Dan kada smo ih ušutkali

21. studenog 2007. svaki navijač hrvatske, ali i engleske nogometne reprezentacije duboko je urezao u svoje pamćenje. Šok koji smo priredili bahatim i samoljubivim Englezima, pobijedivši ih s 3:2 i plasiravši se na EP u Austriji i Švicarskoj, pritom sa sobom povukavši i vječno nam zahvalne Ruse, do danas je ostao jedan od najvećih trenutaka hrvatskog, a natežih engleskog nogometa.

Četiri dana prije gostovanja na Wembleyju konačno smo riješili pitanje odlaska na Euro, pa smo u London putovali posve neopterećeni. Ali ništa manje motivirani. U nekoj drugoj situaciji možda bismo se i opustili, možda bismo zaigrali "u drugoj brzini" samo da odradimo tu akciju. No, ne tada. Ne protiv Engleza.

Sjajan je bio osjećaj šetati u hrvatskim bojama po Londonu uoči utakmice i osjetiti poštovanje koje smo napokon zaradili u zemlji koja ionako nikoga u nogometu ne priznaje osim sebe. Peckali smo svi, a bilo nas je gotovo 10.000, domaćine prijetnjama kako ćemo ih pobijediti i ostaviti kući, makar ni s bodom ne bismo bili nezadovoljni, a ni poraz nam ne bi ništa značio. Englezi su pokazivali strah, "nudili" nam remi koji će nas zajedno odvesti put Beča ili Berna i pružali ruku pomirenja. Nismo je prihvatili.

Jesmo li tada mogli biti pametniji? Jesmo li mogli odigrati neodlučeno i ostaviti onog jadnog Stevea McClarena na klupi Engleske, umjesto što smo ih pobijedili i natjerali ih da kupe ono najbolje što su mogli - Fabija Capella? Možda smo i mogli. Ali onda nikad ne bismo osjetili ono što smo osjetili na kraju tog studenog mjeseca, niti doživjeli sve ono što smo doživjeli. A bila bi šteta.

Taj ponos, taj osjećaj moći, to poštovanje koje smo zaradili u cijelom sportskom svijetu odigravši poštenu utakmicu i zamjerivši se "centrima moći" nitko nam nikad neće moći uzeti. Bez obzira što su se kuglice tako okrutno poigrale i omogućile Englezima toliko željeni uzvrat već u narednom ciklusu, ta naša pobjeda i fešta 10.000 navijača na Wembleyu zauvijek će ostati ubilježena kao jedna od najvrjednijih i najvećih pobjeda ne samo hrvatskog nogometa, nego hrvatskog sporta uopće.

Tu utakmicu uvijek s posebnim guštom možemo staviti u DVD player da nas razvedri kad smo tmurni, da nas nasmije kad nam je teško, da nas ispuni ponosom kad pomislimo da smo manje vrijedni. Hrvatska pobjeda na Wembleyju zauvijek će ostati putokaz kako se treba odnositi prema sportu i koliko smo uistinu sposobni postići. Kad se uozbiljimo i primimo posla.