".

Osim javnog sramoćenja svog trenera, Giergia je još jednom dokazao svoju već nadaleko poznatu aroganciju, nepoštovanje i prepotenciju. Osobine koje ne posjeduju šampioni, stvari kojima se ne diče velikani. A Giergia sebe krsti i jednim i drugim.

Giergiji se u mnogim kuloarima spočitava (nikad dokazana) priča o proviziji od igrača koje dovodi. Giergia je jedini hrvatski sportski djelatnik optužen za silovanje tijekom jednog velikog natjecanja. Giergia je jedini član uprave kojeg je bivši igrač ismijavao i prozivao filmom preko Youtubea. Giergia je jedini hrvatski sportski direktor s kojim treneri ne žele komunicirati. Giergia je jedini hrvatski trener koji je prognozirao "veliki košarkaški boom na Kosovu". Giergia je jedini hrvatski košarkaš koji je sam sebe proglasio većim i od Kreše Ćosića.

Noga Aci Petroviću, noga Denisu Plesliću. Prije toga desecima drugih "potrošnih nedostojnika". Ali on je "oprao ruke". Najnoviji izum iz laboratorija "onoga koji je stvorija košarku" zove se Zmago Sagadin. Bit će jako zanimljivo vidjeti kako će to ispasti. Zmago i Pino, soba do sobe. Za obojicu kruži priča da ih je pregazilo vrijeme i da današnja košarka više nije onaj sport u kojemu su nekoć postizali uspjehe.

Da je Pino Giergia košarkaški radnik čiji mentalni sklop odavno pripada prošlosti - više nitko (osim njega) ne može osporiti. Je li i Zmago Sagadin "zaspao u vremenskom stroju" - tek ćemo saznati. Košarkaški Zadar je upravo zavrtio bubanj na koltu. Igra se ruski rulet.