Crna rupa

Trenutak koji sam sa strepnjom očekivao dogodio se u 15. kolu engleske Premier lige, kada je na Fratton Park u Portsmouthu doputovao Burnley. Najgori domaćin Premier lige dočekao je najgoreg gosta Premier lige. Nesposobnosti tih dviju momčadi da na domaćem, odnosno gostujućem travnjaku postignu pogodak težile su k beskonačnosti.

Štoviše, bile su u koliziji do te mjere da je njihova 90-minutna frikcija na Fratton Parku pod određenim uvjetima nasred igrališta mogla izazvati crnu rupu koja bi svijanjem vremena i prostora sa svemirskog zemljovida isisala sve igrače, suce, pomoćno osoblje, navijače, stadion, Portsmouth, Englesku, Igora Štimca, Europu, a zatim i sve ostalo.

Veliki hadronski sudarač, kojeg su znanstvenici izgradili negdje pod Švicarskom kako bi česticama igrali ping-pong i razbijali atome, tek je dječja igračka prema onome što su čovječanstvu mogla učiniti ova dva engleska kluba. U borbi sa silama većim i snažnijim od ovoga svijeta, čovjek je imao samo jednu nadu: Frédérica Piquionnea.

Neka istraživanja u laboratorijskim uvjetima pokazala su da gutačke i rušilačke sposobnosti crne rupe možemo neutralizirati jedino ako joj dopustimo da proguta predmet jednako velike nesposobnosti. Laičkim rječnikom, Piquionne bi i crnoj rupi zapeo u grlu i spasio svijet.

Ovaj put to, srećom, nije bilo potrebno jer Portsmouth je uz krajnje napore došao do pobjede, usput promašivši i jedanaesterac. Do kraja svijeta nije došlo pa ćemo dočekati i 16. kolo Premier lige i vrlo vjerojatno vidjeti i rasplet ove sezone, koji se u ovom trenutku doista ne može predvidjeti. Naime, Chelseajevu auru nepobjedivosti načeo je Manchester City pobjedom na Eastlandsu, u utakmici u kojoj je i Frank Lampard promašio prvi jedanaesterac od rujna 2006. godine.

Još zanimljivije od Lampardova promašaja je prokletstvo Chelseajevog gostujućeg dresa, kojeg su nogometaši londonskog kluba odjenuli četiri puta ove sezone i sva četiri puta travnjak napustili poraženi! Noseći modro-tamnoplavi prugasti dres pretrpjeli su poraze od Wigana, Aston Ville, Blackburna i Manchester Cityja. Prije nego podlegnu praznovjerju i odreknu se ukletog dresa, čelnike Chelseaja uputio bih na primjer Croatije Sesvete, koja nema dres u kojem nije izgubila i njezini bi igrači na utakmice trebali dolaziti u donjem rublju.

Odluče li glavešine u Chelseaju doista promijeniti dres i Adidasu poslati zahtjev za povrat novca, povijest nas uči da je jedan engleski klub to već učinio i na kraju osvojio naslov prvaka. Manchester United je 1996. godine pet gostujućih utakmica odigrao u nevjerojatno ružnom, a kasnije se pokazalo i ukletom, sivom dresu te upisao četiri poraza i jedan neodlučen rezultat.

Sredinom travnja iste godine gostovali su u Southamptonu i već nakon prvih 45 minuta gubili s 3:0. Lee Sharpe kasnije je otkrio da je Alex Ferguson svoj govor u poluvremenu započeo riječima: "Skidajte te dresove i presvlačite se!" U drugom poluvremenu United je istrčao u plavim dresovima i na kraju utakmicu završio porazom od 3:1. Odricanje od sivoga dresa ipak se pokazalo korisnim jer do kraja sezone nisu upisali nijedan poraz te su s četiri boda prednosti ispred Newcastlea odnijeli prvenstvenu krunu.

Prokletstvo jednoga dresa i ovaj put je pomoglo Manchester Unitedu jer poraz Chelseaja omogućio im je približavanje na samo dva boda zaostatka. Pobjeda nad West Hamom još je značajnija jer Crveni vragovi su do nje došli igrajući praktički bez obrane. Kako? Evo ovako: nakon ozljeda Rija Ferdinanda, Jonnyja Evansa, Nemanje Vidića, Johna O'Sheaja i blizanaca Fabija i Rafaela (inače u paketu poznatih kao Rabio), menadžer Uniteda nije imao koga staviti u obranu, pa je ulogu desnog braniča preuzeo Darren Fletcher.

Njihovim nevoljama ni tu nije bio kraj. Usred utakmice ozlijedio se i Gary Neville, pa je aktualni prvak dobar dio utakmice u obrambenoj liniji imao Darrena Fletchera i Michaela Carricka! Jedan zločesti dio mene priželjkivao je ozljede preostalih obrambenih igrača kako bismo prvi, a vjerojatno i posljednji put svjedočili obrani Uniteda u sastavu Ryan Giggs - Paul Scholes - Darren Fletcher - Michael Carrick.

Da ne kažete da se ja uvijek šalim i laprdam gluposti, moram s vama podijeliti i jednu tužnu vijest. Kao da sam ga isticanjem u prošlotjednoj kolumni na neki način urekao, u utakmici protiv Aston Ville teže se ozlijedio Hull Cityjev veseljak Jimmy Bullard. Neugodan pad preko leđa Villinog obrambenog igrača stajao ga je ozljede koljena, koju će liječiti sljedećih šest do osam tjedana.

Sreća u nesreći je da nije obnovio ozljedu križnih ligamenata zbog koje je već dvaput u karijeri propuštao veći dio sezone, a o kakvom se igraču radi i kakav golemi respekt užva i kod protivničkih navijača mogli smo se uvjeriti u trenutku kada je u suzama napuštao travnjak. Villa Park ustao je na noge i pljeskom ga ispratio u svlačionicu. Svaka čast.

Sve čestitke moram uputiti i Stevenu Gerrardu, koji je u utakmici protiv Blackburna 500. put istrčao u dresu Liverpoola što je doista poseban jubilej. Šteta je samo što ga je odlučio obilježiti pokušajem iznuđivanja jedanaesterca, iako je ne tako davno sudjelovao u medijskom linču Eduarda da Silve.

"Mislim da nema ništa gore od divinga, to uništava igru. Da nekoga od svojih igrača vidim da to čini, definitivno bih s njime porazgovarao", rekao je tom prilikom Gerrard, a kad pročita ovu kolumnu kao svakoga tjedna i pogleda priloženu video snimku, nadam se da će sa svojim odrazom u ogledalu održati najozbiljniji razgovor u četiri oka.

Ne smijem zaboraviti ni Everton i Tottenham koji su odigrali pravi premierligaški klasik, dramu u tri čina, s lošim prvim poluvremenom, jezikovom juhom menadžera tijekom odmora i drugim poluvremenom za prste polizati. Još jedan odličan nastup upisao je i Niko Kranjčar, a ako tako nastavi i ovi će ulični prodavači naučiti otisnuti njegovo pravo ime...

Tko ih ne bi volio

Već smo gotovo zaboravili na nevjerojatnu bahatost kojom su nas engleski mediji častili tijekom oba kvalifikacijska ciklusa u kojima je hrvatskoj reprezentaciji ždrijeb dodijelio najbolju englesku vrstu. Zato je ovdje britanski tabloid The Sun, koji je na sebi svojstven način prokomentirao ždrijeb skupina za Svjetsko prvenstvo, a ujedno i našim susjedima Slovencima poželio dobrodošlicu u šestomjesečni žrvanj omalovažavanja protivnika i preuveličavanja vlastitih sposobnosti.

Nakon što je Engleskoj ždrijeb skupina dodijelio Alžir, Sloveniju i Sjedinjene Američke Države, The Sun je u svom sljedećem izdanju preko većeg dijela naslovnice ispisao igru riječima "England, Algeria, Slovenia, Yanks". Onima koji poznaju engleski jezik sve je jasno, a vama koji niste odmah shvatili objašnjenje: prva slova četiri člana skupine čine riječ "easy", što na engleskom znači "lagano".

Kao da to nije bilo dovoljno, jedan od tekstova naslovljen je s "Najbolja engleska grupa još od Beatlesa", a u svemu tome bahati su pjegavci zaboravili na činjenicu da su Sloveniju jedva pobijedili u prijateljskoj utakmici na Wembleyju, i to zahvaljujući izmišljenom i odglumljenom jedanaestercu Waynea Rooneyja.

Kad smo već kod ždrijeba, prema video isječku koji slijedi napori irskog nogometnog saveza da se Republika Irska ipak nađe u ždrijebu urodili su plodom. Irci su dobili svoju kuglicu i svoju skupinu, koja nije osobito teška obzirom da se u njoj nalaze samo - Irci.

Engleska pacijentica #4

U četvrtom izdanju Engleske pacijentice došao je red na Gemmu Atkinson, glumicu, fotomodel, model za donje rublje i čestu sudionicu engleskih reality showova, koja je čak imala vremena pojaviti se i u računalnoj igri Command & Conquer, gdje je u video sekvencama glumila poručnicu Evu McKenna.

Ovdje međutim nije zbog svoje profesionalne karijere, već zbog toga što se voli družiti s nogometašima. Osim što je razorila brak Marcusa Benta i svojom inteligencijom i dubokoumnošću natjerala čovjeka da zaboravi na zaručnicu, dvogodišnje dijete i već zakazanu svadbu, 23-godišnja Gemma iz okolice Manchestera zabavljala se i s Alanom Smithom, a poznata je i kao jedna u nizu djevojaka Cristiana Ronalda, dok je ovaj omraženi Portugalac još igrao u Manchester Unitedu.

Trenutno uzima pauzu od nogometaša i u vezi je s Liamom Richardsom, zvijezdom reality showa, no ne sumnjam da će ponovno sreću u ljubavi potražiti na travnjacima Premier lige. Dok se to ne dogodi, evo jednog zabavnog priloga iz još zabavnije emisije Sky Sportsa pod nazivom Soccer AM, u kojem je gostovala i naša Gemma.

Tko zna, zna

Ovotjedno ću izdanje završiti s dvije niželigaške priče, a za prvu od njih zaslužan je Jim Rushe, vlasnik Northwich Victorije, kluba iz konferencijske Blue Square North lige. Početkom ovog tjedna Rushe je sve igrače svoga kluba stavio na transfer listu, no razlog nije loša igra nego preslaba posjeta zbog koje klub više ne može plaćati sve svoje igrače.

"Ne radi se o panici niti je ovo nagla odluka, radi se o jednostavnoj matematici. Iz nekog razloga ne privlačimo dovoljno gledatelja na stadion i ne zarađujemo dovoljno novca da bismo plaćali sve igrače", objasnio je Rushe svoju odluku, a ja dodajem podatak da je Northwich Victoriju ove sezone u prosjeku gledalo 754, a maksimalno 3500 gledatelja po utakmici.

Budući da ni zagrebački Dinamo nema puno veći prosjek, zamišljam Zdravka Mamića kako čita ove redove, zbraja primanja svojih igrača i pritom se pita u kakvoj su uzročno-posljedičnoj vezi s posjetom na stadionu. Ovi iz Blue Square North lige zaista ne znaju što rade...

Sreća nikad nije mazila ni Northwich Victorijine kolege iz istog natjecanja. Farsley Celtic cijeli je svoj životni vijek proveo u nižim ligama, a zbog financijskih su poteškoća u ljeto ove godine gotovo prestali postojati. Na kraju im je ipak dozvoljeno natjecanje u Conference North ligi, gdje su od početka sezone krenuli s minusom od deset bodova.

Usprkos tome odličnim su se početkom sezone brzo riješili bodovnog minusa i sada zauzimaju 12. mjesto na ljestvici. Međutim, sada su se protiv njih okrenuli i vlastiti igrači. Točnije, vratar Gary Sprake koji je u utakmici protiv Telforda krajem studenog samom sebi postigao pogodak, dobro nasmijao publiku, a sada će i vas.

Toliko od mene u ovom izdanju Engleskog pacijenta. Doviđenja svima do idućeg tjedna, bili ste sjajna publika, kao i uvijek!