Bi oni, ali ne ide...

Problematične su te petarde

Nezgodno je kada dugo sapunate i sapunate dasku jednom treneru, a onda njegova momčad pregazi aspiranta na lidersku poziciju s 5:0. Za Krunu Jurčića mnogi su imali ružne glagole tijekom cijelog tjedna, ali nakon što je Dinamo otpuhao Šibenik "miševi su se sakrili"...

Iako mu to neće pomoći u odnosu s medijima, Jurčić je imao potpuno pravo kada je na konferenciji za novinare konstatirao "nitko nema pitanja kada dobijemo 5:0". S obzirom da su praktički svi najveći mediji već kombinirali s nasljednicima Jurčića na klupi Dinama, samo čekajući kiks protiv Šibenika, većini nije najbolje sjela najnovija Dinamova potvrda da je u HNL-u gazda. Neki su se čak i bojali takvog raspleta, pa smo mogli čitati da bi "Mamić trebao navijati za pobjedu Šibenika". Daleko smo dogurali.

Međutim, ne treba ovaj kratki prostor trošiti na neodgovorno novinarstvo, već na vrlo dobru igru Dinama koji je opet poslao poruku - ok, nismo još dovoljno dobri za proljeće u Europi, ali isplati nas se pogledati kod kuće. Dinamo je igrao atraktivno, efikasno, napadački, angažirano, lijepo. Dinamo, k tomu, ima vrlo mladu momčad, puno igrača iz vlastite škole, a za razliku od javnosti, svlačionica nema nikakvih problema na relaciji stranci-domaći-mladi-stari. Protiv Šibenika su pravi bili i mladi (dirigent i strijelac Badelj, prodorni Tomečak, standardno kvalitetni Lovren, strijelac Barbarić) i stari (odlični Kovač, sigurni Butina) i stranci (strijelac Morales, raspoloženi Slepička, vrlo aktivni i konkretni Ibanez, rastrčani Calello, aktivni Chago) i domaći (precizni Sivonjić). Nisu svi ti igrači sposobni igrati na razini Ajaxa, ali su i više nego sposobni Dinamu donijeti novu domaću krunu; to je ono za što svaki nogometni klub na svijetu živi, i za što mora živjeti i Dinamo.

Posebno poglavlje zaslužuje mladi Andrej Kramarić, na kojeg je potrošeno i previše tinte. Kramarić je i protiv Šibenika naznačio potencijal s pogotkom i par poteza, ali je i s nekoliko promašenih zicera (ne prvi puta ove sezone) pokazao da nije još spreman za naslovne uloge u teškim utakmicama. Njegov razvoj ove godine je pravilan, nastupio je u čak 16 utakmica i ne treba na temelju "neospornog talenta" mladića gurati tamo gdje mu nije mjesto, ispred iskusnijih i u ovom trenutku boljih napadača. Nastavi li se razvijati kako treba i u skladu sa svojim potencijalom, Kramariću neće nedostajati utakmica, Jurčić je jasno pokazao da vjeruje mladim igračima i da će dobiti prigodu svaki onaj koji je zasluži.

"Petardom" protiv Šibenika djelomično će se vratiti mir u maksimirske odaje, premda će vjerojatno sada ispasti da HNL "nije mjerilo za Dinamo". Izgleda da HNL jest dovoljno mjerilo ako treba smijeniti trenera (u slučaju da se Šibenik nije pobijedio), no kada se pobijedi - onda je HNL beznačajan. Dvostruki standardi s kojima se Jurčiću, ili bilo kojem treneru u Maksimiru, nije lako nositi. Ali treba biti taktičniji, pa novinarima podilaziti i kada znaš da su u krivu, bilo kakvu bitku uvijek će dobiti - mediji. Nepravedno, ali istinito. Bi oni, ali ne ide...

Kolega s lijeve strane ekrana u svojoj je prošlotjednoj kolumni poentirao kako je Dinamo zreo za "sve zapaliti pa opet izgraditi". Vrlo sličan osjećaj izaziva i Hajduk, s tom razlikom što su navijači splitskog kluba naivno povjerovali da je prošle godine zapaljena vatra koja će progutati najveće probleme i utege. Financijske. Samo godinu dana kasnije, financije već kreću u minus, a o bodovima da i ne govorimo...

Edoardo Reja bio je uvjeren u uspjeh. Lica njegovih igrača bila su toliko željna bodova i pobjede u Čakovcu, da jednostavno nije bilo šanse da kiksaju. Vjerojatno im je zato i dao nova tri dana odmora, jer ih očito nema više čemu učiti. Sve su razumjeli. Ali im, jadnima, ne ide. Kad računovođi ne ide - dobije otkaz. Kad doktoru ne ide - bude suspendiran. Kad igraču Hajduka ne ide - slegne ramenima i ode po plaću.

Minulih kola slušali smo priču kako je Hajduk "žrtva zatvorenih taktika svojih protivnika koji jednom prijeđu centar i uzmu tri boda". Protiv Međimurja dogodilo se suprotno. Hajduk je rano poveo i time natjerao protivnika da se otvori iz obrambene ljušture. I otvoriše se Čakovčani, stisnuše Hajdukovce u njihov kazneni prostor, zabiše im gol, pogodiše i vratnicu. Kakvo je sad objašnjenje? Senijad Ibričić kaže kako "ne zna što im se to događa". Skupo neznanje, nema što.

Ni Reja još uvijek ne zna da HNL nije Serie A, a Hajduk nije Ascoli ili Lecce da bi mogao igrati inferiorno s jednim ili nijednim napadačem. Ne zna ni da Skoko više nema HNL-motiva i jedva čeka ljeto i povratak u Australiju, dok mladi reprezentativac Ljubičić gricka koštice na tribinama. Niti još zna kako od braće Sharbini, Tičinovića ili Tomasova napraviti nositelje igre i milijunski vrijedne eksponate. Ne, pustite Reju, Hajduk predugo ima problema da bi Talijan mogao biti za išta posebno kriv. Treba s njim još jednom utvrditi kurs kojim bi Hajduk želio i trebao ići i pustiti ga da radi. Puno je rupa koje Hajdukov trener mora pokrpati za svojim prethodnicima, a ako se to zaista želi napraviti, onda nekome konačno treba i vjerovati. Kad već ne vjerujemo u stručnost naših trenera, neka "taj" onda bude Edoardo Reja. U tandemu sa sportskim direktorom, dakako. I na njemu je velika odgovornost.

Često su u Hajduku "gunđali" kako se "mali" klubovi na njih pale, a s drugima igraju opušteno i gube bodove. A Hajdukovi "profesionalci" zadnjih se godina ponašaju upravo tako. Protiv Dinama jedna priča (i pobjeda), protiv svih ostalih "nekako baš i ne ide". Jesu li preplaćeni igrači gubitničkih mentaliteta pretvorili Hajduk u "bilo koji drugi klub HNL-a"? Duhovna hrana koju blaguju pobjedom protiv Dinama u stomacima Hajdukovih nogometaša umjesto pozitivne energije i snage, protiv Intera ili Međimurja pretvori se u nadutost i - prdac...