Kaiser Ivica

Ivica Olić zaslužio je naslovnice sportskih portala diljem Europe, čovjek kojeg je malo tko cijenio kada se svojim nespretnim biciklima i bjesomučnim trčanjem probijao u karijeri. Dogurao je Ola do Bayerna, postoji li još netko tko ga ne cijeni? Istina je, Olić vjerojatno nikada neće igrati u Barceloni ili Manchester Unitedu, ali svojim je stopostotnim angažmanom dokazao zašto ga bavarski div mora čuvati kao kap vode na dlanu.

Nitko, ali baš nitko tko je igrao 90 minuta teške bitke s Manchester Unitedom ne bi u posljednjim sekundama susreta letio po protivničkoj obrani u nadi da će jedan od najboljih svjetskih bekova pružiti mrvicu šanse za pogodak. Hrvatski je reprezentativac proletio pokraj Evre, uzeo mu loptu, lažnjakom bacio Van der Sara na travu i bacio stadion u delirij. Skidanje dresa, žuti karton, pokazivanje na klupu i traženje zamjene, bockanje Van Gaala, ma milina, München ima novog Kaisera ili barem princa. A koliko ga mladića idolizira, tko bi htio biti poput njega, čovjeka koji je pretrčao 11.188 metara, najviše na utakmici, čovjeka koji je imao 20 od 24 točnih dodavanja (najviši postotak na utakmici), čovjeka koji uvijek daje sve od sebe, nikada ne staje? Svakako bi se trebalo podsjetiti na sjajnu kolumnu Tomislava Pacaka: Nije sve u tehnici.

S obzirom na formu u posljednjim utakmicama, a i sami početak dvoboja s Bayernom, očekivalo se "gaženje" Bavaraca, no Nijemci se nikada ne predaju, igraju 90 minuta, a nije teško zaključiti da su puleni Sir Alexa Fergusona mislima bili u okršaju s Chelseajem, susretu koji bi mogao odlučiti i prvaka Engleske. Je li im dovoljan bio gol Rooneyja? Smatraju li da neće imati većih problema s Bayernom na Old Traffordu? Jedno je sigurno, očekivali su kraj na 1:1, no Ivica Olić zadao im je brige pred uzvrat, jer, iako svi pamte samo finale iz 1999. godine, činjenica je da Bavarci baš i ne pašu Unitedu.

Žirondinci su u samo nekoliko dana doživjeli dva teška i identična poraza od najljućih francuskih rivala. Prvo ih je Marseille bez većih problema dobio s 3:1 u finalu Liga-kupa, a istim ih je rezultatom ispratio i Lyon sa Gerlanda, ako tako nastave sezona bi im unatoč nekim sjajnim rezultatima mogla završiti katastrofalno. Lyon je pokazao da su ipak oni ta francuska ekipa koja je u Ligi prvaka kao kod kuće; iako je i Bordeaux imao svojih prilika, Lyon je s 3:1 zakoračio u polufinale Lige prvaka.

A činilo se već nakon desetak minuta dvoboja na Emiratesu da će Barcelona s obje noge u polufinale - predstava Barcelone u većem dijelu susreta s Arsenalom bila je briljantna. Da na vratima nije bilo Almunije, odnosno da su Barcini igrači bili precizniji, već bismo imali jednog sigurnog sudionika polufinala. Da, Barcelona ih je trebala i morala dokrajčiti već na Emiratesu, imali su protivnika na koljenima i nedostajao je netko tko će otpustiti konopac na giljotini i presuditi londonskoj mlađariji. Ne samo da se to nije dogodilo, već se Barcelona uvalila u probleme. Bez Puyola i Piquea morat će na uzvratu pokušati zaustaviti topnike, koji su u posljednjih 20-ak minuta utakmice shvatili da se ipak može i protiv Barcelone.

Jedna stvar mi ipak nikako nije jasna - zašto je Bendtnerovo mjesto u momčadi zacementirano dok Eduardu ostaju samo ostaci ostataka? Ono što mladi Danac promašuje Eduardo zabija bez problema. Ako na trenutak zaboravimo da je bio u zaleđu, ne čine li se smiješnima Bendtnerovi promašaji iz prvog poluvremena? Da ne spominjemo veliku šansu iz drugoga dijela u kojoj je glavom tukao ravno u Valdesa, koju bi hrvatski reprezentativac gotovo sigurno poslao u mrežu. No, Wenger je stručnjak, ima povjerenje uprave kluba i samim time njegova je odluka zadnja, koliko god to frustriralo Eduardove navijače.

Ipak, jedne stvari mora biti svjestan francuski strateg - Almunia (kao i gotovo svaki vratar u novijoj povijesti Arsenala) ne može dvije utakmice zaredom braniti čuda (uostalom, Almunia je velikim dijelom krivac za prvi gol Barcelone), a i male su šanse da ovako briljantni Messi u dvije utakmice ne postigne gol. Uzmemo li u obzir činjenicu da ih je Barcelona umalo uništila i u prvom susretu, teško je očekivati da će Arsenal imati šanse u uzvratu.

Statistika Arsenal - Barcelona:
Udarci: 6-22
Udarci na gol: 3-11
Posjed lopte: 38%-62%
Preciznost dodavanja: 71%-83%
Broj točnih dodavanja: 265-533

Iako je statistički Barcelona bila sinoć strašno dominantna ekipa, čini se da jedan igrač ne dobiva pohvale koje već godinama zaslužuje. Xavi je iznimno bitan kotačić Barceloninog stroja, iako se njegovo ime ne spominje dovoljno često. Sinoć je "nevidljivi" Xavi bio prvo ime Barcelone. Španjolski je reprezentativac pretrčao 12.362 metra, više od bilo kojeg drugog igrača u sve četiri utakmice, imao je 95 točnih dodavanja, što je barem dvostruko više od bilo kojeg drugog igrača u sve četiri utakmice, a i impresivan je taj broj kada uzmemo u obzir da je kompletna Lyonova momčad imala svega 195 točnih dodavanja. Barcelona je strašna momčad ne samo zbog vrhunskih tehničara i driblera, strašni su jer melju protivnike trkom, kretanjem, promjenama smjera, dobivaju utakmice jer svi igraju obranu i svi prijete u napadu, a to praktički nitko drugi ne može. Iako će im nedostajati Puyol i Pique, Guardiola vjerojatno ne brine previše jer njegova ekipa uvijek može postići pogodak više od protivnika. Ili?

Je li itko očekivao ljepoticu u Milanu? Možda na tribinama, jer su talijanski nogometaši poznati po vezama s manekenkama i raznim starletama, ali na terenu ljepote baš i nije bilo. Tipična utakmica Mourinhovog kluba i sasvim dovoljnih 1:0 pred uzvrat u Moskvi. U isto vrijeme se u Londonu igrala najljepša utakmica četvrtfinala i nameće se pitanje koju su utakmicu gledali ljubitelji nogometa u Italiji? Je li im bilo krivo kada su na sažecima vidjeli kako su se igrali nogometa Barca i Arsenal? O da, nogomet može biti i zabavan. No, Morattiju je bitan samo rezultat, rezultat koji će mu donijeti trofej Lige prvaka, ono što već godinama želi više od svega. Iako se oni koji iznad svega cijene ljepotu nogometne igre užasavaju subotnje finale provesti uz Portugalčevu momčad, mora se priznati da će Inter biti važan faktor u ostatku Lige prvaka i lako bi se moglo dogoditi da upravo oni završe s rukama visoko u zraku.

Statistika 1: Bayern je posljednji puta ušao u polufinale Lige prvaka 2001. godine, u četvrfinalu su izbacili upravo Manchester United.

Statistika 2: Do utakmice s Bavarcima Manchester United je ove sezone postigao jednak broj pogodaka u Njemačkoj kao i Bayern.

Statistika 3: Samo su Gary Neville i Ryan Giggs iz pobjedničke 1999. godine nastupili i u utorak protiv Bayerna.

Statistika 4: Van Gaalovi klubovi imaju stopostotan učinak u dvobojima s engleskim klubovima koji se igraju na dvije utakmice.

Hrvatski: Ivica Olić glavni je razlog što su se Hrvati spominjali nakon prvih četvrtfinalnih ogleda. Zapaženu je rolu imao i Danijel Pranjić, a ostaje žal što Wenger nije dao priliku Eduardu.

Komentar tjedna: Saša Lugonjić nakon Olićevog gola u trenutku kada mu sudac De Bleeckere daje žuti karton zbog skidanja dresa: "Može i žuti, evo ruke, može mu i pusu dati!"

Kemija: Igrači Barcelone su zajedno s trenerom Guardiolom zaslužili peticu iz kemije; način na koji svaki igrač u svakom trenutku zna gdje mu je koji suigrač i što svatko od njih misli zaista je impresivan.

Logika: Arsene Wenger: "U prvom smo dijelu imali sreće. Mogli su nas dokrajčiti"

Izjava tjedna: Theo Walcott: "Barcelona je izgledala kao da netko igra na Playstationu"; Theo očito ne zna kako to jadno izgleda kada Pacak i ja baratamo igračima na Playstationu.

Potez tjedna: Nije samo jer je naš, Ivica Olić donio je pobjedu Bavarcima, a svojom je požrtvovnošću zaslužio titulu poteza tjedna.

Đak tjedna: Nakon što su njegovi suigrači boravili u magarećoj klupi, Almunia se izborio za titulu đaka tjedna. Istina, nepotrebnim je istrčavanjem omogućio Ibrahimovićev prvi gol, ali je također zaslužan što je do tog trenutka Arsenal uopće bio u prilici razmišljati o polufinalu.

Gol tjedna: Previše dileme nema, pogotovo jer se drugi strijelci nisu previše iskazali. Drugi pogodak Barcelone prava je mala majstorija, počevši od milimetarski preciznog dodavanja Xavija, sve do savršene egzekucije Ibrahimovića.