Packe

Povratak Dudua zasjenio probleme

Tomislav Pacak • četvrtak, 12.02.2009.
Povratak Dudua zasjenio probleme
Foto: Bruno Karadža

Raznovrsni su osjećaji nakon nastupa Hrvatske u Bukureštu - zadovoljstvo rezultatom, nezadovoljstvo igrom, sreća zbog Eduarda da Silve, zabrinutost zbog malo stvorenih šansi. Dojam je, ipak, da je pluseva više nego minusa...

Bez daljnjeg stoji činjenica da nije lako doći u Bukurešt i upisati pobjedu, makar i u prijateljskoj utakmici, makar i uz činjenicu da su domaći nastupili bez Mutua i Chivua. Rumunjska nije tek prosječna reprezentacija, radi se o momčadi koja je ili izborila ili bila vrlo blizu svih velikih natjecanja u posljednje vrijeme. Prije samo sedam mjeseci u posljednjem su kolu imali šansu čak proći "skupinu smrti" na Euru. Stoga nema dvojbe da će "tri boda" iz rumunjskog glavnog grada puno učiniti za samopouzdanje hrvatske reprezentacije kojoj upravo takva injekcija i treba nakon odlaska Nike Kovača, a uoči presudnog ogleda s Ukrajinom u kvalifikacijama za SP.

S druge strane medalje, kada rezultat nije tako dobar, tvrdi se kako "u prijateljskim utakmicama rezultat nije previše bitan". Ako je tako, i ako oduzmemo argument dobrog rezultata iz bukureštanske formule, onda dojam nije posebno ružičast.

Hrvatska nije igrala dobro - priznali su to i igrači, pa i dio stručnog stožera, djelomično i izbornik Bilić. Netko će reći - samokritično, ali, dodao bih, i objektivno. Čim "imamo prostora, možemo bolje", to znači da dosta toga nije štimalo.

Hrvatska stvara malo šansi i to djeluje kao glavni problem, iako je uzrok tomu puno manjih problema, primjerice forma presudnih pojedinaca poput Luke Modrića. Danas je malo momčadi uopće sposobno stvarati šanse na postavljenu obranu, Hrvatska trenutno nije jedna od tih. Veseli, stoga, što smo oba pogotka dali iz prekida koji su, uz kontru, najbolji način za postizanje pogodaka. Ako već nemate Lea Messija u momčadi.

No, nakon prijateljskih ogleda ne treba previše secirati ni igru. Lani nas je u istom terminu samljela Nizozemska, pa to nije bio nikakav pokazatelj za nastup na Euru; ne treba onda ni posebne zaključke za Ukrajinu izvlačiti iz Bukurešta.

Najvažnije je bilo vidjeti - pojedince. Kako se Jurić uklopio, kako se Kranjčar oporavio, što nam donosi Čale i najvažnije - kako izgleda Eduardo da Silva?

Srećom, sva pitanja dobila su pozitivne odgovore. Jurić možda nije oduševio širu javnost, ali ako uzmemo u obzir tremu debitanskog nastupa i upoznavanje sa suigračima - posao je odradio korektno. Ako je vjerovati Biliću i stručnom stožeru, i malo više od toga.

Čale nema tako nezahvalnu ulogu - naslijediti kapetana Kovača - ali je svojim nastupom dao Biliću povoda za razmišljanje. Pranjić briljira u Heerenveenu, ali ne na mjestu lijevog beka. Na toj poziciji Pranjić ne stigne puno dati prema naprijed (ili ga momčad ne zna iskoristiti), a nažalost, često "curi" upravo po toj strani. Čale donosi više čvrstine (i visine) u zadnji red, a lijevom beku to je nekako i osnovna funkcija. Hoćemo li ovdje gledati žestoku bitku za poziciju?

Kranjčar je, pak, u 45 minuta pokazao sve što donosi ovoj momčadi, premda mu je ovo bio prvi nastup nakon stanke. Osim što je postigao pobjednički pogodak, Niko je unaprijedio našu pas igru, dao nam više "okomitosti" i pritom složio nove slatke brige Biliću - Rakitić ili Kranjčar, ili u drugoj verziji, Petrić ili Kranjčar? Odgovore donosi budućnost...

I šećer na kraju, Eduardo da Silva. Nevjerojatno je zapravo kako je dobar Euro Hrvatska odradila bez tog sjajnog igrača, možda i najboljeg kojeg imamo. Teško je očekivati da nakon godinu dana pauze u prvom nastupu bude briljantan, ali Dudu je bio sjajan; ne sjajan kao "vratio se i trči po terenu" nego sjajan kao "asistirao je za pogodak, uklizavao, skoro namjestio još jedan, dodavao petom, okretao čuvare". Nastavi li se njegov povratak u formu normalnom putanjom, uhvati li kontinuitet u dresu Arsenala, Dudu će biti daleko najveća prijetnja Ukrajincima u lipnju. Pokazao je već sinoć kako se radi o igraču koji je jednostavno - opasan. Prodorom, driblingom, udarcem, asistencijom, zadržavanjem lopte - Eduardo može sve. I zato nam je njegov povratak stigao kao ozeblima sunce...

Upravo ćemo po njegovom povratku i pamtiti pobjedu u Rumunjskoj, dok će sve ostalo pasti u zaborav nakon prve službene utakmice; kao što je to, uostalom, uvijek slučaj s prijateljskim utakmicama. Štoviše, veseli što ova reprezentacija i u takvim ogledima upisuje trijumfe, a ne rasprodaje teško stečeni ugled kao što se prije znalo događati...

Sviđa ti se članak? Podijeli ga!

Sadržaj se nastavlja
Za komentiranje članaka morate biti prijavljeni kao član Sportnet Kluba. Prijavite se!