Rubil nije Messi

Je li postoji još koji Hrvat osim mene koji u jednom danu pogleda uživo dvije utakmice HNL-a? Iskreno, sumnjam i zapravo se nadam da ne postoji. Prvo sam u subotu bio na Maksimiru i gledao kako Dinamovi klinci uz par "iskusnjara" dobivaju Hajduk da bi potom požurio kući, sjeo u auto i krenuo prema Koprivnici gdje su igrali Slaven i Dinamo, ali - idemo redom. Još u petak je Karlovac pokazao Interu kako se pobjeđuje i ponovno s antinogometom uzeo tri boda dok su Igor Štimac i Zoran Vulić prijateljski uzeli svaki po bod koji nikome nešto posebno ne znači.

Subota je pak donijela bogati program koji je započeo u 15 sati, za mene, na Maksimiru. Realno, kada je Goran Rubil na početku utakmice zabio autogol stoljeća rekao sam prijatelju - to je to, meni više ništa ne treba za ovotjednu kolumnu. "Što je Rubil htio? Kako je moguće tako zabiti?" i meni najdraže pitanje, "je li mu ovo najljepši gol karijere?" sve to pitali su se ljudi na Maksimiru; naravno nakon što su se nekoliko minuta smijali. Ako niste vidjeli gol, svakako ga pogledajte jer se isplati, a ja ću ga pokušati opisati. Naime, Havojić, ili kako ga uporno zove radijski kolega "Havajić" je vodio loptu prema kaznenom prostoru Hajduka i taman kada više nije znao što bi s njom, dotrčava Rubil i posprema je u sami kut Subašićeva gola koji je, blago rečeno, ostao iznenađen.

Zanimljivo kako trener Hajduka Stanko Poklepović zna kako zaustaviti Lea Messija, koji je inače opet dao tri gola, izborio penal i nekoliko puta zaslužio pljesak stadiona u Zaragozi, a ne može objasniti Rubilu kako u nogometu nije doslovno cilj "zabiti gol više od protivnika". Evo, sad sam opet pogledao gol i stvarno ne vjerujem kako je uopće Rubil mogao tako dobro puknuti; vidi se da čovjek zna i zato i igra u Hajduku, a ne u Hajduku 2 gdje su mu bolje plaćeni kolege. Osim smiješnog gola, Hajduk je bio bolji od Lokosa, ali Andrić i Ibričić reagirali su katastrofalno u odličnim situacijama dok je Kelava bio koncentriran i ostavio bodove na Maksimiru.

Nakon utakmice uslijedio je pravi monolog gospodina Poklepovića koji je pričao o svemu i svačemu, o demokraciji, o "našem" i "vašem" stadionu, o svojim igračima koji su zvijezde u novinama, ali ne na terenu da bi na pitanje o Lokomotivi rekao: "Lokomotiva kao Lokomotiva, sjećam se ja prije 30 godina kako su igrali." Ovo je na toliko razina glupost da uopće neću ulaziti u analize, ali hvala mu što je nakon gotovo 30 minuta odlučio završiti pa sam mogao krenuti prema Koprivnici.

Iako nitko živ nije znao zašto, hrvatska policija je zaključila kako je dolazak navijača Dinama u sat vremena udaljenu Koprivnicu utakmica "visokog rizika" pa su nas tako nekoliko puta zaustavljali, pregledavali i vozili pod pratnjom kao i sve automobile zagrebačkih registracija. Unatoč tome što je vozač bio doktor, suvozač inženjer elektrotehnike, na stražnjem sjedalu diplomirani pravnik i akreditirani novinar - radilo se o takvoj ekipi ili o navijačkom autobusu - sve je to našoj policiji jednako "rizično".

Naravno, oko stadiona je bilo više navijača Dinama nego Slavena dok smo na tribini mirno sjedili u "srcu" navijača domaćih bez da nam je itko prigovorio što zdušno ne navijamo za Slaven. Sama utakmica nije bilo nešto posebno, Dinamo je dobio, Slaven se nije osramotio i - svi sretni. Povratak kući je pak ponudio novu avanturu jer nakon što su ponovno grupirali sve automobile zagrebačkih tablica, uslijedila je prava utrka kroz okolna mjesta. Ograničenja 40 ili 50 ništa nisu značila policiji koja je predvodila kolonu i rijetko kada spuštala brzinu ispod 80. Naravno, takav je ritam bilo teško pratiti pa je dosta bolida "otpalo" nakon što su im zakuhali motori pa su morali stati u boks (benzinsku) na "nadolijevanje" (pivom).

Stvarno mi je žao što nisam bio na sastanku policije uoči utakmice na kojem su oni odlučili kako je bolje u subotu navečer kolonu od 50-tak automobila i kombija manijakalno voziti kroz mjesta u kojima je 95% stanovnika išlo prema "Vatrogasnom domu" nakon što su se kod kuće "zagrijali", a sve to iz - sigurnosnih razloga. Što reći? Poslati ljude na autoput Varaždin - Zagreb bilo bi prejednostavno.

Što se pak tiče ostalih popodnevnih utakmica, golčina Alispahića "srušila" je Kantridu gdje Rijeka izgleda sve lošije i lošije iako se nakon svakog kola čini kako je to teško moguće, Zadar je pak rutinski "riješio" Međimurje dok su Varteks i Cibalia odigrali zanimljivu utakmicu i podijelili bodove. Iznenađenje su priredile Sesvete koje su uzele bod Osijeku čiji igrači ne mogu zabiti gol niti na treningu, a kamoli na utakmici. Očito je kako Knežević puno više nedostaje Osječanima nego što su mislili da bude pa se sada sigurno lupaju po glavi i misle: "ma trebali smo mu ipak platiti račun za mobitel".

Sve u svemu, nakon 21. kola Dinamo je još pobjegao pratnji, Hajduk se vratio starim navikama i upisao poraz, Karlovac je dobio 1:0 i zapravo je sve po starom osim što su Sesvete izbjegle poraz pa tako Power rankings u kojem bi većina momčadi trebala dolje - izgleda ovako: Nakon što sam prozvao Slepičku jer je igrao užasno protiv Zadra, Dinamov Čeh donio je Modrima tri boda s navodno teškog gostovanja. Realno, kada cijeli stadion zapravo navija za vas - teško je pričati o (teškom) gostovanju, ali nema veze. Zato svakako ima veze što su neki igrači Dinama vrlo burno reagirali na Ibanezove udarce. Dok mu (još) ne prigovaraju za pokušaje iz prekida koji idu daleko od stadiona, Argentinčevi "udarci" nakon prolaza po strani u situaciji kada u sredini ima suigrače - neće mu donijeti puno prijatelja u svlačionici. Svakakve sam gluposti čuo uoči utakmice kako će Cibalia pustiti Varteksu što se naravno, još jednom, pokazalo neistinom. Nakon zanimljive utakmice u Varaždinu sve je pokušao pokvariti Stanko Mršić, aka "mali Vulić", koji je okrivio suca i rekao jednu od većih nogometnih mudrosti: "Primljeni gol nam je poremetio planove." Čudo, pravo čudo kako se Varteks usudio zabiti i poremetiti gostima planove. Što se tiče kartona Barabana koji je u 20-tak sekundi zaradio dva žuta i tako zaradio HNS-u par tisuća kuna, Mršić bi trebao porazgovarati s njime (i psihijatrom), a ne žaliti se na suca, ali - tako je to. "Mali Vulić" ne može protiv sebe; čak niti kada je s Cibalijom drugi na ljestvici. Šibenčani su napokon odigrali dobru utakmicu u nastavku prvenstva i zasluženo slavili na Kantridi. Gosti su nakon prvih 45 minuta trebali voditi i više, ali Radman je bio raspoložen pa je skidao sve pokušaje gostiju; golčinu Alispahića iz slobodnjaka ne bi obranila niti sva tri vratara Rijeke da su zajedno branili. Je li ova pobjeda najava Šibenika iz prvog dijela sezone ili tek kratkotrajni bljesak vidjet ćemo protiv Lokomotive sljedeći tjedan. Nemam više što napisati za Karlovac. Izvještaji njihovih utakmica redovito počinju s: "u pravoj prvenstvenoj utakmici", "u utakmici s malo prigoda"ili "teško gledljiva utakmica", a opet - deset puta je nastavak te rečenice bio: "bolje su se snašli Karlovčani", "više su sreće imali Pamićevi igrači" ili "presudio je prekid iz kojeg je Karlovac došao do bodova" tako da ne mogu ništa reći jer Karlovac pobjeđuje; sviđao se njihov "nogomet" ljudima koji ga gledaju ili ne. Ljudi su četvrti, imaju dva boda više od Hajduka i nemamo se što raspravljati. Opet, ne želim ih niti gledati. "Snimali smo Hajduk cijeli tjedan i dobro se pripremili, a to što se oni nisu spremali za nas već su ranije upisali bodove - to je njihov problem", sav sretan je nakon utakmice rekao Roy Ferenčina i tako utrljao sol na ranu Hajduka. Lokomotiva realno nije zaslužila pobjedu jer nisu napravili skoro ništa, no uzeli su dva poklona, a potom gledali na semafor; dobro, ne na semafor na kojem ništa ne piše, ali čekali su kraj. Zanimljivo je bilo nakon utakmice kada se dogodio pravi nogometni fenomen. Naime, igrači Lokomotive, njih 15-tak, otišlo je pozdraviti svoje navijače na sjever kojih je tamo bilo - devet. Siguran sam da je ovo prvi put u nogometnoj povijesti da ima više igrača nego navijača u slavlju. Opet, takva ekipa je dobila "veliki" Hajduk. Jedno kolo je Hajduk bio ispred Karlovca, no onda su se stvari vratile na svoje mjesto. Osim što sam se osobno uvjerio kako Senijad Ibričić trči manje od Anasa Sharbinija koji stvarno malo trči, na Maksimiru sam vidio nevjerojatan gol Rubila; inače danas već sigurno velike zvijezde Youtubea. Što je Rubil htio odnosno kako je mislio tako izbiti loptu Havojiću vjerojatno nikada neće moći objasniti, a očito kako motivacijski govori o penetraciji i ekstazi, što je nevjerojatno čudo, nisu toliko kvalitetni kao što se mislilo. I tako, dok je druga momčad Dinama dobila Hajduk, Tekstilac je dobio Hajdukovu drugu momčad 1:0. Ne samo što su Pelaić, Smoje, Šerić, Marijan Buljat, Jertec, Tičinović i ostali izgubili od momčadi kojoj je par dana prije Junak zabio devet golova, nego su se igrači Hajduka svađali međusobono i s trenerom, prijetili kako više neće igrati i slično. Sve u svemu, bio je to uspješan vikend za splitski klub. Prošli tjedan Zadar sam pomaknuo gore i najavio kako će protiv Međimurja uzeti sve i to su rutinski napravili. Nakon četiri i pol mjeseca Zadar je nekoga dobio na Stanovima gdje je samo nedostajalo - "stanara". Naime, posjeta na stadionu još je jednom bila slaba, a igrači Zadra zaista zaslužuje više jer igraju dobar nogomet. Oni koji su došli na stadion vidjeli su pogodak Terkeša koji je zabio nakon pet mjeseci i tako povjerovali u njegove bolje igre da bi onda u nastavku utakmice s pet metara pogodio vratnicu i poručio kako se pogodak "samo šalio". Zoran Vulić niti nakon tri utakmice na klupi Istre ne zna za poraz što je veliki uspjeh. Mogli su gosti iz Pule u Kranjčevićevoj čak produljiti niz pobjeda na tri, no bilo bi to nezasluženo. Unatoč tome što bi bilo nezasluženo, teško je objasniti kako je reagirao Boško Stupić u odličnoj prilici pred kraj utakmice. Naime, da je umjesto njega na istome mjestu stajao njegov "prezimenjak" stupić s ceste, vjerojatno bi bio gol, a Stupić, profesionalni nogometaš, nije pogodio loptu. Koliko god da mi se sviđala igra Osijeka u prvom dijelu prvenstva, sada igraju užasno. Prema treneru Steinbrückneru protiv Sesveta je problem bio u "tvrdom terenu i vjetru", ali da se igralo na betonskom igralištu i uz uragane - Sesvete moraju pasti. Osijek jednostavno ne može zabiti gol u nastavku prvenstva, a onaj Međimurju ne brojim. Kada je Vida promašio i penal - bilo je jasno kako Gradski vrt još jednom neće slaviti. Jesu mi dragi i bili su mi tihi favoriti, no prevarili su me i moraju to platiti padom. Rijeka izgleda vrlo loše; zapravo, ne sjećam se kad su Riječani bili ovako daleko od vrha ljestvice, igrom i bodovima. Sve je izglednije kako će Dinamo uskoro imati duplo više bodova i to nije dobro za klub s Kantride. Kada smo već kod stvari koje nisu dobre, onda tu svakako spada kako za Rijeku nije dobro ako protivnik ima dobrog igrača ili ne daj Bože više njih. Konkretno, Šibeniku je bio dosta jedan, Ermin Zec, koji je prolazio riječku obranu kako je htio, a Ljuboviću se i dalje vrti od "vožnje"; valjda je popio Draminu prije utakmice. "Najgore je kad primiš gol jer se onda teško vratiti u igru", rekao je nakon poraza od Dinama Zlatko Dalić. Što uopće reći na ovakvu izjavu? Gol Dinama "presjekao" je igrače Slavena? Zašto? Zar mu mislili kako im momčad koja je zabila 58 golova u prvenstvu neće zabiti? Fino su se onda pripremili za utakmicu ako su pripremu radili sve do one točke u kojoj će Dinamo zabiti; nakon toga - ništa, presjeklo ih je. Unatoč tome što su bili "presječeni", Slaven je igrao solidnu utakmicu, no nedostajalo je odlučnosti i agresivnosti koju je pokazivao tek Nynkeu. U svakom slučaju, dovoljno tek za novi neuspjeh i Slaven je već daleko od Europe. Ako nastave ovako - i bolje. Ili je nešto kapnulo na račun ili su igrači Varteksa shvatili kako štrajkanjem na utakmicama sigurno neće doći do novca jer Varteks je protiv Cibalije koja je bolja od njih - igrao jako dobro. Općenito, bila je to dobra i zanimljiva utakmica u kojoj je samo nedostajao - napadač. Mislim, napadač koji zapravo zna zabiti gol i zato igra u napadu, a ne napadač koji je premali da bi bio stoper, prespor za beka i premalo zna za veznog pa zato igra u napadu. Protiv Karlovca ne pomaže niti golman Chelseaja; ako ste vi Inter iz Zaprešića. Zanimljivo, nakon utakmice koju su izgubili trener Perković je rekao: "Ne mogu ništa zamjeriti svojim igračima" da bi nakon iste te utakmice direktor kluba Branko Laljak poručio: "Ako trener ne kazni igrače koji se ne trude - mi ćemo ih kazniti. Klub neće plaćati gubitnike." Zanimljivo, zar ne? Lijepo je vidjeti kada stručni stožer i uprava dišu kao jedno. Baš me zanima kako je izbornik Slaven Bilić sa svojim pomoćnikom Nikolom Jurčevićem odlučio doći na utakmicu Zagreb - Istra. Petak popodne pa da izbornik nije imao pametnijeg posla? Možda je došao gledati potencijalne kandidate za reprezentaciju? Da... A možda je na utakmici bio i skaut Barcelone. Ja mislim da je došao baš na ovu utakmicu kako bi do kraja svog mandata imao izgovor zašto ne ide na utakmice domaće lige; samo kaže - pa gledao sam Zagreb - Istra i bilo mi je dosta. Fešta u Zadru zbog dolaska Međimurja pokazala se opravdanom jer momci Srećka Bogdana ne mogu ništa van svojeg terena. Naravno, nisu posebno dobri niti doma, ali šest zabijenih i 28 primljenih golova u 11 utakmica je omjer Čakovčana kada moraju paliti autobus za dolazak na utakmicu što stvarno zvuči loše. Očito će Bogdanova taktika "Ništ', idemo iz utakmice u utakmicu" morati bolje funkcionirati u sljedećoj. Očito su moje usporedbe Sesveta i cirkusa motivirale momčad Sesveta koja se uspjela vratiti s bodom iz Osijeka. Kao što je Goran Jerković nakon utakmice rekao: "Bilo bi nerealno doći u Osijek i napasti jer mi nemamo tu kvalitetu" pa je tako ovaj bod velik kao kuća. Opet, mala im je to kuća jer koliko god Sesvetama nakon katastrofalne polusezone svaki bod dobro dođe - činjenica jest da će s neriješenim rezultatima ostati zadnji. Opet, kada se sjetim silnih utakmica na kojima sam bio - stvarno ne zaslužuju bolje makar stvari idu na bolje. Tako barem uvjeravam samoga sebe jer skoro će subota i nova utakmica.