Nogometni zločin

Dobivaju bitke, ali gube rat

S mislima u Rumunjskoj Dinamo je uspio svoje juniore pobijediti s minimalnih 1:0, u još jednoj predstavi koja je pokazala da Dinamo u Zagrebu nikoga ne zanima, što je tema od koje je nemoguće pobjeći iz tjedna u tjedan...

Dinamo je nakon samo devet kola nadomak petog uzastopnog naslova prvaka. Čak 13 bodova prednosti pred Hajdukom teško je ispustiti u ligi u kojoj je Dinamova gol-razlika 35:3. Istovremeno, izvjestitelji se ne mogu odlučiti da li je na Maksimiru bilo 500, 1.000 ili 1.500 gledatelja. Žalosno je što god izabrali.

Moglo bi se Modrima prigovoriti da protiv Lokomotive nisu išli sto posto, da je po drugi puta ove sezone (Inter) pristup bio malo labaviji, ali teško je u tome tražiti uzroke slabe posjete kada je Dinamo ipak u većini utakmica priredio golijade. Jurčićev Dinamo, pak, ne igra tako lepršavi nogomet da bi bez stopostotnog zalaganja prikazao neku zanimljivu igru; atraktivan je isključivo ako krene borbeno, požrtvovno, silovito.

Problem nisu ni stranci, toliko izlizana, promašena, a sada već pomalo i ksenofobična priča, jer Dinamo je igrao - protiv svojeg juniorskog pogona. Pa ako Zagrepčani nisu htjeli gledati Moralesa i Papadopoulousa, zašto nisu Vrsaljka i Antolića?

U Zagrebu je danas ljudima više stalo do, primjerice, Medveščaka; to govore brojke i statistika, a svi koji to žele demantirati i pokazati da se Dinamo u Zagrebu zaista voli - moraju to učiniti kroz dolazak na utakmice, a ne na forumima ili u razgovorima.

No, žalosna posjeta na kraju je i veliki poraz aktualne uprave; sve dobro i loše učinjeno na kraju se ocijenjuje kroz posjetu, a Mamić, Barišić, Vrbanović i društvo jednostavno su rat za publiku izgubili. I možda je vrijeme da priliku dobiju neki drugi ljudi... Nogometni zločin

"Trebaš izgubiti nešto da bi to znao u potpunosti cijeniti", poslovica je koja se može primjeniti na sve i svašta. Mnogi promatrači Hajdukovih utakmica često nisu dovoljno cijenili sve ono što je Nikola Kalinić nosio na svojim leđima u vrhu Hajdukova napada. Tek sad kad ga nema, a njegove zamjene su ili ozlijeđene ili neadekvatne, vidi se kolika je bila Kalinićeva vrijednost...

Vinkovce Hajduk nije prošao trijumfalno, pa će ući i u treću godinu otkako nije uspio pokoriti neugodnu Cibalijinu tvrđavu. Bod je na kraju dobar, ako se zna da su "bili" 70 minuta igrali s igračem manje, nakon isključenja Josipa Skoke. Nota bene - prvog u karijeri tog 34-godišnjeg australskog Hrvata.

Trener Reja na kraju se morao zadovoljiti činjenicom da već četvrtu utakmicu u nizu njegova momčad nije primila gol, makar je u Vinkovcima debelo "visila o niti". Da vratar Subašić nije iskazao kvalitete zbog kojih je došao u Hajduk i nametnuo se reprezentativnom stručnom stožeru titulom najboljeg vratara HNL-a, nevinost Hajdukove mreže bila bi minulog vikenda okaljana. Ako u te četiri utakmice dodamo i onu na Kantridi, u kojoj je Hajduk oba pogotka primio iz kaznenih udaraca, lako je zaključiti da je obrana trenutno najbolji dio splitske momčadi.

No, što ćemo s napadom? Gurati Senijada Ibričića i Anasa Sharbinija u vrh napada pravi je nogometni zločin, jer dvojica "najplemenitijih" Hajdukovih igrača puno više mogu dati kad su udaljeniji od vrata. Ibro kako-tako, iza sebe već ima jednu sezonu napadačkog "krpanja", no Anas se sve više gubi. Igranje bez lopte u nogama nije Anasova jača strana, a koliko je nezadovoljan i svojom igrom i pozicijom gdje je postavljen pokazao je razočaranim izrazom lica nakon što je zamijenjen u Vinkovcima.

Umjesto njega ušao je Tičinović, koji je napokon iskazao onu živost i brzinu kojoj je zaokupio pažnju javnosti početkom prošle sezone. "Tić" se očito diže pod Rejinim ravnanjem, što nažalost nije slučaj s drugim nadarenim Hajdukovcem Tomasovom. On je dospio u "rupu" i više nije u ozbiljnim kombinacijama za početnih 11. Reja je naglasio da će kod njega igrati samo najbolji i najspremniji, pa Tomasov ima samo jedno mjesto gdje može natjerati trenera da mu vjeruje. Trening...