Gle, Bilić!

Tjedan započet velebnom pobjedom na San Siru ružno je nastavljen na plavoj obali rijeke Mersey, gdje je Everton nakon deset godina odlučio pokazati zube i prekinuti uobičajeni hranidbeni lanac. Da budem potpuno iskren, poraz sam predvidio i uoči utakmice, onoga trena kada sam u sastavu Uniteda ugledao ime Garyja Nevillea.

Ostarjeli kapetan crvenoga broda ispisao je još jedno poglavlje knjige "Zašto otići u mirovinu", a novinari su dobili paragraf više kada je na početku utakmice na centru igrališta stisnuo ruku svome bratu Philu, inače kapetanu Evertona.

Odgovor na pitanje kako su se točno njih dvojica dokopali kapetanskih vrpci ostavit ću kroničarima, teoretičarima i piscima nogometnih almanaha, a kada napokon dočekam i to objašnjenje, možda će mi biti jasnije kako pored živog Ryana Giggsa kapetanske dane skuplja čovjek koji u svakoj utakmici svojim kolegama iz obrane složi popriličnu količinu nevolja.

Dojam nije previše popravila ni sinoćnja uvjerljiva pobjeda protiv West Hama, čak i u toj jednosmjernoj utakmici jednom je odbijenom loptom Neville umalo postigao autogol. Pri rezultatu 0:0. Bravo. Sljedeći put me poslušajte, kad u momčadi vidite našega Garyja, zaputite se u online kladionicu (propagandni program: Expekt.com ili Bet-at-home) i uplatite koju kunu na Unitedovog protivnika. Da mu je dozvoljeno, vjerujem da bi to učinio i Alex Ferguson…

Kako sada stvari stoje, u Manchester Unitedu kapetansku traku bi vjerojatno mogao nositi i Lukasz Fabianski, nes(p)retni vratar Arsenala koji se u utakmici Lige prvaka, doprvaka, trećeplasiranih i četvrtoplasiranih "proslavio" s dvije nezapamćene pogreške. Bio je to neprocjenjiv odgovor na izjave Arsenea Wengera, koji se uoči utakmice o svom pričuvnom vrataru izražavao isključivo u superlativima.

Osim očite pogreške u procjeni, Wengera je naljutio i drugi pogodak Porta, nakon kojeg je londonski strateg još jednom podsjetio pisce nogometnih pravila da je vrijeme za zabranu svih sredstava kojima se protivnici služe kako bi pobijedili Arsenal. Osim što valja izvan zakona staviti sve one nogometne vještine kojima Topnici ne raspolažu i na njih ne mogu odgovoriti na prikladan način, nova pravila trebala bi regulirati i obvezu da protivnički igrači stoje i aplaudiraju dok Arsenal plete mrežu oko njihova gola.

Naravno, svako pisanje pravilnika i zakona ima svoje zamke, pa tako prije svega valja pripaziti da potezi poput brzog izvođenja indirektnog udarca budu strogo zabranjeni, a pogoci poput onoga Thierryja Henryja od prije nekoliko sezona posebnim amandmanom dozvoljeni te istaknuti kao lukav potez nogometnog genija.

Premda još uvijek miljama daleko, korak bliže nogometnom geniju vjerojatno je Nikola Kalinić, koji je proteklog vikenda odigrao svoju najbolju premierligašku utakmicu i postigao pogodak koji je utabao put Blackburna do pobjede nad Boltonom.

Osim pogotka Kalinića, utakmica se na radaru Engleskog pacijenta našla i zbog snježne mećave koja je u drugom poluvremenu zasula Ewood Park i značajno smanjila vidljivost, a neki engleski novinari proglasili su je jednom od najgorih koje su uopće vidjeli tijekom jedne nogometne utakmice.

Zlobnici će reći: "Naravno da je pao snijeg, ta Kalinić je zabio pogodak!" Sram vas bilo, nemojte biti takvi.

U rubriku "Potpuno očekivano" spada pobjeda Chelseaja, vodeća momčad lige uz ponešto se problema pjevajući vratila iz Wolverhamptona, a svoju su pobjedu prigodnim majicama s natpisom "Get Well Soon Bulldog" posvetili Franku Steeru, klupskom djelatniku koji je proteklog tjedna završio u bolnici na operaciji srca.

Jednako očekivan je i novi poraz Burnleyja, koji je od 14 odigranih utakmica na gostujućim terenima izgubio njih 13, a samo jednom je uspio osvojiti bod. Gol razlika? Nevjerojatnih 10 postignutih prema 43 primljena pogotka. Postaje jasnije zašto je iz kluba otišao Owen Coyle, premda mu se ni s Boltonom ne piše dobro.

Portsmouth nije zamela mećava iako je naš ljubimac Frédéric Piquionne postigao svoj četvrti premierligaški pogodak u dva milijuna nastupa. Niti to, međutim, nije bilo dovoljno za pobjedu nad Stoke Cityjem koji u 2010. godini još uvijek ne zna za poraz.

Što se Portsmouthove sudbine tiče, sve je izvjesnije da će klub završiti u stečaju, izgubiti devet osvojenih bodova i definitivno završiti u nižem rangu natjecanja. Nejasno je pak tko je i na koji način stvorio dugove od, prema posljednjim procjenama, čak 70 milijuna funti, posebno kada se uzme u obzir da su u godini dana prodali čak devetoricu igrača!

Od siječnja 2009. godine klub s juga Engleske je za Lassanu Diarru, Glena Johnsona, Jermaina Defoea, Petera Croucha, Sylvaina Distina, Younesa Kaboula, Asmira Begovića, Niku Kranjčara i Mikea Williamsona utržio ukupno 79,5 milijuna funti, pa ispada da je ukupan dug iznosio čak 150 milijuna funti.

Kako će se rasplesti klupko saznat ćemo prvog dana ožujka, no jedno je sigurno: Portsmouth je propustio priliku da smanji dug na 149.999.980 funti onoga dana kad su u svojoj web trgovini odbili primiti moj novac.

Gle, Bilić!

Jedna od najcjenjenijih, najdugovječnijih i kultnih britanskih nogometnih emisija pod nazivom Match Of The Day protekle je nedjelje imala pravi hrvatski "štih". U studiju BBC-ja se kao stručni komentator pojavio izbornik hrvatske reprezentacije Slaven Bilić, natjeravši me na usklik iz naslova kolumne.

Uz Alana Hansena, koji je od 1977. do 1991. u dresu Liverpoola odigrao preko 600 utakmica, naš je izbornik komentirao nedjeljne utakmice Premiershipa, među ostalima i derbi Manchester Cityja i Liverpoola. Posebno simpatičan trenutak, barem nama južnije od Bregane, zbio se u trenucima kada su prisutni u studiju pokušali dokučiti je li Yossi Benayoun trebao pasti u šesnaestercu i je li pogriješio što je pod očitim prekršajem pokušao nastaviti akciju.

Na Hansenov komentar da ne želi reći da je "trebao pasti", ali će reći da je "mogao pasti", voditelj showa na tipično je engleski način reagirao komentarom "o tome razmišljaju Europljani, mi u Engleskoj to ne radimo". Izvan scenarija, kao opečen skočio je hrvatski izbornik i jedva dočekao odbrusiti: "Oh, radite i vi to također, radite!", što voditelj očito nije očekivao te je prije promjene teme tek kratko odgovorio: "Može biti, ali sigurno to ne odobravamo."

Hrvatsku aromu čitavoj emisiji dali su i isječci iz Bilićeve karijere u engleskom nogometu popraćeni pjesmom i spotom "Vatreno ludilo" u kojem hrvatski izbornik svira gitaru. Naravno, pod posebnom lupom bili su i nastupi svih hrvatskih reprezentativaca koji su u nedjelju stupili na travnjak, pa je tako Kalinić proglašen velikim talentom, Modrić "fantastičnim igračem", a bilo je tu i podsjećanja na veliku hrvatsku noć na Wembleyju.

Na pitanje zašto je pored svih ponuda ostao izbornik hrvatske reprezentacije, Bilić je rekao: "Zato što imamo dobru ekipu i zato što sam bio ljut i frustriran što se nismo kvalificirali na Svjetsko prvenstvo. Pogodilo nas je toliko nesreće, ozljeda, crvenih kartona, a sada to želim ispraviti. No, prije svega, zato što imamo stvarno dobru momčad."

Bolju reklamu za hrvatsku reprezentaciju i hrvatske igrače u Premiershipu doista nismo mogli ni platiti, a usput smo im barem na sekundu uzvratili za linč Eduarda da Silve. U gostima, u Londonu, u emisiji o Premiershipu. Neprocjenjivo.

Peta kolona

Svakome se igraču može dogoditi pogreška i baš svaki od njih, uključujući i one najbolje, može u svojoj karijeri postići i poneki autogol. Dogodi se čak i meni na tjednom haklu, koliko god u to bilo teško povjerovati, pa kako onda ne bi i onim lošijima od mene?

Neki autogolovi, međutim, spadaju u rubriku "vjerovali ili ne" i natjeraju vas na pomisao da u momčadi imate petokolonaša, krticu koja podmuklo djeluje protiv vašeg kolektiva, ubirući za to novčanu ili kakvu drugu naknadu.

Ovakve bih pogotke obično proglašavao autogolovima tjedna, no kako se ne mogu odlučiti kojeg bih proglasio najboljim, odlučio sam im posvetiti posebno mjesto i vama, čitateljima, dati priliku da odlučite sami za sebe.

Prva nominacija za petokol… pardon, autogol tjedna ide Chrisu Bairdu iz Fulhama, koji je u susretu protiv Birminghama već u trećoj minuti na ovaj način razveselio protivničke navijače.

Da podlih krtica ima i u drugoj engleskoj ligi dokazao je pak branič Plymoutha Kari Arnasson, pokazavši nam primjerom zašto povratnu loptu vrataru nikada ne treba vraćati unutar okvira gola. Islanđanin je usput svojoj momčadi oteo dva boda te jednoga od njih poklonio gostima iz Leicestera.

Šest puta je šest puta

Najbolje priče uvijek dolaze s niželigaških terena, a za jednu takvu pobrinuo se Paul Cooper iz škotske amaterske Borders lige, koji je u dresu svoga Hawick Uniteda u studenom prošle godine uspio u jednoj utakmici zaraditi šest (6) crvenih kartona! Kako mu je to uspjelo?

Zbog jednog prigovora u završnici utakmice s Pencaitlandom (siguran sam da vam je ovaj podatak bio ključan) sudac mu je pokazao drugi žuti karton i put u svlačionicu, no Cooper se nije predavao. Nastavio je suca "častiti" uvredama, na što mu je ovaj još pet puta pokazao izravni crveni karton.

Cooper se čak ni tada nije dao otjerati s travnjaka, pa ga je iz klinča sa sucem morao silom odvući njegov vlastiti trener. Epilog priče? Prošloga tjedna Škotski amaterski nogometni savez Cooperu je "odrezao" dvogodišnju suspenziju, što u njegovoj dobi od 39 godina vjerojatno znači i kraj nogometne karijere.

"Već sam imao iskustva sa suspenzijama, pa sam očekivao kaznu od šest mjeseci. Strašno me iznenadilo što sam dobio čak dvije godine, mislim da je to kraj moje karijere", rekao je Cooper. "Budući da mi je 39 godina, mislio sam da mogu igrati još godinu-dvije, no te su godine sada nestale. Slomljen sam ovom odlukom jer zaista volim nogomet."

Još malo pa smo na kraju, no prije toga s vama ću podijeliti i nekoliko uobičajenih video clipova. Ne mogu se s vama oprostiti, a da vam ne pokažem biser s klupske televizije Manchester Uniteda (MUTV), koji nije najnoviji, no sumnjam da ćete mi zamjeriti.

Voditeljica Hayley McQueen na jedinstven je način postala svjesna rizika izravnog javljanja gledatelja u emisiju, a za one kojima engleski jezik predstavlja problem kazat ću kako je stanoviti Simon iz Leicestera svoje uključenje u studio iskoristio kako bi komplimentirao veličini penisa Garyja Pallistera, gosta u studiju i bivšeg igrača Uniteda.

Oko sokolovo Engleskog pacijenta primjećuje kako plavokosa Hayley u 32. sekundi videa i sama pokušava provjeriti što se zbiva u Pallisterovim hlačama, uz komentar: "Možda se radi o kutu kamere", a samo četiri sekunde kasnije baca kratak pogled i na prepone drugoga gosta u studiju, čisto za usporedbu.

Što bi na sve to rekao Carlo Ancelotti? Vjerojatno: "Haha! What?", ako je suditi prema videu koji slijedi, u kojemu engleski novinar pokušava saznati što je točno Ancelottiju donijelo pobjedu u utakmici s Arsenalom.

Posljednjim vas ovotjednim clipom vodim u London, na stadion Emirates i njegovu okolicu. "A Night At The Emirates" pokazat će vam ugođaj oko stadiona i na samim tribinama uoči, tijekom i nakon utakmice Arsenala i Liverpoola.

I prije nego konačno kažem doviđenja, slijedi jedna servisna informacija. Od danas i Engleski pacijent ima svoj kutak na najmnogoljudnijoj svjetskoj socijalnoj mreži. Volite li engleski nogomet i želite postati fanom apsolutnog hrvatskog autoriteta na tom polju, do toga su cilja još samo dva koraka. Posjetite stranicu za fanove na Facebooku i pridružite se Engleskom pacijentu. Znate da želite, ne možete se othrvati porivu. Nemoj misliti na Engleskog pacijenta, nemoj misliti na Engleskog pacijenta, nemoj misliti...

Do sljedećeg tjedna!