Zrno po zrno...

Mladima i tako teško

Dinamova budućnost preko noći je postala Dinamova sadašnjost. Financijska kriza koja nije izbjegla ni Dinamo promijenila je donekle klupske planove, pa se sada od mladića iz škole očekuje da odmah preuzmu glavne uloge u momčadi od koje se uvijek očekuju naslovi i europski uspjesi…

S jedne strane, aktualnim Dinamovim klincima sigurno je lakše doći do prve momčadi nego što je bilo prije recimo 12-13 godina kada je seniorski sastav Dinama bio prepun prekaljenih internacionalaca. Određeni pad kvalitete prve momčadi nakon brojnih prodaja proteklih godina daje priliku mnogobrojnim "poletarcima" da pokažu što znaju, a dosta je onih koji su tu prigodu odlično iskoristili, poput Dejana Lovrena koji je već u Lyonu, ili Milana Badelja koji će relativno uskoro njegovim stopama, u dobar europski klub.

No, koliko je za Dinamo dobro što mladići dobivaju dosta šansi, toliko je i opasno, a za momke nezgodno. Naime, puno bi lakši uvod u to što se očekuje od igrača koji nosi dres Dinama imao, recimo Antolić, kada bi prvo ulazio po pola sata, potom dobivao pokoju šansu od prve minute, a sve to dok igra s iskusnijim (i boljim) suigračima. Ovako, Antolić je u vatri zajedno s Vrsaljkom, Barbarićem i Kramarićem pa se od dojučerašnjih juniora očekuje da igraju krasan nogomet, da uvjerljivo pobjeđuju i oduševljavaju navijače.

To sve nije lako, posebno ne ako niste baš tako dobri kako se od vas očekuje, barem ne još. Podsjećam, ove se zime tijekom priprema pisalo o tome koliko bi Dinamo trebao dati reprezentativaca za EP 2012., i normalno da s takvim bremenom na leđima nije lako igrati. Činjenica je da, primjerice, Kramarić nije opravdao očekivanja stavljena na njegova leđa uoči sezone, no teško je to i mogao učiniti kada su ta očekivanja bila nerealna. Ne može se na silu raditi novi Šuker ili Eduardo, igrač prvo mora u pravoj konkurenciji pokazati velike stvari da bi mogao biti spominjan u takvim rečenicama.

No, kakav god njihov uvod u "pravi" nogomet bio, i Antolić i Vrsaljko i Kramarić i svi ostali Dinamovi klinci sami su kreatori vlastite sudbine. Prilike će očito dobivati, a na njima je da ih iskoriste i da pokažu kakav potencijal u njima leži. Nositi Dinamov dres i teret očekivanja koji s njim ide nije lako, ali u tome i jest razlika između pravih igrača i onih koji će zauvijek ostati na riječi "talent". Zrno po zrno

Zrno po zrno - drugo mjesto. Hajduk je slavio u Šibeniku u prvoj od tri međusobna okršaja dalmatinskih susjeda i po prvi put ove sezone popeo se odmah iza leđa svojih najvećih rivala. Polako, gotovo neprimjetno, Splićani su ovog proljeća ostvarili seriju minimalnih i teških pobjeda i došli nadomak "alternativnog cilja". Drugog mjesta i osvajanja Kupa...

Šibenik je prijetio uzeti Hajduku sve. I drugo mjesto u prvenstvu i prvi trofej nakon pet godina. Prvi dio "prijetnje" nije ispunio, Hajduk je još jednim trenutkom inspiracije Hajdukovog zlatnika, srebrnjaka i dijamanta Senijada Ibričića uzeo sva tri boda, popeo se na drugo mjesto i napunio se optimizmom uoči kup-dvoboja s istim protivnikom.

Hajduk i dalje ne osvaja igrom, ali osvaja pobjedama, pa je i četvrtim minimalnim trijumfom u desetak dana konačno došao gdje želi biti još tamo otkako su se isprosipali prvenstveni bodovi pod Mišom, Španjićem i Rejom. Sagledavajući cijelu sezonu i sve što su u njoj prošli, osvojiti drugo mjesto i kup može se bez ikakve grižnje savjesti smatrati uspješnim. Pod uvjetom da se s tim slože Šibenčani.

Na Šubićevcu su Hajdukovci napokon uspjeli sačuvati minimalnu prednost, što im nije uspijevalo u dva protekla navrata protiv Rijeke i Zagreba. Ta dva puta praktično su darovali svojim protivnicima pogodak za izjednačenje, no nakon toga su i protiv Dinama i protiv Šibenika znali obraniti minimalnu prednost i vrlo koncentrirano privesti utakmicu kraju. Naučili su se "bili" igrati na rezultat, no ultimativni ovosezonski ispit takve taktike doći će u finalu Kupa.

Josip Skoko dobio je ponudu za produženje ugovora na još jednu sezonu. Skoko je ozbiljan čovjek koji je mjesecima čekao mig iz Hajdukovih kancelarija i kad je vidio da ga neće dočekati - dogovorio je povratak u Australiju. Sad kad je nanizao nekoliko dobrih partija, u klubu su se sjetili da bi im možda mogao još koristiti. Pored pokrpanog Andrića, dvojice mladih Ljubičića, povratnika Brkljače možda i još nekog novog lica Skoko je shvaćen kao nužnost. No, vjerojatno prekasno.