Kad stadioni postanu e-mail adrese

Chelsea protiv Manchester Uniteda pred više od 40.000 gledatelja i Dinamo protiv Šibenika pred više od 3.000 gledatelja, a obje utakmice nazvali smo derbijem. Surova stvarnost hrvatskog ligaškog nogometa još nam je jednom zakucala na vrata i njen gorki okus nije uspjela isprati ni uporna zagrebačka kiša, a ni zasladiti konačno pomirenje raslojenih skupina Bad Blue Boysa.

Usput budi rečeno, utakmicu između Wigana i Fulhama ove je nedjelje s tribina odgledalo 16.172 gledatelja. Zanimljiva je to brojka jer 16.172 gledatelja ne bi stala na stadione većine hrvatskih prvoligaša, a samo Maksimir i Poljud ostali bi poluprazni. Pazite sad, u isto vrijeme 16.172 gledatelja je najniža posjeta u ovoj sezoni Premier lige.

Kako ovo nije kolumna o hrvatskom nogometu i besmislenim poredbama s Premiershipom, ovdje ću i stati i otputovati poneku tisuću kilometara sjevernije, gdje su se na Stamford Bridgeu sučelila dva žestoka rivala iz posljednjih pet sezona Premier lige. Gotovo je teško u sjećanje prizvati trenutak kada je trofej namijenjen engleskom prvaku podigao bilo tko osim kapetana Chelseaja ili Manchester Uniteda.

Tko će ga podići u svibnju sljedeće godine zasad je nemoguće prognozirati, no nakon nedjeljnog dvoboja bliže tom cilju svakako je Chelsea. Iz utakmice koju je vrlo lako mogao izgubiti i s više pogodaka razlike, londonski je klub na kraju odnio čitavi plijen, i to prvim pogotkom Johna Terryja aktualnom prvaku.

Chelseajev je kapetan tako jednim potezom oplodio sve prolivene suze i sve razgovore s klupskim psihologom nakon promašenog moskovskog jedanaesterca iz 2008. godine, a sigurno će lakše preboljeti i činjenicu da je News of the World njegovog oca Teda Terryja uhvatio u preprodaji kokaina.

Što o porazu od Chelseaja misli Wayne Rooney mogli smo vidjeti u prijenosu utakmice, odmah nakon posljednjeg sučevog zvižduka. Napuštajući travnjak Stamford Bridgea, Rooney je u kameru rekao "12 men" ili u prijevodu "12 igrača", čime je htio istaknuti da je pobjeda Chelseaja došla uz obilatu sudačku pomoć. Disciplinska komisija Premier lige odlučit će hoće li Rooney zbog ovog istupa biti kažnjen.

Manchester United novim je porazom inače produžio jedan netipičan niz, posebno kad govorimo o momčadi koja suvereno vlada engleskim nogometom već tri uzastopne sezone. Naime, od prosinca 2007. godine, kada su na Anfieldu pobijedili Liverpool, Crveni vragovi nisu u gostima pobijedili niti jedan klub iz tzv. "velike četvorke".

Nije im to uspjelo niti na dan kada je Alex Ferguson slavio značajnu obljetnicu jer prije točno 23 godine, 8. studenog 1986. karizmatični je Škot zasjeo na klupu Uniteda i porazom protiv Oxforda započeo avanturu koja traje i danas. Usporedbe radi u istom razdoblju Chelsea je promijenio 16 trenera, dok je zagrebački Dinamo to učinio čak 33 puta!

I da mi ne kažete da sam preozbiljan jer je Manchester United izgubio, moram spomenuti čovjeka koji se na malim ekranima pojavio samo na nekoliko sekundi i automatski ušao u legendu. Da, govorim o zasad još uvijek neimenovanom navijaču Chelseaja koji je Stamford Bridge odabrao za dosad najneobičnije mjesto obavljanja oralne higijene.

Neimenovani tamnoputi navijač pozornost bi privukao već samom činjenicom da je na večernju utakmicu ponio sunčane naočale, no kada ga je kamera uhvatila u masiranju desni zubnom četkicom zvijezda je rođena. Potragu za odgovorima na pitanja "otkud mu zubna pasta" i "gdje je isprao usta" ostavit ću fanovima na Facebooku, koji su po hitnom postupku otvorili fan klub.

Diskriminacija Hrvata nastavila se pak i ovoga tjedna. Nakon što Nikoli Kaliniću zbog sučeve pogreške nije priznat savršeno regularan pogodak protiv Manchester Uniteda, igrači Wolverhamptona svim su se silama trudili da pogotke postignu umjesto našeg Eduarda da Silve, što im je pošlo za rukom čak dvaput.

Što Eduardu vrijedi nadimak "fox in the box" i dobro postavljanje u šesnaestercu kada je kod prvog autogola ispred njega uskočio Ronald Zubar, po prezimenu vjerojatno prijatelj "higijeničara" sa Stamford Bridgea, rekao "pusti Dudu, ja ću" i postigao autogol?

Da se ne bi previše naprezao, Eduardu su domaći nogometaši pomogli još jednom. Lob kojim je htio prebaciti vratara Hennesseyja bio bi lijep, ali vjerojatno ne bi završio u mreži Vukova. Zato se tu našao Jody Craddock i glavom korigirao putanju lopte. Pristojan neki momak, taj Craddock...

Oni koji su utakmicu vidjeli u izravnom prijenosu znaju da je naš reprezentativac pogodak proslavio otrčavši do kamere, gdje je podigao dres i pokazao poruku ispisanu na bijeloj majici. U poruci je pisalo: "Paz na Villa Kennedy RJ", što u prijevodu s portugalskog znači "Mir u Villi Kennedy", dok je RJ kratica za Rio de Janeiro.

Villa Kennedy je, naime, siromašna četvrt Rio de Janeira u kojoj je rođen i gdje je odrastao naš reprezentativac, a u kojoj u posljednje vrijeme bijesne sukobi kriminalnih skupina. I ovom porukom Eduardo je pokazao da nikada ne zaboravlja otkud je došao i kako je postao ono što danas jest.

A kako je Vedran Ćorluka postao ono što danas jest iz tjedna u tjedan sve je teže procijeniti. Igrač koji je plijenio sigurnošću i ulijevao povjerenje, makar ponekad izgledao nevjerojatno šlampavo, u posljednje vrijeme izgleda samo nevjerojatno šlampavo. Uspio je Čarli ovoga tjedna pronaći svoje mjesto i u najgoroj momčadi kola, a za njegovo dobro, te dobro Tottenhama i hrvatske reprezentacije, nadam se da je pad u formi tek prolazan.

Prolazna je i sreća, a to najbolje znaju nogometaši Sunderlanda, kojima nakon incidenta s loptom za plažu više ne cvjetaju ruže. Kao da su tim jednim sretnim pogotkom iscrpili svu količinu sreće koju im je svemir dodijelio za ovu sezonu, od susreta s Liverpoolom upisali su dva poraza i remi, a Darren Bent se upisao na podugačak popis engleskih reprezentativaca koji varaju i glume jedanaesterce, ali ih nikad nitko zbog toga neće prozvati.

Da su Portsmouthova pobjeda i pogodak Frédérica Piquionnea bili tek pomno skovani plan podmetanja šipke u kotače Engleskog pacijenta, pokazalo se i proteklog vikenda kada su se Mornari vratili svojim starim gubitničkim navikama, a Piquionne ponovno zaboravio postizati pogotke. Neka im bude, na primjeru Sunderlanda jasno je da svemir vidi sve...

I za kraj ovog podugačkog pregleda kola, a u skladu s recesijom i rezanjem troškova gdje god je to moguće, odlučio sam promašaj tjedna i pogodak tjedna svrstati u jedan jedini video. Dame i gospodo, James Milner i Steve Sidwell u susretu Aston Ville i Boltona! Pravim fanovima Premier lige preporučam cijeli video, a vama nestrpljivima preskakanje na početak pete minute.

Kad stadion postane e-mail adresa

Newcastleovim noćnim morama, a ni glupostima njegova vlasnika Mikea Ashleyja ne nazire se kraj. Od čovjeka koji je nekoć utakmice Newcastlea umjesto iz lože gledao zajedno s navijačima, Ashley je u kratkom vremenu postao persona non grata ne samo na tribinama, već i na samom stadionu. Kad bi danas odlučio utakmicu pogledati s tribina, vjerojatno bi potpisao vlastitu osmrtnicu.

Najomraženijem čovjeku u Newcastleu palo je na pamet kako zaraditi nešto novca u klubu kojeg nitko ne želi kupiti, pa je sponzorima odlučio prodati ime stadiona. Nakon što su navijači počeli obogaćivati uran i pripremati oružje za Ashleyjevo uništenje, Amerikanac je ponudio nešto "mekši" plan i ipak odlučio zadržati ime St. James' Park, ali u novom obliku.

Po Ashleyjevom planu ime sponzora bi se u novom imenu stadiona pojavilo kao prefiks sadašnjem nazivu, a sve to bilo bi povezano znakom '@' kakvog susrećemo u e-mail adresama. Jedini problem je bio što sponzora za takvo što nije uspio pronaći, pa je do kraja sezone St. James' Parku odlučio nalijepiti ime tvrtke Sports Direct koja je, vidi vraga, u njegovom vlasništvu.

Stadion St. James' Park tako će do kraja sezone nositi ime "sportsdirect.com@StJames'ParkStadium" i ne bih volio biti u koži komentatora koji će u eter morati izrecitirati mjesto s kojeg izvještava. Dolaskom novog sponzora mijenjat će se samo prefiks, dok će dio "@StJames'ParkStadium" ostati isti.

Nego, baš si nešto razmišljam kako bi i nogometni dužnosnici u naša dva najveća kluba mogli sličnim potezom priskrbiti nešto novca. Ako u ovo teško vrijeme i ne uspiju pronaći sponzora, svojim stadionima uvijek mogu nadjenuti privremeno ime. U Zagrebu bismo tada utakmice gledali na "MamićSportAgency@Maksimir", a u Splitu na "SlasticeBobis@Poljud".

Lako je sad pričati...

Posljednjih mjeseci dosta je medijskog prostora potrošeno na dvojbe oko toga trebaju li Glasgow Rangers i Celtic napustiti škotsku Premier ligu i pridružiti se elitnom razredu engleskog nogometa. Teško se suzdržati i ne iskoristiti nešto teže riječi, no radi se o ideji izvan svake pameti.

Činjenicu da je Tottenham sada u vrhu engleskog nogometa i da ne mora brinuti o ustupanju svog mjesta jednom od škotskih prvoligaša iskoristio je i Harry Redknapp te se pridružio još dvojici premierligaških menadžera, Davidu Moyesu i Martinu O'Neillu, u kampanji "dovedimo Škote u Premier ligu".

"Ako oni to žele, Celtic i Rangersi su po mom mišljenju dobrodošli u Premier ligu, u to nemam nikakve sumnje. Siguran sam da bi donijeli puno toga dobroga engleskom nogometu", izjavio je Redknapp, ne preciziravši što bi točno bilo dobro kada bi klubovi kojima je dosadila (i njihovom krivicom) nikad slabija škotska liga odjednom došli u englesku Premier ligu, koja je za njih pak dokazano prejaka.

"Govorimo o dva velika nogometna kluba i kada bi se priključili našoj ligi gledali bismo velike utakmice na velikim stadionima", dodao je Redknapp, zaboravivši valjda da i njegova momčad svakoga tjedna igra velike utakmice na velikim stadionima.

"Bio sam nedavno na utakmici između Celtica i Arsenala u kvalifikacijama za Ligu prvaka i atmosfera je bila izvanserijska. Bilo je nevjerojatno i volio bih češće gledati takve utakmice", nastavio je menadžer Tottenhama. Nisam siguran smatra li Redknapp pod "takvim utakmicama" potpuno jednostrane dvoboje u kojima je jedna momčad daleko kvalitetnija od druge, jer upravo takvi bili su ogledi Arsenala i Celtica.

"Ono što me brine je što bi se dogodilo s ostatkom škotskog nogometa ako bi ovim klubovima bio dozvoljen odlazak, ali samo mjerodavni znaju odgovor na to pitanje", završio je svoje besmisleno izlaganje Redknapp, a mene pak brine što bi se dogodilo nakon prve sezone kada bi i jedni i drugi shvatili da im predstoji borba za opstanak. Ili bi Škoti imali zaštićeni prvoligaški status?

Hrana, more, pobjeda, žalosna vrba...

Ime novorođenog sina Waynea Rooneyja polako, ali sigurno postaje jednom od većih misterija Premier lige, većom čak i od pitanja kako je Frederic Piquionne uspio postići premierligaški pogodak. Već sam u prošlotjednoj kolumni spomenuo da su Wayne i Coleen Rooney svom djetetu dali ime Kai, a čitavog tjedna engleski mediji se natječu ne bi li saznali njegovo pravo značenje.

Došli su do zaključka da je ime Kai 68. najpopularnije ime u Velikoj Britaniji u protekloj godini, što znači da Rooneyjevi nisu bili osobito originalni, a ujedno isključuje doista tužnu teoriju da je siroto dijete ime dobilo po liku iz borilačke računalne igre Mortal Kombat. Bilo bi to zaista previše, čak i od oca koji na ruci ima istetovirano ime albuma svog najomiljenijeg banda.

Što se teorija tiče, njih barem ne nedostaje. Igra pogađanja koju su tijekom proteklog tjedna igrali engleski mediji iznjedrila je nekoliko novih, pa smo tako saznali da riječ "Kai" na maorskom jeziku znači "hrana", a na kineskom "pobjeda". Na japanskom jeziku ista riječ pak znači "promjenu", na havajskom "more", a na jeziku Navajo indijanaca Kai je "žalosna vrba".

Bilo kako bilo, neumorni i skandala uvijek gladni engleski mediji vjerojatno će i u sljedećim tjednima nastaviti potragu za pravim značenjem imena Kai, a ako na to otkriće svetog grala doista i naiđu, ne brinite, ja ću vas pravovremeno izvijestiti.

Liga džentlmena

Ne znam kako, ali prošlog sam tjedna zaboravio spomenuti slučaj Marlona Kinga, sada već bivšeg nogometaša Wigana koji je u prosincu prošle godine, dok je bio na posudbi u Hull Cityu (uvijek taj Hull City), u jednom noćnom klubu u Londonu izudarao 20-godišnju djevojku. Udarcima u lice slomio joj je nos i rasjekao usnicu, a sve iz razloga što nije bila impresionirana njegovim nabacivanjem.

"Djevojko, nisi ti moja liga, ja sam ti multimilijunaš" jedna je od bistrih rečenica na koju je trebala "pasti" 20-godišnja studentica, a novac o kojem govori mogao bi se vrlo brzo istopiti. Problematični je nogometaš, koji iza sebe ima čak 14 presuda zbog raznih prekršaja, prije desetak dana osuđen na čak 18 mjeseci zatvora, a kao bonus sutkinja mu je prilijepila i sedmogodišnju registraciju u klub seksualnih prijestupnika.

Koliko nogometaši mogu biti glupi govori i podatak da je King te večeri slavio dva pogotka, jednog s nogometnog travnjaka i drugog iz spavaće sobe. Naime, te je večeri slavio saznanje da mu je supruga ponovno trudna. Ubrzo nakon presude odrekao ga se i Wigan, čiji je predsjednik Dave Whelan s gnušanjem priznao kako je požalio dan kada je s Kingom potpisao ugovor.

Sieg heil

Do ovog tjedna bio sam mišljenja kako ništa neće nadmašiti vijest da je majka Didiera Drogbe svoga sina zvala Tito, a sve u čast Josipa Broza kojemu se divila. Ipak, anketa provedena među 2.000 britanskih dječaka i djevojčica pobrinula se za mog novog osobnog favorita.

Naime, pet posto ispitane djece na pitanje tko je bio Adolf Hitler odgovorilo je sa "njemački nogometni trener". Nije mi poznato jesu li precizirali i klub kojeg je ovaj tobože trenirao ili osvojene trofeje, ali izbor takve profesije dao bi dodatnu težinu njegovom poznatom poviku "sieg heil", a uz to i spasio nekoliko desetaka milijuna života.

Isti postotak bistre britanske djece, usput budi rečeno, vjeruje da je holokaust slavlje na kraju rata, a samo nešto manji broj njih tvrdi da je Auschwitz zabavni park. Zaigrana neka djeca, ti Britanci...

Dave i Dan, carevi

Za kraj sam ostavio nekoliko kratkih poslastica, a prva od njih je o dvojici navijača Rotherhama, solidnog četvrtoligaša koji je u prošlom kolu odigrao utakmicu s Aldershotom. Dvojica prijatelja po imenu Dave i Dan otputovali su na daleko gostovanje u Aldershot kako bi s tribina bodrili svoje ljubimce, ali su po dolasku na stadion shvatili da se utakmica u stvari igra u Rotherhamu te da je njihov klub - domaćin. Kako je susret završen rezultatom 0:0, barem se mogu tješiti činjenicom da nisu propustili nijedan pogodak, a među navijačima Rotherhama odmah su dobili status živućih legendi.

Jako volim ljude sa smislom za humor. Ne znam imaju li ga Dave i Dan, a ako nemaju neka uče od obrambenog igrača Nottingham Foresta Lukea Chambersa, koji se dobro našalio na pitanje u čemu je tajna Forestova uspjeha, budući da već sedam mjeseci nisu izgubili utakmicu na gostovanju. "Od ogromne pomoći bila nam je činjenica da tijekom ljeta tri mjeseca nismo igrali utakmice", ispalio je šaljivdžija Chambers.

Prošlog Pacijenta završio sam video zapisom koji nema veze s Premiershipom, pa zašto prekinuti dobitnu kombinaciju? Da i ženski nogomet ima svog Joeyja Bartona, barem u Sjedinjenim Američkim Državama, pokazala je nogometašica New Mexica Elizabeth Lambert. Količina agresije koju je mlada sportašica ispoljila u jednoj jedinoj utakmici doista zadivljuje.

Sljedećeg vikenda pred nama su dodatne kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo. To znači da "Premier lizi", kako nam to iz tjedna u tjedan govori stručni komentator Branko Strupar, slijedi mala pauza, pa će se vaš omiljeni kolumnist morati dvostruko potruditi ne bi li pronašao dovoljno kvalitetnog materijala za sljedeće izdanje.