Dobrodošli kući. Tu vam je i mjesto!

Toliko je već tinte, glasnica, papira i gigabajta minulih godina potrošeno na osporavanje logike pripremanja hrvatske nogometne reprezentacije u slovenskom Čatežu, da je posljednji "otkaz" dugogodišnjem kampu naše selekcije popraćen praktično uz "pucnjavu" šampanjačkih čepova. Slaven Bilić svoju družinu vodi na pripreme u Rovinj, a duše svih onih koji su se "borili" da se "hrvatske pobjede kuju na hrvatskom tlu" su napokon mirne. Barem zasad.

Trenutak za nogometni otkaz Slovencima je i loš i dobar. S jedne strane je ponudio zrno zadovoljštine jer smo Slovencima "pokazali figu" zbog političkih ucjena njihove Vlade prema Hrvatskoj. S druge je zakamuflirao sramotnu činjenicu da HNS ni 19 godina nakon prve odigrane utakmice nije uspio izgraditi stalni dom najpopularnije, najkomercijalnije i najprihodovnije reprezentacije našeg sporta. Reprezentacije za koju Vlatko Marković voli reći kako "hrani još 20 selekcija unutar HNS-a".

Tuheljske Toplice su već postale pravi "Godot" hrvatskog nogometa. Kameni temeljci su postavljeni, slikavanje odrađeno, slasni kejtering odavno probavljen. I ništa. Financijske sumnje i nejasnoće još uvijek obavijaju čitav projekt, a jedino što je sigurno jest činjenica da bageri ne rade, a kamen temeljac omotava mahovina.

Uslijed takve neinventivnosti i nejasnoće, koje predsjednik HNS-a u svom poznatom arogantnom stilu odbija razjasniti i precizirati, hrvatska je nogometna reprezentacija svoj dom stvorila preko granice. U kampu koji nije Milanello, ali je za razliku od Tuhelja barem - završen.

U međuvremenu se iz naših reprezentativnih redova moglo čuti kako je zapravo "bolje biti u Sloveniji, jer u Hrvatskoj nikad ne bismo imali takav mir". Nije moguće da sve ostale svjetske reprezentacije koje se pripremaju u svojim zemljama rade u nemiru i neredu? Engleski novinari čudili su se tom podatku, rekavši da bi za njih velika sramota bila kad bi njihov savez odveo reprezentaciju na pripreme u - Škotsku.

Slušali smo i kako "u Čatežu imamo sve što poželimo, svi su uslužni i čak navijaju za nas". Zar je to čudno? Plaćaš 100.000 eura godišnje za "sobu, mir i ptičje mlijeko" i još se trebaš zahvaljivati na tome? Navijaju za nas? Navijali bi i u Tuheljskim Toplicama ili na Bjelolasici za Somaliju i Kirgistan, kad bi od njih imali financijskog i gospodarskog interesa.

Godinama već hrvatska reprezentacija ostavlja novce u Čatežu, nudi im vrhunsku reklamu i referencu koja vrijedi nekoliko puta onih 100.000 eura koje im još HNS za to plati. Cijela Hrvatska zbog reprezentacije zna za Čatež i nerijetko tamo odlazi uživati u čarima tih ugodnih toplica. Međutim, kad je grad Čatež trebao uložiti nešto novca u terene na kojima se hrvatska reprezentacija priprema - gradonačelnik je odredio kako to "nije prioritet".

Dio slovenskih medija pokušao je odigrati prljavu igru nakon što je objavljeno da Hrvatska iz Čateža seli u Rovinj. Napuštanje Čateža pokušali su "izreklamirati" utjecanjem politike na sport, što je po zakonima Uefe i Fife najstrože zabranjeno. Njihovo "anonimno duboko grlo" navodno ih je izvijestilo o tome kako se Biliću "naređeno" da se "zbog političkih razloga preseli u Hrvatsku".

Sam izbornik je rekao kako "ne možemo zanemariti činjenicu da odnosi između zemalja nisu dobri", međutim cijela priča sa Slovenijom zapravo i nema previše veze. Konačno - Slovenci su suvlasnici i Tuheljskih Toplica u kojima bi (valjda nekad) trebao niknuti stalni trening-centar naše nogometne reprezentacije, pa to nikome ne smeta.

Kad podvučemo crtu - pripremanje najvažnije hrvatske sportske momčadi izvan granica Lijepe naše zapravo je velika pljuska našem turizmu, gospodarstvu i sposobnosti. Kako izgleda poziv svim narodima svijeta da dođu kod nas na odmor i uživanje, a istovremeno ono najbolje što imamo - šaljemo negdje drugdje? Ako školarce pozivamo da idu na ekskurzije od Prevlake do Dunava, zar isto ne vrijedi za njihove idole i uzore?

Jedna od zadaća hrvatskog sporta je promocija naše zemlje i svega onoga što želimo reći svijetu, a ne znamo kako. Hrvatska nogometna reprezentacija je "brand" koji više nije samo nogometni. U onih nekoliko puta godišnje koliko se okupi i zaokupi pažnju cijele nacije - mjesto joj je u Hrvatskoj.

Dobrodošli kući. Tu vam je mjesto, tu i ostanite.