Dobro jutro tugo

Liga 16 je pred vratima. Sva nadanja da će zdrava pamet nadvladati nerealne i nelogične priče za malu djecu pala su u vodu. Dogodine ćemo definitivno gledati mučenje barem polovice od 16 hrvatskih prvoligaša da završe sezonu.

Iako do danas nismo dobili niti jedan, ali pazite dobro - niti jedan jedini - argument koji bi nas natjerao da barem stavimo prst na čelo i razmislimo ima li smisla uopće pričati o proširenju i ovako siromašnog hrvatskog prvoligaškog društva, po starom dobrom običaju - na silu - priča je prošla. Bez obzira što joj se veliki dio države, navijača, sručnjaka, igrača, nogometnih radnika - žučno opire i hvata za glavu pri pomisli što nas čeka dogodine.

Dvije su osnovne teze koje guraju oni koji su nam poklonili sljedeću sezonu muke i cirkusa. "Razvoj nogometa u manjim sredinama" i "razvoj mladih igrača". Ajmo malo prokomentirati ove dvije teze.

Razvoj nogometa u manjim sredinama? Kojim to sredinama? Kako će prvoligaški život zagrebačke Lokomotive na stadionu u Maksimiru razviti nogomet u manjim sredinama? Tko će to gledati Solin na Poljudu? Uz dužno poštovanje, kakvu nogometnu budućnost očekujemo u Starim Perkovcima?

Sjećamo li se što se dogodilo s Pazinkom, Dubravom, Primorcem, Mladosti 127., Kamen Ingradom? Kratkotrajni prvoligaški izleti svaki od ovih klubova koštao je života. Svaki od ovih ranije stabilnih niželigaških klubova, nakon prvoligaške avanture završio je u bankrotu i nekoliko stepenica nižem rangu natjecanja. Svaki od njih je godinama plaćao nerealne ambicije svojih uprava i većina njih se do danas nije oporavila.

Razvoj mladih igrača? Pretpostavimo za trenutak da je ovo istina, da će HNL zbog proširenja na 16 klubova bolje proizvoditi mlade igrače. Je li to jedini smisao igranja naše lige? Da zarađuju menadžeri i preprodavači? Zar osnovni interes HNL-a ne bi trebao biti rezultat, što kvalitetniji nogomet za one koji su preživjeli sva šibanja i tjeranja s tribina u minulim godinama? Zar ne bi osnovni cilj trebao biti povećanje kvalitete, a time i konkurentnosti naših klubova u Europi, što za posljedicu ima i bolje prodajne cijene naših nogometnih eksponata - ako je to već toliko važno?

Dakle, sve i da taj argument o boljoj proizvodnji mladih igrača stoji, pa nam sad odjednom padne s neba 16 strpljivih predsjednika, 16 iskusnih trenera, 16 sposobnih voditelja omladinskih škola i stotinjak talentiranih budućih milijunaša - tko je spreman objasniti svima nama koji ne razumijemo, kako se u tu priču uklapa nedavno usvojena odluka da se broj stranaca u prvih 11 povisi na čak - šest!? To izgleda otprilike kao da se zadužujete u kamatara da biste otplatili kredit banci.

HNL je i s 12 klubova i oko 300 igrača imao problem da je teško nalazio kvalitetu za ambicije čak i jednog Hajduka ili Dinama, a kamoli za klubove iz zemalja o čijim klubovima naši klinci sanjaju. Što bi se trebalo dogoditi kad tu bude stotinu igrača više, a od tih stotinu ih 90% već danas ne može izdržati zahtjeve modernog, profesionalnog nogometa?

Da, hrvatskom nogometu trebaju Pula, Karlovac, Slavonski Brod, Dubrovnik, Čakovec. Ali ne na silu. Ne na način da ih proguta i ispljune pretjerana ambicioznost, krediti koje ne mogu otplaćivati i bezopotezno sklepana momčad koja će puknuti na polovici prvenstva. Ne na način da ih se gura u nešto za što nisu spremni i u nešto što će njihovom klubu i hrvatskom nogometu nanijeti nesagledive posljedice.

Lijepo je gledati povratak Pule u prvoligaško društvo. Kluba koji je doveo ozbiljnog trenera, koji ozbiljno radi, ima gradski potencijal za stabilnog prvoligaša i stadion koji će obogatiti i uljepšati našu prvoligašku priču. Ali Pula to ne radi od jučer. Pula ima stabilan višegodišnji prvoligaški projekt koji je kulminaciju trebao doživjeti ove sezone promocijom u prvu ligu. I takav bi put trebali slijediti svi ostali klubovi koji imaju ambiciju igrati u prvoligaškom društvu.

Zašto je sramota biti drugoligaš? Veća je sramota ne znati svoje mjesto, svoje domete i svoje realne ambicije. Veća je sramota svojim nerealnim apetitima uništiti klub koji su stvarale generacije i generacije prije sadašnjih. Jaka druga liga temelj je svakog jakog prvoligaškog društva, a mi ćemo Ligom 16 uništiti i jedno i drugo. Zašto? Zbog nečijih promašenih ideja i nerealnih vizija nečega što nema apsolutno ni jednog realnog temelja?

U cijeloj toj priči nikako ne mogu shvatiti mlaka i prešutna stajališta Hajduka i Dinama, iako se Dinamo za razliku od Hajduka barem deklarativno odredio za Ligu 10. Zar našim najvećim klubovima nije jasno gdje ih vodi Liga 16? Koliko će im štete nanijeti novo razvodnjavanje kvalitete, igranje s neravnopravnim protivnicima, još praznije tribine i sponzorska nezainteresiranost?

Koliko smo puta dosad za njihove europske promašaje krivili lošu ligu i činjenicu da u HNL-u igraju 60 minuta, a u Europi treba igrati 90? Zar je moguće da im je važnije što će svaki dobiti po jednog svog "satelita" među prvoligašima ili su se potpuno izmorili i izgubili u bjesomučnoj međusobnoj svađi minulih tjedana i mjeseci da još uvijek nisu shvatili u kakvom će se društvu dogodine "oštriti" za nove Werdere, Šahtare, Rome i Deportiva?

Godina dana u životu čovjeka nije previše. Ali godina dana koja je ispred nas bit će vrlo duga za hrvatski nogomet i ostavit će posljedice koje je danas teško i predvidjeti. Prevarimo li se, bude li Liga 16 donijela oporavak i procvat našeg klupskog nogometa - mi na Sportnetu prvi ćemo se posuti pepelom, priznati svoju pogrešku i prihvatiti da nismo imali pravu viziju. Jesu li za isto spremni i oni "prijeko"?