Zovite ga Sir

Treba biti realan i priznati da izraz "godine truda" pada u vodu kada pričamo o Real Madridu. Umjesto kontinuiranog rada, kraljevski klub na pomalo haenelovski način pokušava bez imalo strpljenja namiriti visoke apetite i stvoriti instant proizvod koji će generirati trenutan uspjeh. Kod nas se to radi mijenjanjem trenera jednako brzo kao što Cristiano Ronaldo mijenja tubu kreme za kosu, a u Madridu krcanjem silnih milijuna, rotiranjem trenera, bjesomučnom kupovinom zvijezda i zaboravljanjem klupskih legendi koje su s klupe primorane gledati u što im se najveća ljubav pretvara. Jedino što im u ovom slučaju nedostaje jest - uspjeh.

Nikako da nauče da novac nije garancija uspjeha, da je potrebno nešto više da bi stotine milijuna eura donijele rezultat. Potreban je jedan Alex Ferguson, Ryan Giggs ili Paul Scholes, ma bolji su rezultati čak i ako loptu ganja Wengerova dječurlija od kojih su neki, gledajući godine, zaista na razini đaka. Ako ništa, igraju s više srca, igraju kao ekipa. Uostalom, ne trebamo ići dalje od naših prvih susjeda - za uspjeh je, ispostavilo se, bitniji Pjanić od Ronalda.

Istina je nepobitna, Ronaldo je uz Messija najbolji igrač današnjice, Higuain se razvio u fantastičnog napadača, Kaka je strašan talent koji nema potrebu u svakom potezu dokazivati da s loptom zna sve, igra brzo i jednostavno. I već u ožujku osuđeni su gledati Ligu prvaka na televizijskim ekranima, a Ronaldu ostaje izbor: navijati za Lyon pa ako osvoje Ligu prvaka reći da su nesretno ispali od pobjednika ili navijati za United, klub koji ga je stvorio, pa ako osvoje Ligu prvaka reći da je to i njegov klub. Šestu sezonu zaredom Real je europski san završio u prvoj eliminacijskoj fazi. Uspjeh? Možda samo u prodaji dresova, a što će tek biti ako ne uspiju u Primeri nadmudriti Barcelonu?

"Tamo neki" Lyon koji čak nije niti osvojio francusko prvenstvo još je jednom pokazao da s razlogom uvijek ima mjesto u Ligi prvaka i da rezultati protiv Boulognea i sličnih ne znače ništa kada ekipa istrči na teren Lige prvaka. U osam utakmica ove sezone vratar Lloris kapitulirao je samo četiri puta. Ekipa vs. Novac 1:0.

Na jednoj strani medalje Real, na drugoj United. Imaju crveni vragovi novca, ali imaju i Fergusona, koji svake godine promijeni možda dvojicu igrača; svaki njegov potez pomno je isplaniran i nikada učinjen zato da bi klupski fan shop prodao dres više ili zato da bi se navijači u kolovozu okupili ispred stadiona i skandirali ime nekog stranca koji sam pobjeđuje protivnike. Ne. Sir Alex dovodi Carricka, Andersona, Nanija, Vidića i Valenciju, dok se novinarima željnima senzacionalizma stvaraju upitnici nad glavama - to je ta sezona, stari je napokon prolupao, who the f--k is Carrick? Za bolesno visok iznos proda Ronalda i ponovno isto: stari je napokon prolupao, kako će bez Ronalda?

A danas? Danas je Ronaldo "tamo neki" igrač koji je igrao u Unitedu, bio je odličan, najbolji na svijetu. Sada je tamo Rooney, United je sa 7:2 samljeo odličnog Milana, u Premiershipu su efikasniji nego s Portugalcem. What the f--k? Ali, ali oni imaju Carricka, Nanija, oronulog Giggsa, nemaju Ronalda i Kaku?! Strategija vs. Novac 2:0.

Što reći o Arsenalu? Nekim igračima još ni dlake na bradi ne rastu, ali su "bez pardona" isprašili Porto, unatoč brojnim ozljedama. Ne može Arsenal bez Fabregasa? Jeste li uopće primijetili da ga nema? Aršavin se pobrinuo za to svojim majstorijama. Wenger kaže kako mu ne trebaju novi napadači, ima Bendtnera. Priznajem, ovakve izjave stvaraju upitnike i iznad moje glave. Taj isti Bendtner sa smješkom na licu u prošloj je prvenstvenoj utakmici promašivao nemoguće. Epilog? Dvije pobjede "klinaca", 8:1 gol-razlika, tri gola Bendtnera, mora se reći da je Danac svoju ulogu ispunio.

Da je Van Gaal nekim čudom preuzeo Dinamo, a ne Bayern, velike su šanse da ne bi prezimio u Maksimiru, no srećom po Bavarce njihova je uprava bila strpljiva i napokon su došli i rezultati. Istina, pomazila ih je sreća (suci) protiv borbene i više nego solidne Fiorentine, a Robben je velemajstorijom donio prolaz Nijemcima. Robben? Zvuči poznato? Došao iz Reala. Jedino što zamjeramo nizozemskom strategu je način na koji je "škartirao" Ivicu Olića, igrača koji je Bavarce ove godine držao na životu. Louise, Louise, zaslužio si jedinicu iz logike.

Zalaganje: Lyon - Lavovi nisu "skinuli gaće" na Bernabeu, u borbi Davida i Golijata pobjedu je odnio Miralem.

Statistika 1: Do sinoćnje utakmice Real Madrid pet godina nije prošao u četvrtfinale, dok se Lyon zaustavio na "samo" tri sezone.

Statistika 2: Real Madrid je u europskim natjecanjima u posljednja četiri ogleda s francuskim klubovima (igrano na dvije utakmice) ispao.

Statistika 3: Porto u posljednjih 14 gostovanja u Engleskoj nije uspio pobijediti. Na posljednja dva gostovanja kod Arsenala Portugalci su primili devet golova, a postigli - nula.

Statistika 4: Do dvoboja s Arsenalom Porto je u posljednja 24 susreta prošao dalje nakon što je u prvom susretu kod kuće došao do pobjede.

Statistika 5: Arsenalu statistika nije bila naklonjena pred dvoboj s Portom - devet puta su topnici "ganjali" zaostatak s gostovanja i samo su jednom uspjeli proći dalje - bilo je to u Kupu Uefe 1978/79, protivnik - Hajduk.

Statistika 6: Manchester United prošao je dalje u svih 12 dvoboja Uefinih natjecanja u kojima je u prvoj utakmici u gostima ostvario pobjedu.

Priroda i društvo: Engleski su navijači divljaci i nasilnici, to im je u prirodi? Unitedovi su najvjerniji navijači zaslužili čistu peticu zbog prijema Davida Beckhama. Kako bi to završilo na nekom od HNL travnjaka? (2.45 minuta filma)

Potez: Nije postigao gol, ali svojim je proigravanjem Rooneyja za 2:0 Manchestera Nani zaslužio mjesto u ovom tekstu.

Gol tjedna: Izvedba, ljepota, važnost, sve ima Robbenov gol za 3:2.

Umjetnost: Gol Nasrija svakako je zaslužio peticu iz umjetnosti, a pridodamo li tome i činjenicu da je nekoliko minuta ranije s crte skinuo siguran pogodak Porta, mladi igrač svakako je zaslužio i petice za sveukupni dojam.

Đak tjedna: Miralem Pjanić - njegova igra nije bila za pamćenje, a ako ćemo iskreno niti njegov gol Realu nije bio čudesan, ali Pjanićev potez zavio je u crno čitavi Bernabeu, potez je to o kojem će se zasigurno najviše pričati.

Promašaj tjedna: Dva su đaka veliku bitku vodila za promašaj tjedna, težina je presudila u Higuainovu korist. Mogao je biti junak Madrida, vjerojatno je i zaslužio, no umjesto praznog gola pogodio je vratnicu. Lisandro je zaradio oprost, ali samo zato što njegov promašaj nije imao rezultatsku važnost, osim što je iz Lyonove blagajne izbio parsto tisuća švicarskih franaka.

TV kiks: Mnogi bi htjeli proreći budućnost, ali kada glas Ivice Blažička putuje nekoliko sekundi brže od hitrog Ronalda, očito je da na toj slici nešto ne štima.

Razrednik tjedna: Sir Alex Ferguson, objašnjenja su suvišna.

Neopravdani sat: Nije u redu biti cinkaroš, ali igrači Porta nisu se pojavili na utakmici s Arsenalom i zbog toga zaslužuju neopravdani sat, točnije dva školska sata.

Logika: "S ovakvom momčadi kakvu ja imam, nije važno protiv koga ćemo igrati, mislim da možemo doći do kraja", Sir Alex Ferguson.