O Anderlechtu i Ljubičiću

U Bruxelles po iskupljenje

Tmurno raspoloženje vlada oko Maksimira, što je, slobodno se može reći, već odavno paradoksalni standard u redovima četverostrukog prvaka i aktualnog lidera HNL-a...

Dinamo je u Puli odigrao jednu od najslabijih utakmica ove sezone, samo je Tomislav Butina obranom jedanaesterca spasio Modre trećeg ligaškog poraza (Hajduk, Zagreb). Modri nisu složili pravu akciju, na pravoj razini su uz Butinu bili tek stoperi Lovren i Barbarić (koji je, istina, skrivio kazneni udarac), te donekle Milan Badelj. I to je bilo to od Jurčićeve momčadi. Za situaciju u HNL-u taj remi nije dramatično bitan, jer u Maksimirskoj ipak ne mogu smatrati Šibenik ili Cibaliju ozbiljnim konkurentom za naslov, ali je itekako bitan za raspoloženje u momčadi uoči gostovanja u Bruxellesu.

Dinamo, naime, još uvijek ima šanse za prezimljavanje, a kao ključni korak nameće se pobjeda protiv Anderlechta. Belgijci se u Zagrebu nisu pokazali kao nepobjediv protivnik, a Dinamu bi na ruku trebalo ići što će kod kuće sigurno igrati otvorenije nego što su igrali u Zagrebu, kada na taj defanzivni blok Modri nisu znali pronaći odgovor.

Da li će loša igra iz Pule ostaviti traga na momčadi, teško je reći. Nastup u HNL-u prije europskog ispita nikada nije bio dobar pokazatelj što će se dogoditi u Europi - znali su Modri HNL protivnika demolirati, a potom u Europi potpuno razočarati, znalo je biti i obrnuto. Točnog zaključka nema, jer europske utakmice su nešto potpuno drugačije i, realno, loš nastup u Puli ni na koji način ne pokazuje kakav ćemo Dinamo gledati u glavnom gradu Belgije.

Problem je, međutim, što si Dinamo ovakvim nastupima (a onda i "nastupima" pred mikrofonima - Dinamovci, naime, nisu skloni davanju izjava) kvari atmosferu. Svlačionicu možda napisi u medijima previše ne pogađaju, ali ti negativni tonovi ostavljaju itekakav trag u javnosti, na navijačima, a posljedice toga osjeća i sam klub. Stoga bi Jurčić morao pronaći način da njegovi puleni u svakoj utakmici igraju sto posto, kao i u da u nastupima prema medijima budu što milozvučniji, koliko ih god, ponekada i opravdano, smetali korektni, ali i nekorektni komentari. Od izbjegavanja medija više koristi imaju mediji jer dobivaju materijala za negativne "spinove" nego klub, pa se u odnosima s javnošću - tko god se time danas bavi u Dinamu - moraju pozabaviti tim problemom. U svakom slučaju, pobjeda u Bruxellesu natjerala bi sve da brzo zaborave "nastup" u Puli... Što s Ljubičićem?

Teško je Hajduk pobijedio Osijek u posljednjoj domaćoj prvenstvenoj utakmici ove tmurne jeseni, iako je igrom i posjedom lopte dominirao sve 84 minute prije negoli ga je Vedran Jugović darivao pobjedonosnim jedanaestercem. Osječani su se u obje ovosezonske utakmice pokazali kao vrlo darežljivi, jer su i u prvom susretu nespretnim autogolom Pranjića na kraju utakmice darivali Splićanima bod. Tada je to bilo samo trenutno olakšanje za Mišu, koji je već narednog vikenda odstupio, ali danas Reji znači mnogo više...

84 minute kruženja "mačke oko vruće kaše" dobilo bi još jedan sivi potpis da nes(p)retni Jugović nije rukom zahvatio jednu loptu u svom kaznenom prostoru i poklonio Senijadu Ibričiću prigodu da s bijele točke donese vrijedna tri boda Splićanima, koje ih ipak i dalje drže "iznad vode". Eventualnom pobjedom u Zadru, uz trijumf protiv Štimčevog Zagreba u četvrtfinalu kupa, Hajdukovci bi ipak koliko-toliko došli do nešto mirnije zime s potencijalom da na proljeće "eksplodiraju" i vrate se i u vrh ljestvice i u Europu.

Za to će tijekom zime trebati puno posla, a čini se da ga je Edoardo Reja već počeo polako odrađivati. To je glavni razlog brojnih igračkih "lutanja" i miješanja, često nejasnih i nelogičnih poteza, koji jedini pravi smisao imaju tek u svjetlu "raščišćavanja teritorija" od strane talijanskog stratega. Reja je potvrdio da želi vidjeti na djelu što više svojih igrača, pa su zato protiv Osijeka prigodu dobili Jertec i Čop, a ne recimo Tomasov i Vukušić, koji kod Reje imaju (nešto) bolji status.

Nažalost, jedno ime i dalje ostaje daleko od svih kombinacija. Mladi reprezentativac Krešo Ljubičić doveden je iz Eintrachta kao logična alternativa za tandem zadnjih veznih Andrić - Skoko, ali i u ovako lošoj Hajdukovoj jeseni skupio je tek mrvice i nitko ne može sa sigurnošću reći kakav je uistinu potencijal. U mladoj reprezentaciji je standardan, igra dobro, no neće ni to potrajati ukoliko u klubu i na proljeće bude imao jesenski status.

Ljubičić se Reji nije uspio nametnuti čak ni u situaciji kad su Andrić i Skoko ispadali zbog (brojnih) ozljeda ili kartona. Talijan je radije "krpao" tu poziciju "jednokratnim" rješenjima poput Cernata ili Marijana Buljata. Što će biti s Ljubičićem tijekom zime, hoće li uopće dočekati prigodu da se nametne kao Skokin nasljednik kad se ovaj na kraju sezone otisne "preko sedam mora i sedam gora", jedno je od važnih pitanja Hajdukovog "zimskog sna".